Pažnju i ogorčenje aktivista koji se u Srbiji bave javnim prostorima – ali i boraca za očuvanje antifašističkog naslijeđa – privukao je početkom veljače oglas Agencije za licenciranje stečajnih upravnika (ALSU). Oglas je najavljivao dražbu imovine tvrtke Putnik Prijepolje, zakazanu za 28. veljače. Kao oglašena imovina su u drugoj i trećoj cjelini oglasa - uz Dom kulture i desetak paviljona za smještaj gostiju u selu Jabuka - navedeni Muzej pionira i omladine Jugoslavije u Memorijalnom kompleksu ‘Boško Buha’ te Spomen-dom ‘Boško Buha’ s okolnim zemljištem. Riječ je o spomeničkoj cjelini posvećenoj slavnom partizanskom bombašu Bošku Buhi te svim pionirima i omladincima poginulim u Narodnooslobodilačkoj borbi. U Novostima je nedavno objavljena reportaža iz Gradine pored Virovitice, rodnog sela ovog narodnog heroja koji je 1941. s petnaest godina pred ustaškim genocidom izbjegao iz Hrvatske, u Srbiji se priključio partizanima te postao ikona NOB-a.
Republika Srbija bi trebalo da otkupi taj objekat i uloži sredstva da se on dovede namjeni, kaže Milan Lučić, član prijepoljskog subnor-a te bivši direktor Putnika
Memorijalni kompleks sagrađen je na mjestu gdje su Buhu 27. rujna 1943. iz zasjede ubili četnici, na pola puta između Prijepolja i Pljevalja, na granici Srbije i Crne Gore. Spomen-dom građen je i ‘pionirskim dinarom’ - pioniri iz cijele Jugoslavije odvajali su od svog džeparca za izgradnju. Susreti pionira na Jabuci održavali su se od 1966. Buhin spomenik postavljen je 1970. Natječaj je bio raspisan u listu Kekec, a među tisućama prijedloga spomenika, komisija na čelu s Bogdanom Bogdanovićem odabrala je rad Jadranke Berić, učenice osnovne škole iz Gornjeg Milanovca. Podignute su i biste palih omladinaca iz svih jugoslavenskih republika i pokrajina - od Ganimete Tërbeshi s Kosova do Mate Blažine iz Istre. Kompleks sadržava tridesetak spomenika na temu NOB-a, ali i u spomen četrnaest tisuća omladinki i omladinaca koji su početkom sedamdesetih u radnim brigadama gradili prugu Beograd-Bar. Skupština Socijalističke Republike Srbije 1987. kompleks na Jabuci proglasila je kulturnim dobrom od izuzetnog značaja te su zabranjeni svi radovi koji bi ga mogli ugroziti. Do raspada Jugoslavije ovo je bio jedan od najposjećenijih memorijalnih centara. Kroz njega su prošle desetine, ako ne i stotine tisuća djece.
Nakon pritiska javnosti i uspješne javne peticije, iz oglasa su izbačene druga i treća cjelina te je na prodaju otišao samo hotel u Prijepolju, također imovina Putnika. Licitacija 28. veljače na kraju je propala, s obzirom da nitko nije iskazao interes. Problem time nije riješen, jer Memorijalni kompleks ostaje u stečajnoj masi propalog poduzeća. Novosti su kontaktirale nadležnog stečajnog upravitelja, no ni od njega ni od ALSU-a nismo do zaključenja ovog broja dobili odgovor. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture nam je, pak, odgovorio kako se Zavod stara isključivo o tehničkoj zaštiti kulturnog dobra te ne može utjecati na vlasničke odnose.
- I pored toga, Zavod je u koordinaciji sa Ministarstvom kulture preduzeo aktivnosti u cilju razjašnjenja pitanja kako je Memorijalni kompleks koji bio u vlasništvu opštine Prijepolje prešao u vlasništvo firme u stečaju. U tom smislu obavešten je državni pravobranilac, koji će u skladu sa svojom nadležnošću dalje postupati - kaže za Novosti pravnik Zavoda Branislav Orlić.
Na primjedbu da kompleks odavno propada, dodao je da Zavod nije nadležan za održavanje kulturnog dobra.
- To je obaveza vlasnika. Zavod je u više navrata vršio uvid u stanje kulturnog dobra i o tome obaveštavao nadležne, Ministarstvo kulture i Ministarstvo rada, u čijoj nadležnosti se nalaze ratni vojni memorijali - dodao je Orlić u odgovoru.
Zakonom je propisano pravo prvokupa nepokretnih kulturnih dobara u korist Zavoda. Međutim, Orlić napominje da to ovisi od toga ima li država interes – i može li osigurati novac – jer sam Zavod takvim sredstvima ne raspolaže.
- Spomen-dom ‘Boško Buha’ bio je samostalna radna zajednica. Kada je objedinjeno čitavo ugostiteljstvo u Prijepolju, pravo upravljanja je prešlo na Ineks iz Beograda. Negdje 1984. je to prebačeno na Putnik Beograd, koji je devedesetih formirao Putnik Prijepolje - kaže Milan Lučić, član prijepoljskog SUBNOR-a te direktor tamošnjeg Putnika od 2005. do 2008.
Napominje da su još tada počeli ‘pokušaji tajkuna da preuzmu Jabuku’ te je Putnik više puta privatiziran. Posljednji put prodan je tvrtki iz Rusije. O zapuštenosti Memorijalnog kompleksa dovoljno govori činjenica da su u međuvremenu u njegovom sklopu niknuli spomenik četnicima i pravoslavna crkva. Time što je Memorijalni kompleks skinut s popisa imovine koja se rasprodaje, kaže Lučić ‘dobili smo jednu bitku, ali rat tek predstoji’.
- Republika Srbija bi trebalo da otkupi taj objekat i uloži sredstva da se on dovede namjeni. Gore su nekad dolazile hiljade đaka. Ne mogu da shvatim takav nonšalantan odnos prema nama koji smo na liniji antifašizma i bratstva i jedinstva - žali se naš sugovornik.
Slavoljub Bato Pušica, nekadašnji kustos Memorijalnog kompleksa, a potom direktor Muzeja u Prijepolju, kaže da nakon 1991. više nijedna ekskurzija nije došla na Jabuku. Posljednja delegacija iz Virovitice stigla je 1990.
- Kada je počeo rat, Jabuka je desetak godina bila prepuna izbeglica iz Hrvatske, Bosne i s Kosova. Nakon toga je to zaključano i ugostiteljski dio otada propada. Ali spomenici niti mogu biti na prodaju, niti iko – ko god da kupi Jabuku – može i samo da ih pomeri. Postavka nije posvećena samo Bošku Buhi. Tu je Aleja heroja s bistama iz čitave Jugoslavije, mi smo o njima vodili računa i to je potpuno sačuvano - napominje Pušica.
Rečeni Memorijalni kompleks je i jedan od najvećih turističkih potencijala inače siromašnog Prijepolja. Pušica zaključuje kako bi trebalo obnoviti drvene paviljone koji su potpuno propali, a potom kapacitete usmjeriti u pravcu dječjeg rekreativnog i kulturnog turizma. Marko Aksentijević iz beogradskog udruženja građana Institut za urbane politike kaže kako je bitno da su pokrenuti mehanizmi kojima bi se moglo osporiti vlasništvo Putnika nad Memorijalnim kompleksom.
- Ne bi se ni pokretao postupak pred pravobranilaštvom da ne postoje osnove za tvrdnju da pravo na upravljanje nije moglo – koliko god mutni bili ti procesi – tako lako preći u privatnu svojinu. Država Srbija općenito ispoljava nebrigu ne samo spram antifašizma, nego i velikog dela kulturnog nasleđa, pa i korištenja resursa. I kad zanemarimo antifašističku simboliku, ljudi u samoj opštini saglasni su da tu postoji ogromni turistički potencijal, i to skoro dvadeset godina propada. Manje je bitno na koji način kompleks ponovno postaje javna svojina, koliko je važno da se obnovi. Naša ideja je da mu se vrati namena dečjeg odmarališta, ali da postoji i odnos spram tog prostora. Ni daleko šire od regiona ne znam da postoje memorijali koji slave dečju žrtvu za slobodu, jednakost i solidarnost - kaže za Novosti Aksentijević.
