Na činjenicu da genocid nad Romima u NDH neki nastoje staviti pod tepih još jednom su podsjetili na tribini "Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj", koju je u Romskom memorijalnom centru Uštica, organizirao Savez Roma u RH Kali sara, a kojoj su prisustvovali i učenici Prve gimnazije iz Varaždina.

Tribina se već treću godinu održava u znak sjećanja na 19. maj 1942. godine, datum na koji je NDH donijela sveobuhvatnu odluku o slanju Roma u koncentracioni logor Jasenovac.

Robert Korenić, voditelj Romskog memorijalnog centra Uštica, kazao je da se ove godine obilježava 80 godina od uništenja ''Zigeunerfamilienlagera'' u logoru Auschwitz II, događaja koji se komemorira svakog 2. kolovoza na Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu, zbog čega je fokus ovogodišnje tribine bio na komparaciji genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu u NDH i u ostatku Europe.

Ivo Pejaković, ravnatelj Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, usporedio je položaj Roma u sistemu logora Jasenovac sa stradanjima Roma u sistemu logora Aušvic-Birkenau, gdje je u postojao odvojeni logor za romske porodice.

- Dok su vlasti NDH rasne zakone proglasile već u travnju 1941. i progonile Rome sa svog područja, u Aušvic su deportirani Romi s područja Njemačke, Čehoslovačke i Poljske - kazao je Pejaković i naglasio da se stradanja Roma nisu dešavala samo u logorima, nego i izvan njih. Nakon napada na SSSR, na području Ukrajine i Bjelorusije, napravljene su masovne likvidacije Roma s tih područja, najčešće streljanjem.

Pejaković je podsjetio da su Romi često bili sekundarne žrtve jer su na brojnim lokacijama ubijani zajedno sa svojim srpskim komšijama, kao i da je dio Roma, osim u Uštici kao izdvojenom logoru, bio zatočen u logoru IIIC, koji je zapravo bio ograđena livada bez baraka i da su danima bili brutalno tretirani bez hrane i vode.

Nijemci su vodili evidenciju pa se računa da je u Aušvicu ubijeno od 20.000 od 22.000 Roma, a u Jasenovcu o 16.173 ubijenih Roma, od čega 4.877 žena i 5.608 djece, tako da je sustav logora Jasenovac bio drugo po veličini mjesto njihovog stradanja. Računa se da ih je ukupno ubijeno oko pola milijuna.

- Odluka od 19. svibnja 1942. o deportaciji svih Roma iz NDH u jasenovački sustav logora, donijeta sedam mjeseci nakon odluke o deportaciji Roma u Trećem Rajhu, značila je "konačno rješenje za Rome". U nekoliko narednih mjeseci skoro sva romska zajednica je nestala, bila mučena i ubijena i to upravo u Uštici, jednom od tri ključna dijela logora u Jasenovac - rekao je Danijel Vojak, znanstveni savjetnik s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

- Romi su često bili kolateralne žrtve ustaške politike prema srpskom stanovništvu, što pokazuju zločini, prije svega na području Korduna i Banije - rekao je i dodao da su Romi, otkako su došli, bili neželjeni stranci, a da su mržnju i negativne stereotipe poticali Katolička crkva, plemstvo zbog poreza i obrtnički cehovi zbog nelojalne konkurencije.

Podsjetio je da su Ciganski (Zigeuner) logor u Aušvicu krajem 1942. gradili Romi iz Ogulina, ali se tamo nisu dugo zadržali. Ističući da su masovni zločini bili dio politike, Vojak je podsjetio na masovnu likvidaciju Srba, Židova i Roma u Glini u svibnju 1941. te da su nakon masakra u Banskom Grabovcu krajem srpnja Rimi korišteni za zbrinjavanje leševa te da su 31. srpnja 1941. u Bučici ubijali Srbe i Rome, pa i nekoliko Hrvata.

Od mjesta stradanja Roma, zajedno sa Srbima na Kordunu, nabrojio je Skakavac, Trebinju i Popović Brdo, a naznačio je i neke od kasnijih zločina u Jezeranama 1943. i Svetom Roku i Lovincu 1944., kao i nekoliko stotina stradalih Roma u Bosanskoj Gradišci u rujnu 1944. Jedan broj Roma ubijen je i u Rakovom Potoku kod Zagreba i na Dotrščini na istoku grada, kao i u Hrastini kod Zaprešića, gdje je krajem travnja 1945., mučeno i pobijeno 43 Roma, pripadnika artističke grupe, koji su sahranjeni u Mariji Gorici.

Matea Horvat, studentica hrvatskog jezika i povijesti na Filozofskom fakultetu u Rijeci govorila je o progonu Roma u Rumunjskoj za vrijeme režima Iona Antonescua s posebnim osvrtom na deportacije u Transnistriju (Pridnjestrovlje).

– Iako su i u Rumunjskoj smatrani kao otpadnici, ali s druge strane i kao zabavljači koji su tek u 19. položaju bili oslobođeni ropstva, njihov je položaj, iako se nije previše razlikovao od onog u NDH bio bolji. Politika rumunjske vlade bazirala se na deportacijama u cilju "zaštite čistoće rumunjske krvi – objasnila je Horvat, a održavanje cijelog skupa pomogli su profesori Rajko Guščić i Renata Čelik.