Svake godine od sredine jula, kada dnevne temperature prekorače vrućih 30 stupnjeva i zrikavci zasviraju svoju ljetnu simfoniju, djevojčice i dječaci iz cijele Hrvatske putuju na otok Vir u Ljetnu školu srpskog jezika i kulture Sava Mrkalj koju partnerski realiziraju SKD Prosvjeta i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Ljetovalište uz samu obalu mora od 18. do 30. srpnja ove godine služilo je kao privremeni dom učenicima osnovnih škola koji su tek savladavali ćirilično pismo ili su proširivali postojeća znanja iz srpske književnosti, povijesti, geografije, ali i usavršavali tehniku plivanja.

U oba tjedna, Ljetnu školu je pohađalo 126 učenika. Od ukupnog broja polaznika, njih 60 posto Ljetnu školu je pohađalo jednom ili više puta, što je pokazatelj da djeci odgovara omjer nastave i igre te da u svojim sredinama šire dobar glas o programu i vraćaju se s prijateljima koji dolaze prvi put. Dječaci su smješteni u višekrevetnim sobama u prizemlju, a djevojčice na katu. Svaka soba ima svoj naziv, crtež na vratima i "predsjednika / šefa / kapitena". Šefovi predstavljaju sve članove svoje sobe i komuniciraju s nastavnicima u vezi eventualnih logističkih problema.

Grupa "Klimatizeri" se smjestila u jednu toplu sobu u prizemlju. Nacrtali su klima-uređaj s uključenom opcijom turbo-hlađenja i spremni su za upis srednje strukovne škole koja će ih usmjeriti upravo na ovu željenu profesiju. Kat iznad, dvije djevojčice iz Ogulina vode posebnu brigu o urednosti i higijeni svoje sobe koju predstavlja crtež leptira pa žele osvojiti nagradu za najuredniju sobu.

Prvi put su na Viru, ali su se brzo povezale s djevojčicama koje znaju gdje se na plaži prodaju privremene tetovaže po cijeni od samo jednog eura. Asistiraju jedna drugoj u poslu da ruže, zmajeve, leptire i ptice temeljito nalijepe na lopatice, ramena i nadlaktice tako da ih ne ispere more i barem tri dana ne obrišu ručnici.

Voditelj Ljetne škole Bojan Lazić objašnjava da se raspored po sobama radi pažljivo.

- Nisu nikada recimo svi Zagrepčani u istoj sobi, ali se trudimo da u istu sobu smjestimo učenike koji se donekle poznaju. Dešava se da neko dijete dođe samo prvi put i ako ga stavimo u skupinu koja je iz istog mjesta, ono će biti autsajder. Nastojimo te omjere ujednačiti. Noćni boravak je uvijek jednostavniji u grupama u kojima se djeca međusobno poznaju.

Baš noć izvlači na površinu brigu, nesigurnost i strah pa je nekoj djeci potrebna veća podrška. Ove godine je nastavnički tim dobio snažno pojačanje pokretanjem probnog programa u koji su uključeni asistenti u nastavi. Dvije studentice završnih godina Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba boravile su svaka po tjedan u Ljetnoj školi kao stručna podrška učenicima i nastavnicima.

Nikolina Štrajbek, buduća magistrica edukacijske rehabilitacije kaže da će boravak na Viru najviše pamtiti po zajedništvu jer su djeca sklapala prijateljstva, pomagala jedna drugima i uključivala se međusobno u sve aktivnosti, dok je nastavnički tim bio vrlo poticajan i otvoren. Njezin stručni angažman počeo je kreiranjem vizualnog rasporeda kojim je dnevne aktivnosti prikazivala kroz slike ispod kojih su bili natpisi na ćirilici. Vizualni rasporedi su praktični ne samo za djecu koja imaju teškoće u učenju, nego i za one koji tek savladavaju ćirilično pismo.

Štrajbek kaže da je u nastavi najviše radila s dvoje učenika kojima je bila neophodna pomoć, a izvan nastave je pružala stručnu podršku gdje god se ukazala potreba.

- Razgovarala sam s djecom koja su prolazila kroz teže trenutke zbog odvajanja od roditelja, a uz podršku nastavničkog kolektiva, bavila sam se i rješavanjem jednog problema koji je zaista pripadao domeni stručnog suradnika u školi, čija zadaća i jest da intervenira u specifičnim situacijama. Posvetila sam se i senzibilizaciji polaznika o djeci sa teškoćama i naravno, rado sam se angažirala oko svakog djeteta koje se nije znalo samostalno zabaviti u slobodno vrijeme.

Iako tek u kasnu jesen nastavnici i organizatori sjedaju za zajednički stol, sabiru dojmove i planiraju za narednu godinu, Lazić već sada ističe da je angažman asistenata dobar početak novog modela.

- Mi smo se i ranijih godina susretali s učenicima različitih posebnih potreba. Uočili bismo disleksiju, ograničene intelektualne sposobnosti, pa čak bismo detektirali i učenike koji imaju elemente autizma, ali nam je nedostajao neko ko bi nam pomogao i po potrebi potpuno preuzeo na sebe brigu o tim učenicima. Postojali su ranije momenti u kojima bismo intuitivno odabrali pravi pristup i sve bi prošlo dobro, ali imati stručnu podršku je neusporedivo iskustvo.

Timu koji vodi nastavu tjelesnog i školu plivanja ove godine se po prvi put pridružio Nikola Knežević, koji se pored završenih studija na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Novom Sadu, usavršio na master studijima Medicinskog fakulteta. Usmjeren je posebno prema rehabilitaciji, radu s pretilom djecom i djecom koja imaju nepravilno držanje.

- Ovo je za mene novo iskustvo i sviđa mi se. Mislim da sam se dobro uklopio preuzevši i obavezu buđenja učenika ujutro. U školi plivanja provodimo standardno testiranje i procjenu, bavimo se obukom neplivača i radimo na popravljanju tehnike kod slabijih plivača. Njih treba dodatno osloboditi i ohrabriti u vodi - zaključuje Knežević.

To potvrđuje i Sofija iz Zagreba koja upravo pripada skupini koja usavršava tehniku plivanja, a u slobodno vrijeme traži svoj par ili tim za veliko sportsko natjecanje koje se održava dvije večeri zaredom. Može birati između streličarstva, odbojke, nogometa i stolnog tenisa, ali malo je koristi od mogućnosti izbora ako je stid jači od želje za sudjelovanjem. Zato postoje prijatelji, poput Milice iz sobe "Sportašice" koja Sofiji nalazi par i dogovara njihov prvi trening.

Čini se da je nekada lakše na nastavi srpskog, nego u avanturama s loptom i mrežom. Na repertoaru su poezija, proza, stilske figure, asocijacije, Branislav Nušić, Desanka Maksimović, Duško Trifunović i Grigor Vitez koji u pjesmi "Gdje ćemo smijeh sijati?" pita i odgovara: "na dvorištu, igralištu, šumom, ispod granja – gdje god je igranja." Nastavnica Ranka Rod nastavu završava upravo igrom iznenađenja u kojoj će se sretni dobitnik zasladiti čokoladicom nakon ručka.

Stolovi koji su do maloprije bili prekriveni papirima, bilježnicama i olovkama, pretvaraju se u blagovaonicu kada stiže ručak. Kuharice iznose ukusno pripremljen obrok, sve je kuhano domaće i tako je svaki dan. Međutim, nisu sva djeca navikla jesti kuhano toliko učestalo i nakon nekoliko dana na špinatu, piletini, grahu i varivima, timovi ljubitelja brze hrane brzo djeluju razvijajući strategiju.

"Nastavnice, nas četvorica smo nešto razmišljali i došli do zaključka da nam trebate vratiti mobitel u vrijeme ručka da naručimo Glovo." Molba je odbijena i nastavlja se sa zdravim i uravnoteženim obrocima. Ukoliko ručak baš nije po volji, podijeli se poneki čips i keks u sobi, pojede se čokoladica iz zalihe koja se čuva u putnoj torbi. Nastavnik Knežević obrazlaže širi kontekst potrebe za brzom hranom.

- Veliki broj i odraslih nema svijest o tome što je zdrava prehrana, a onda je u sedam dana jako teško promijeniti prehrambene navike kod djece. Nastojimo pronaći balans da na kraju ipak djeca budu zadovoljna i sita. Oni ponesu od kuće grickalice i dopušteno im je da ih jedu, ali nemaju tokom cijelog dana na raspolaganju mobilne telefone što ih ipak usmjerava na fizičke aktivnosti. Njima je zapravo dosadno da sjede bez mobitela.

Starijoj grupi učenika je katkada neinspirativno na nastavi srpskog, posebno kada se od njih traži da iskorače iz doslovnih značenja. Nastavnica Marica Šimunić objašnjava kako se piše sažetak i otvara igru smišljanja asocijacija na određene simbole koji mogu imati ljubavne konotacije, poput Amora, leptira, cvijeta, para golubova.

- Ove godine učenici imaju slabo razvijenu asocijativnost i metaforičko izražavanje. Teško prepoznaju simbole i dug put je potreban da ih dovedem do toga da sunce ne znači samo sunčevu toplinu, nego se može odnositi i na toplinu oko srca. Sutra ću s njima raditi pjesmu Grigora Viteza, ali koristeći se jednom drugom metodom i mislim da će im to otvoriti svijet prenesenih značenja - optimistična je Šimunić. Ne odustaje od očite ljubavne simbolike dva goluba pa se odvažno javlja dječak s početka reda.

 - Nastavnice, ja bih rekao da golubovi lete u sumrak. Nacrtani su na poziciji koja je šest sati popodne…Smijeh grupe prekida pištaljka za odmor, a ozbiljno se bliži vrijeme za popodnevni odlazak na plažu.

Nakon plaže je večera, pa slijede telefonski razgovori s roditeljima, radionice likovnog, kaligrafije, folklora, još malo igre i na kraju odlazak na spavanje. Novi dan će vrlo doslovno započeti suncem, zvukom zrikavaca i novim zadatkom koji traži da pored svakog stiha Grigora Viteza bude nacrtan crtež, a pjesnik kaže: "A gdje će smijeh cvjetati? Na mom licu, na tvom licu, na licima sviju što se s nama smiju." Na kraju, uz savladavanje pojam metafore, možemo slobodno reći da je Ljetna škola mjesto na kojem se sije, klija i cvjeta dječji smijeh.