Svake godine u drugoj polovici jula na otoku Viru održava se Ljetna škola srpskog jezika i kulture "Sava Mrkalj" u organizaciji SKD Prosvjete i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba s licenciranim nastavnim programom, koji odobrava Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Škola je namijenjena učenicima koji ne pohađaju neki od modela obrazovanja na srpskom jeziku i pismu, ili žele proširiti svoje znanje ćirilice i upoznati srpsku kulturu. Ove godine program za učenike osnovnih škola održavao se od 17. do 29. jula, a tjedan dana ranije po prvi put realizirana je i ljetna škola za srednjoškolce.
Na kreativnost srednjoškolaca podsjeća privremena izložba postavljena na jednom zidu od bršljana u dvorištu odmarališta. Nastala je u sklopu nastave umjetnosti, kao odgovor na zadatak da se izabere i fotografijom oponaša jedno umjetničko djelo Milene Pavlović Barili, pa su jedni pozirali, a drugi fotografirali imitirajući brojne portrete. Nastavnik geografije Bojan Lazić naglašava kako je obim nastave bio manji jer je ona često bila terenska:
Posjetili smo Islam Grčki, obišli Kulu Jankovića i otkrili na koji način su povezani književnik Vladan Desnica i Stojan Janković – kaže nastavnik geografije Bojan Lazić
- Neki su prvi put u životu posjetili NP Krka, manastir Krka, Zadar i upoznali se sa poviješću Srba u tim krajevima. Posjetili smo Islam Grčki, obišli Kulu Jankovića i otkrili na koji način su povezani književnik Vladan Desnica i Stojan Janković, te da je Kula kulturno dobro, ali istovremeno i životni prostor.
Nastavnik povijesti i pedagog Veljko Maksić izražava zadovoljstvo predznanjem koje su pokazali srednjoškolci:
- Oni su znali više nego neki moji učenici koji pohađaju A model i tu se baš vide rezultati Ljetne škole, jer ih je većina prethodnih godina pohađala program za osnovce.
Nakon angažmana sa srednjoškolcima, Maksić u naredna dva tjedna preuzima ulogu noćnog čuvara za učenike osnovnih škola. Njegova smjena počinje u vrijeme kada učenici odlaze na počinak. Prvo ih obiđe, provjeri jesu li svi u krevetima i tek kada san pobijedi neumorne dječje glasove ugasi svjetla u sobama onih koji se boje mraka.
- Što su djeca mirnija, to imam manje posla. Ako se nitko ne budi i ne traži me zbog bilo kojeg razloga, tek pred jutro ih ponovo obiđem i otvorim vrata da u sobe uđe svježina - kaže on.
Raspored po sobama napravljen je prema spolu i dobi. Na katu borave djevojčice, a u prizemlju dječaci. Na vratima svake sobe nalazi se crtež na kojem piše naziv skupine koja u njoj boravi, imena djece, a ispod su nacrtana njihova lica. Osmogodišnji Petar iz Zagreba upućuje me u pravila cimerskog suživota:
Slobodnih trenutaka najviše ima u popodnevnim satima
- Jedna soba su "Kumovi", nisu oni pravi kumovi, ali su se tako nazvali jer se znaju od ranije. Moja soba se zove "Najk". Kao tenisice.
- Zašto ste odabrali baš to ime?
- Grigor je tako odlučio. On je šef sobe.
Doznajem i da je šef izabran jednoglasno osvojivši svih šest glasova, pa je na crtežu centralno pozicioniran i čak okrunjen. Nastavnici tumače da su šefovi soba više kapiteni i da je sistem razrađen kako bi učenici preko njih komunicirali eventualne probleme u sobi, npr. pokvarila se slavina, treba im metla, deterdžent i sl.
Nastavnici tjelesnog zaduženi su za buđenje učenika u 7.30 i vođenje jutarnje tjelovježbe s kojom se započinje dan. Desetak minuta izvode se vježbe zagrijavanja, nakon čega se pleše na popularnu pjesmu i igru za djecu "A Ram Sam Sam", koja kombinira stihove i pokrete pri čemu sa svakim ponavljanjem pjesme ritam i pokreti postaju brži. Ako je za vjerovati internetskim izvorima, riječ je o marokanskoj dječjoj pjesmi i igri uz koju se zabavljaju djeca diljem svijeta, pa je svoju svrhu pronašla i u Ljetnoj školi srpskog jezika.
Da takav upliv stranih kultura nije usamljen, svjedoči nastavnik likovnog odgoja Novica Vučinić, koji je ove godine potaknut bijelim platnenim promotivnim torbama organizirao oslikavanje njihovih poleđina.
- Slikali smo motive iz prirode, ali oni su ove godine bili nenadano inspirirani drevnim Japanom pa su tražili da im na jednoj torbi naslikam samuraja, a evo naslikao sam i jednog zmaja koji bljuje vatru - govori Vučinić.
Program je prožet sa štafetnim igrama u vodi
I tako samuraj i zmaj krase cijeli pano oslikanih pamučnih torbi na kojima su palme, cvijeće, ptice, šuma…
Inspiracija je uvijek dobrodošla, posebno kada treba kreirati nove programe, kao na primjer u drugom tjednu Ljetne škole u koji su pristigla svega tri slabija plivača. Nastavnik tjelesnog odgoja Saša Kuzmanović objašnjava da se svake godine već prvog dana testiraju sva djeca kako bi se odvojili plivači od neplivača.
- Ove godine su slabiji plivači već nakon dva dana savladali pokrete koji su im nedostajali da bi bili sigurniji, pa sada nastojimo da program bude prožet sa štafetnim igrama u vodi, a igramo i odbojku. Međutim, uvijek nastojimo i da im ostavimo dovoljno slobodnog vremena da se sami igraju, da samostalno plivaju, jer imaju oni svoja društva i načine zabave u moru -kaže Kuzmanović.
Uz već tradicionalne prisutne sportove poput nogometa, odbojke, badmintona i stolnog tenisa, završne sportske večeri ovog ljeta upotpunjene su streličarstvom. Dvije velike mete zauzimaju centralne pozicije u dvorištu, a gumene strijele na vakuum pogađaju bodovne krugove u svakom slobodnom trenutku.
Slobodnih trenutaka najviše ima u popodnevnim satima, dok se čeka vrijeme odlaska na plažu i djeca ga provode na najrazličitije načine. Treniraju za sportska natjecanja, igraju društvene igre, pjevaju, crtaju ili se jednostavno odmaraju u svojim sobama. Nova društvena igra ove godine je bila "Ćiri-biri Bajka", edukativna igra pripovijedanja koja potiče jezični razvoj i kreativnost. Kroz igru, koristeći igraće figurice, kartice s osobinama likova, ploče mjesta, žetone, kocku i ostala pomagala, djeca zajedno kreiraju i pripovijedaju svoju vlastitu, jedinstvenu bajku. Okupljeni oko improviziranog stola ispod drveta, mališani stvaraju svoj svijet ispunjen junacima s čudotvornim moćima koji putuju na najneobičnija mjesta. Milica, Petar, Glorija i Jovana pričaju bajku čija radnja ima niz rukavaca, prepreka i čarobnih sredstava i može trajati danima.
Na vratima svake sobe nalazi se crtež s imenima djece
Djeca, koja su u svojim sredinama uključena u rad kulturno-umjetničkih društava, lako se međusobno povežu i često pjevaju i plešu. Nastavnik Lazić primjećuje kako se u nekim obiteljima nacionalni identitet čuva upravo kroz muziku:
- Repertoar koji oni izvode u svoje slobodne vrijeme je nevjerojatno širok, od krajiških izvornih narodnih pjesama do klasičnih narodnjaka. Ali tu se vide regionalne razlike, recimo jedno zagrebačko dijete odrasta u drugačijem okruženju nego djeca iz Donjeg Lapca ili Garešnice, ali to je dijete podjednako zainteresirano i na kraju im se pridruži.
Nastavnik istorije Veljko Maksić kaže da vjera kod djece koja ne dolaze iz ateističkih ili agnostičkih obitelji uopće nema religijsku funkciju.
- Uskrs i Božić su okupljanje, Božić je slama ispod stola i litija kroz selo, ali za neke obitelji je to tek malo bolji ručak uz lomljenje česnice - objašnjava on.
Nešto nacionalnog identiteta se vidi kroz privrženost određenim sportskim klubovima.
- Recimo, djeca iz Šibenika su redom hajdukovci što je sasvim prirodno, ali sam se iznenadio otkrivši među djecom iz zapadne Hrvatske navijače Partizana ili Crvene zvezde. Možda dio njih navijačke pjesme nauči kroz kulturno-umjetnička društva, netko nešto nauči i od roditelja, jer treba uzeti u obzir da su roditelji ove djece devedesete godine proveli u izbjeglištvu u Srbiji - zaključuje Bojan Lazić.
Ljetna škola nema samo obrazovnu i društvenu funkciju, ona je za većinu i prvi odlazak na more, prilika za druženje, povezivanje s vršnjacima iz cijele Hrvatske i sklapanje prijateljstava koja se održavaju kroz cijelu godinu. Prošle godine su prvi put u Ljetnoj školi "Sava Mrkalj" boravila djeca iz Imotskog u kojem čak ne postoji niti pododbor SKD Prosvjete, a ovo ljeto djeca iz Križevaca. Svi se povežu i sprijatelje, često obiteljski posjećuju jedni druge i s nestrpljenjem čekaju naredno ljeto kada će naučiti nove pjesme, lekcije iz povijesti i geografije, pričati nove priče, ponovno dijeliti iste sobe i šaputati do kasno u noć. Sreća u Ljetnoj školi nije samo diploma i medalja, nego i more i sladoled na plaži, hladovina i povjetarac, uostalom na svakoj ovogodišnjoj majici ispisan je svojevrstan podsjetnik na sreću Dušana Radovića: "Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, neobična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide."
