Naše okupljanje daleko je skromnije od onoga Vision Networka, ali ga se barem može opisati kao svojevrstan kontraskup događajima kakva je spomenuta konferencija, ovih dana održana u Zagrebu u organizaciji ultrakonzervativne lobističke mreže. Skupovi kao što je onaj Vision Networka pritom su i sve veća opasnost za ovu zemlju, a s idejama, koje podrazumijevaju zabranu pobačaja, i za čitav svijet – rekao je Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH, na otvorenju Ljetne škole demokracije u Supetru, gdje su se proteklog tjedna okupili aktivisti, novinari, znanstvenici i političari iz regije.

Odabirom te lokacije Ljetna škola vratila se na svoj početak, odnosno na otok Brač, gdje je prije 30 godina upriličeno njeno prvo izdanje. Ondje je trebala biti održana i godinu ranije, ali je uprava već rezerviranog hotela tada dobila prosvjedno pismo jedne braniteljske udruge i otkazala svoje usluge, zbog čega je aktiviste i intelektualce, tada okupljene oko Građanskog odbora za ljudska prava, za tu priliku ugostilo labinsko kazalište. Iduće, 1994. godine utočište im je u svome bračkom dvoru pružio pokojni sociolog Bogdan Denić. Ljetna škola demokracije u narednim je godinama okupljala preko stotinu sudionika, a među njima su bili predsjednik Republike, državni odvjetnik, saborski zastupnici i druge javne ličnosti iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine.

- Školu smo od starta uspostavili kao oblik suprotstavljanja pojavama koje su se u društvu pokazale kao izuzetno perzistentne: nacionalističkoj netrpeljivost, identitetima građenima na mržnji, falsificiranju bliže i daljnje prošlosti, nefunkcionalnom pravosuđu, degeneraciji demokracije u demokraturu i socijalnoj nepravdi. Kao neka vrsta korova, te se pojave uporno pojavljuju, bez obzira na to bila Hrvatska u ratu i imala dio teritorija okupiran, ili pak bila članica Europske unije i u Schengenu - objasnio je Pusić.

Zahvalna sam sugrađanima što smo nedavno obilježili 80. godišnjicu oslobođenja otoka, što smo uspjeli zadržati ulice 22. lipnja, 18. rujna i XII. Dalmatinske brigade, sve antifašističke spomenike, pa i onaj s petokrakom u Škripu – rekla je Ivana Marković

Ovogodišnje izdanje Ljetne škole, održano pod naslovom "Politički ekstremizam: prepoznavanje, suprotstavljanje, ublažavanje" u organizaciji Antifašističke lige i Srpskog narodnog vijeća, bilo je posvećeno spomenutom Deniću, čija je uloga u pokretanju i održavanju te manifestacije neizostavna. Novinar Pero Jurišin opisao ga je kao nepokolebljivog borca protiv fašizma, nepravde i diskriminacije, borca za radnička i ljudska prava, nepokorivog i drčnog aktivista, metalca i intelektualca, borbenog socijalista i sveučilišnog profesora "koji je životnu energiju ulagao u razobličavanje i suprotstavljanje svemu što je kočilo koračanju svijeta prema boljem mjestu za život".

- Govoriti o Bogdanu Deniću je istovremeno lak, ali i težak zadatak. Lak zbog bogatog životopisa, kao da je živio po nekom filmskom scenariju, a emotivno težak nama koji smo ga blisko poznavali, družili se s njim, vodili svekolike i svakojake rasprave o ljudima, običajima i događajima u svjetskoj politici, pogotovo onoj Sjedinjenih Američkih Država, o perspektivama ljevice ili pak o najbolnijim temama naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kradući svaki put nešto od njegove erudicije - rekao je Jurišin.

Nakon sudjelovanja u Drugom svjetsku ratu u sastavu novozelandskih jedinica, kazao je splitski novinar, Denić odlazi u SAD, gdje izrasta u ljevičara, koji zbog borbe za prava Afroamerikanaca i protestirajući protiv rata u Vijetnamu biva hapšen i zatvaran. Sindikalni i politički rat potom ga odvode na Berkeley, gdje nastavlja studij i izrasta u socijalista, osnivača i čelnika Partije demokratskih socijalista Amerike, čiji je bio predstavnik u Socijalističkoj internacionali. I u političkom životu ovdašnjih krajeva ostavio je dubok trag, prvo kroz sudjelovanje na Korčulanskoj školi i druženju s praksisovcima, a kasnije osnivanjem udruge Tranzicijom prema demokraciji te potom Demokratskog opozicijskog foruma i Socijaldemokratske unije čiji je bio istaknuti član.

- Potkovan teorijskim znanjem, ali još više životnim iskustvom, u istupima je bio pronicljiv i vidovit, ne štedeći nikoga. U Srbiji je šamarao srpski nacionalizam i Slobodana Miloševića, u Hrvatskoj nije ostajao dužan Franji Tuđmanu. Devedesetih je otvoreno pričao o ratnim zločinima i o tome da se ovdje ratovalo po principima Tridesetogodišnjeg rata iz 17. vijeka, da bi se pljačkalo. "Kuda su oni prošli, tu trava nije rasla", govorio je. U tom kontekstu smatrao je da je za demokratsku alternativu izuzetno važno da otpočne proces dekontaminacije i denacifikacije - istaknuo je Jurišin.

Vesna Teršelič, Katarina Peović i Ivana Kekin (Foto: Tamara Opačić)

Program Ljetne škole demokracije otvoren je u subotu, 28. septembra panelom o karakteristikama političkog ekstremizma na kojem su uz Zorana Pusića sudjelovali politolozi Nerzuk Ćurak i Dejan Jović. U naredna dva dana nastavljen je raspravama o tendencijama ekstremizma u Hrvatskoj i Europi, nacionalizmu i genocidu u Gazi, novinarstvu i suočavanju s prošlošću kao sredstvima za ublažavanje političkog ekstremizma te suprotstavljanju toj pojavi kroz agende i prakse političkih stranka, a u razgovorima su sudjelovale saborska zastupnica i kandidatkinja za predsjednicu Republike stranke Možemo! Ivana Kekin i Katarina Peović iz Radničke fronte. Kekin je rekla da na primjeru Hrvatske možemo vidjeti kako svaki politički ekstremizam za cilj ima uskratu prava pojedinim društvenim skupinama i uvođenje čvrstog sustava zabrana. Osobno je, dodala je, posljednjih godina najviše posvećena borbi protiv ekstremizma u režiji sve osnaženijih antirodnih pokreta, temeljenima na pokušajima dokidanja ženskih reproduktivnih prava.

- Trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj ne postoji društveni konsenzus oko toga kako do takve vrste političkog ekstremizma uopće dolazi. Zapravo se radi o povezanosti onoga što se događa na javnoj sceni, kroz govore političara i relativiziranje blažih oblika kršenja prava žena, te ekstremnog nasilja i pozivanja na žestoku uskratu navedenih prava. Pritom će oni koji su itekako doprinijeli nastanku takve situacije u pravilu reći kako nisu za ekstremizam, bez razumijevanja vlastitog doprinosa toj štetnoj pojavi - rekla je Ivana Kekin.

- Kod takvog i drugih oblika ekstremizama problematični su i načini na koji se oni implementiraju u praksi. Uz pitanje novca kojim se izdašno financiraju antirodni i slični pokreti, radi se o jednostavnoj taktici na razini govora. Naime, na kraju ispada da su osobe i organizacije okupljene oko ekstremističkih ideja samo vrlo konzistentne u ponavljanju svojih ideja, čak i kada se čini da je nemoguće da većina ljudi u njih povjeruje. U praksi vidimo da se, primjerice, ponavljanje njihove tvrdnje kako su oni zapravo za život naposljetku u društvu primilo kao ideja. Radi se o izrazito zabrinjavajućem trendu na koji često nemamo efektan odgovor - dodala je predstavnica Možemo!.

Katarina Peović kazala je pak kako u raspravi o političkom ekstremizmu moramo biti precizni prilikom lociranja pojava i mehanizama protiv kojih se borimo. Na kvaziljevici, dodala je, postoji narativ koji podrazumijeva mase inficirane ekstremizmom i fašizmom te da će se takve tendencije razbuktati ako ih umjereni, lijevi centar ne bude kontrolirao. To je, smatra Peović, jedna od najopasnijih interpretacija onoga što se zbiva na terenu, a zapravo iza svega stoji klasna matrica, odnosno političko-ekonomski uzroci.

- Mi se bavimo simptomima kao što su repatrijarhalizacija, fašističke politike prema migrantima i prirodi, ekstremni nacionalizmi, ali to su tek posljedice uzroka koji su puno dublji. U tom kontekstu trebamo početi koristiti nove izraze kakav je ekstremni centar, odnosno upozoravati da su ekstremne politike, kao što je Pakt o migracijama i azilu, a koji je profašistički i koji će osigurati da se u detencijske centre zatvaraju čitave obitelji i potom deportiraju, donesene u srcu liberalne Europe - rekla je Peović.

Istaknula je da politike ekstremnog nacionalizma kakvima svjedočimo u Hrvatskoj ne dolaze od tzv. bezumnih masa, radništva inficiranog takvim opasnim pojavama, već kao izravna posljedica djelovanja vladajuće klase.

- Pritom se i s lijevog centra često čuje kako imamo lijevi i desni ekstremizam. S obzirom na to da ekstremizam podrazumijeva ugrožavanje i ograničavanje tuđih prava nasilnim metodama, što na ljevici ne postoji, ne možemo govoriti ni o lijevom ekstremizmu. Ali postoji radikalna ljevica, što ima sasvim drugo značenje i podrazumijeva želju i imperativ za zahvaćanjem i promjenom stvari u njihovom korijenu - poručila je Peović.

Sudionicima Ljetne škole demokracije obratila se i Ivana Marković, gradonačelnica Supetra i saborska zastupnica SDP-a, koju je Zoran Pusić predstavio kao jedinu čelnicu dalmatinskih mjesta koja je dala izbrisati sveprisutni grafit ustaškog vojnika s natpisom "Naša Oluja nikad ne prestaje". Za to je trebalo hrabrosti, rekao je čelnik Antifašističke lige i dodao da je hrabrost u zadnjih 30 i kusur godina uglavnom bila ženska karakteristika.

- U takvim situacijama od starta nisam razmišljala u političkom ključu, nego sam se vodila svojim odgojem i čvrstim stavovima. Radi se o normalnoj, ljudskoj reakciji, bilo da ona podrazumijeva slanje odbijenice Počasnom bleiburškom vodu za financiranje godišnje komemoracije na Bleiburgu ili zabranu odigravanja Torcida kupa nakon što je u ljeto 2019. došlo do fizičkog napada dijela pripadnike te navijačke skupine na sezonske radnike u Supetru. Uz to, kada čujem da ideologija nije bitna, odmah mi se digne kosa na glavi, jer od ideologije zapravo sve počinje - kazala je Marković i izrazila zahvalnost svojim sugrađanima zbog njegovanja antifašističkih vrijednosti.

- Zahvalna sam im što smo nedavno obilježili 80. godišnjicu oslobođenja otoka, što smo uspjeli zadržati ulice 22. lipnja, 18. rujna i XII. Dalmatinske brigade, sve antifašističke spomenike, pa i onaj s petokrakom u Škripu. Sve to je sastavni dio naše povijesti - poručila je supetarska gradonačelnica.