Roger Corman, Divlji anđeli
Wenders ponedjeljkom, Rohmerove ‘Moralne priče’ utorkom; autorske večeri, tematske večeri, večeri glumica… na Trećem programu Dean Šoša opet briljira svojim kinotečnim izborom. U konkurenciji Netflixa i HBO-a, Cinestara i Cinemaxa, HTV 3 se iz večeri u večer ukazuje kao središnja filmska platforma. Naš Damir Radić već je pisao o karantenskim emitiranjima Ciminovih ‘Vrata raja’, Altmanovom ‘Nashvilleu’ i Saylesovom ‘Matewanu’. Ovom prilikom u ‘Preporukama’ o tri teže dostupna ili manje poznata filma, koji mijenjaju pogled na određene žanrove, određena filmska desetljeća ili općenito na uvriježenu povijest filma. ‘Divljim anđelima’ i ‘Vitezovima motora’, prikazanima u sklopu nedavne ‘motorističke’ večeri, i kamiondžijskom filmu ‘100 000 dolara na suncu’.
‘Divlji anđeli’ (1966.) Roger Cormanov je film o motociklističkim bandama sa stvarnim Hells Angelsima i njihovim motorima u sporednim ulogama. ‘Divlji anđeli’ su i obiteljsko-generacijska drama. Četvrt stoljeća nakon govora Henryja Fonde kao Toma Joada u ‘Plodovima gnjeva’ (‘I’ll be all around in the dark – I’ll be everywhere. Wherever you can look – wherever there’s a fight, so hungry people can eat, I’ll be there. Wherever there’s a cop beatin’ up a guy, I’ll be there…’), Peter Fonda održat će kao bajkerski vođa Blues svoj bejbibumerski govor (‘We wanna be free! We wanna be free to do what we wanna do. We wanna be free to ride! We wanna be free to ride our machines without being hassled by The Man… And we wanna get loaded!’). Film je zbog mnogobrojnih zastava s kukastim križem imao problema s distribucijom u Izraelu, Britaniji, Francuskoj, Danskoj…, a sekvenca sprovoda bajkera Losera (Bruce Dern) pandemonij je rijetko viđen na filmu.
Henri Verneuil, 100 000 dolara na suncu
‘100 000 dolara na suncu’ (1964.) Henrija Verneuila francuski je kamiondžijski vestern s Jean-Paulom Belmondom i Linom Venturom. Tko god misli da poznaje francuski novi val i francuski film šezdesetih a nije gledao ‘100 000 dolara na suncu’, treba provjeriti svoje poznavanje frankofonog filma. U vrijeme Godarda, Truffauta, Chabrola i Rohmera, redatelj iz drugog ili trećeg ešalona nacionalne kinematografije (francuskog imena i armenskog podrijetla) snimio je prvorazredan film. Akcić premijerno prikazan u Cannesu i smješten u saharsku Afriku kompendij je tema: od kolonijalizma i postkolonijalizma (i postnacizma), do miješanja i presađivanja žanrovskih obrazaca. Iz današnje perspektive najvažnijim se čini žanrovski definiran elan vital filma. U vrijeme generacijskog beznađa kakvo je promovirao novi val Verneuil s polica pop-kulturnog supermarketa uzima party pakovanje američkog žanrovskog vitalizma i optimizma.
George A. Romero, Vitezovi motora
‘Vitezovi motora’ (1981.) Georgea A. Romera ljevičarski je film o viteškim dvobojima, na Hondinim motorima…, čija je prva verzija trajala sedamnaest sati. Inspiracija za film o cirkuskoj trupi performera u viteškim oklopima došla je od tematskog srednjovjekovnog Društva za kreativni anakronizam, a film je svoj završni oblik dobio kada je producent Samuel Z. Arkoff nagovorio redatelja horora Romera da konje zamijeni motorima (‘glupost’ koja može pasti na pamet samo B-filmašima). Na početku Reaganovih osamdesetih ‘Vitezovi motora’ stoje kao film o idealizmu i nepristajanju na kompromise. ‘I’m not trying to be a hero! I’m fighting the dragon!’ kazat će Ed Harris kao ‘kralj Billy’ kada će ga neki klinac zamoliti da mu se potpiše na magazin o motociklističkim kaskaderima. Istu repliku danas na HTV-u možemo staviti i u usta Deanu Šoši.
