Prema neslužbenim informacijama do kojih su došle Novosti, obdukcijski nalaz preminulog novinara Vladimira Matijanića potencijalno ukazuje na propuste intervencije Hitne službe zadnjega dana njegovog života. Izvori koji su imali uvid u ovaj nalaz, a koji će biti proslijeđen Državnom odvjetništvu na daljnje postupanje sa svom drugom medicinskom dokumentacijom, rekli su nam da je Matijanić razvio upalu pluća i srčane probleme koji su vjerojatno trebali biti detektirani kad je Hitna došla na prvu intervenciju na dan njegove smrti.

U nalazu Hitne, međutim, navedeni problemi nisu pronađeni, zbog čega je doktorica odlučila da ga ne odvezu u bolnicu. Sat i pol nakon toga isti je tim došao na drugu intervenciju za vrijeme koje je Matijanić izdahnuo. Navedene okolnosti ne idu u prilog službenim zaključcima inspekcije Ministarstva zdravstva i povjerenstva sastavljenog od stručnjaka iz raznih polja medicine, koji su konstatirali da je ovaj konkretni događaj prošao bez ijednog liječničkog propusta. Propust su na koncu pronašli u činjenici da je spornu obdukciju trebao obaviti specijalist sudske medicine, a ne specijalistica patologije.

Obdukcija je pokazala da je Matijanić imao akutne upale srca i pluća, kao komplikacije koje su uslijedile zbog Covida-19. Kod njega je bila "ključna uloga brzonapredujućeg razvoja miokarditisa koji je doveo do smrti mehanizmom maligne aritmije, što može nastupiti u iznimno kratkom vremenskom periodu". Članovi povjerenstva konstatirali su da se miokarditis ovakvoga tipa može razviti u rasponu od nekoliko minuta, ali i da može trajati duže. U

nalazu koji su ponudili javnosti nisu spominjali zaključak koji navodno proizlazi iz same obdukcije: da se oštećenje srca desilo najmanje 12 do 24 sata prije smrti i da mu je stanje s plućima bilo takvo da se nekoliko sati prije smrti mogao utvrditi poremećaj u disanju. U nalazu Hitne koji je obavljen 5. kolovoza, u 13:07 sati, sat i pol prije smrti, piše da su mu koronarni tonovi jasni i da se šumovi ne čuju, dok je šum disanja uredan, odnosno da mu je disanje normalno.

Pojedini članovi povjerenstva, koji su se složili da je ova intervencija prošla u skladu s pravilima, u odgovorima na novinarska pitanja na zajedničkoj konferenciji su, međutim, sugerirali da bi sami vjerojatno postupili drugačije

"Prilikom intervencije od strane tima T1 Hitne medicinske službe prema izmjerenim vitalnim parametrima i fizikalnom statusu nije bilo naznaka emergencije, a time niti razloga za transport pacijenta u bolničku ustanovu u pratnji liječnika na dodatnu obradu, što stručno povjerenstvo smatra primjerenim", stoji u nalazu inspekcije Ministarstva zdravstva, koja je javnosti predstavljena prošloga tjedna.

Novosti su imale priliku vidjeti opisani nalaz Hitne na koji se poziva inspekcija; on je, gleda li se samostalno, bez prethodnih dijagnoza, ispunjen tako da Matijanić doista nije bio kandidat za transport. Doktorica koja ga je pregledala još je navela da je on bio "orijentiran" i da je "slušao naredbe". Njegova partnerica i novinarka Andrea Topić, koja je cijelo vrijeme bila prisutna, takve opaske odlučno demantira. Opisala je u više navrata da su kazali timu Hitne da se Matijanić ne može micati, jesti, piti ni govoriti, da ima bol u mišićima te iskašljava sluz. I da otežano diše. Sudeći prema nalazu obdukcije, ispostavilo se da je opaska o problemu s disanjem trebala biti potvrđena pregledom. No službeni nalaz, ponavljamo, pokazuje suprotno. Oni su joj tada, tvrdi Topić, rekli da je riječ o normalnim simptomima Covida-19 i da nema potrebe za hospitalizacijom.

Unatoč navodnim proturječjima između obdukcije i nalaza Hitne, medicinski eksperti u inspekciji zaključili su dakle da je Hitna odradila posao u skladu s postulatima struke. Pojedini članovi povjerenstva, koji su se složili da je ova intervencija prošla u skladu s pravilima, u odgovorima na novinarska pitanja na zajedničkoj konferenciji su, međutim, sugerirali da bi sami vjerojatno postupili drugačije, odnosno da bi ga odveli u bolnicu. Upitan što bi on učinio da je bio na mjestu doktorice koja je došla u Matijanićev stan, internist reumatolog s KBC-a Zagreb Miroslav Mayer na početku je rekao da će pustiti članici povjerenstva iz Hitne službe da objasni što se događalo, zašto nije ili jest odvezen (nije odvezen, op.a.).

"U svakom slučaju", poručio je potom, "mislim da je tu već bilo jedno kašnjenje. No i da je ranije odvezen (…) pitanje je što bi se od toga moglo riješiti", konstatirao je doktor Majer. Kardiolog Edvard Galić na isto je pitanje odgovorio da bi prosudio onako kako bi tog časa tu osobu doživio. "Vjerojatno s iskustvom koje sada imamo, kolegici bi bilo lakše da ga je odvela, i u tom smislu sigurno bi ta procjena bila drugačija", rekao je Galić. Potom je bio ponešto otvoreniji oko novinarske konstatacije da je postojala preporuka Matijanićeve liječnice da ode u bolnicu ako mu se stanje pogorša i da ga, unatoč tome, na ovoj intervenciji Hitna nije odvela u bolnicu. "U pravu ste, da", rekao je Galić, sugerirajući da smatra kako ga je Hitna ipak trebala odvesti u bolnicu, ali to nije učinila.

Na koncu je isti događaj komentirala specijalistica hitne medicine Senka Kajčić. Ona je rekla da "čisto sumnja" kako bi imao veće šanse za preživljavanje u bolnici "s obzirom na nagli nastup miokarditisa, ukupnu sliku i patohistološki nalaz". Podsjetila je, k tome, da prema nalazu doktorice Hitne koja ga je pregledavala on "nije imao kliničke znakove" za navedene komplikacije. Stručno povjerenstvo je dakle službeno zaključilo da ova konkretna intervencija nije obilježena propustima, ali u isto vrijeme njegovi članovi ponešto uvijeno tvrde da bi ga odveli u bolnicu.

Pozivaju se pritom na nalaz doktorice Hitne iz kojeg proizlazi da nije bio kandidat za hospitalizaciju, iako priznaju da povijest njegovih bolesti i naputak obiteljske liječnice da ode u bolnicu ako mu se stanje pogorša upućuje na zaključak da ga je Hitna u tome trenutku trebala odvesti. Obdukcija na koncu potencijalno dovodi u pitanje i stručnost samog nalaza; problem s plućima, a možda i sa srcem koji su nastali minimalno 12 do 24 sata prije smrti, trebali su biti detektirani. U stvarnosti se desila suprotna stvar: sve je bilo u granicama normalne reakcije na Covid-19, rad srca i pluća je bio uredan. U dokumentu pritom nema nikakve naznake onoga o čemu je pisala i govorila Andrea Topić – da je bio mokar, neartikuliran i da nije mogao jesti niti se kretati. Čak i da je sve bilo onako kako je napisano, on je trebao biti odveden u bolnicu na temelju svih prijašnjih dijagnoza koje su im obznanjene.

Sve što je dosad navedeno odnosi se samo na jedan u nizu upitnih poteza zdravstvenog sustava u slučaju Matijanić koji je službeno proglašen neupitnim. Tri dana prije smrti, 2. kolovoza, pokojni je novinar došao na Hitni prijem Klinike za infektologiju KBC-a Split, gdje je potvrđeno da ima Covid-19. Tamo je došao s nizom dijagnoza, pa tako i sa Sjögrenovim sindromom. U proteklim tjednima stručnjaci su javno konstatirali da je plućna manifestacija Sjögrena velik rizični faktor za razvoj teškog oblika bolesti kod bilo koje upale pluća, a posebno kod Covida-19, te da je Sjögren trebao biti shvaćen ozbiljno od samog početka. Andrea Topić tvrdi da je specijalizantici koja ga je pregledala rekao povijest bolesti i da su tražili hospitalizaciju. "Otpušta se na kućnu njegu zbog nepostojanja indikacije za hospitalizaciju, uz dane preporuke. Provedene su mjere i postupci sukladno težini bolesti i pravilima struke", piše u nalazu inspekcije.

Okolnosti Matijanićeve smrti za sada su nerazriješene (Foto: Milan Šabić/PIXSELL)

Budući da je specijalizantica bila svjesna njegovih bolesti koje su ga svrstale u posebno rizične pacijente pozitivne na Covid-19, razvidno je da su to bile "indikacije za hospitalizaciju" u tome trenutku. Inspekcija, kao što vidimo, nije pronašla problem u činjenici da nije hospitaliziran i što nisu rađene pretrage, već je kratko pregledan: prije nego što je otpravljen doma, tamo je bio oko 20 minuta. No čak i da je pregledan, ekstremno je mala šansa da bi se moglo po nalazima prepoznati rizik, rekao je na konferenciji za štampu Miroslav Mayer, internist reumatolog s KBC-a Zagreb. Mayer je taj zaključak temeljio na tvrdnji da je u trenutku dolaska na pregled bolest trajala 12 sati. Andrea Topić, pak, kaže da su tamo došli svega dva, a ne 12 sati, nakon što su mu se pojavili prvi simptomi Covida-19. Jedina nepravilnost koju su u ovom slučaju zabilježili odnosila se na činjenicu što je "bolesnik pregledan od strane specijalizantice infektologije uz telefonske konzultacije specijalista infektologije".

Ni ovaj propust – činjenica da specijalizantica nije smjela samostalno pregledavati pacijenta – po svemu sudeći neće biti sankcioniran. Ako je istina da je specijalist konzultiran preko telefonskog razgovora, onda je i on morao biti svjestan razmjera svih zdravstvenih problema na koje im je ukazao Matijanić. I ovdje se nameće dodatno pitanje drugačije naravi: kakvi su uopće dokazi o tome da je specijalist dao telefonsko odobrenje? Doktori s kojima smo razgovarali u pripremi ovoga teksta kažu da nije rijetka situacija u hrvatskim bolnicama u kojoj su specijalizanti dobivali dozvolu za samostalno i neregularno korištenje pečata i elektronskog potpisa nadređenog specijaliste. Iako ne smiju na svoju ruku obavljati preglede i donositi odluke o tome hoće li ili neće pustiti pacijente iz bolnice, to je, tvrde naši izvori, učestala praksa u hrvatskom zdravstvu. Je li do toga došlo u ovom konkretnom slučaju, zasad nije poznato, barem ne široj javnosti. Nije, uostalom, ni bitno za meritum problema: čak i da je specijalist dao telefonski blagoslov, na djelu je propust. Proceduralni i, s obzirom na Matijanićevu povijest bolesti, stručni propust, koji inspekcija nije našla dovoljno drastičnim da sankcionira odgovorne.

Obdukcija na koncu potencijalno dovodi u pitanje i stručnost samog nalaza; problemi s plućima, a možda i sa srcem koji su nastali minimalno 12 do 24 sata prije smrti, trebali su biti detektirani. U stvarnosti se desila suprotna stvar

Kao što je poznato, dan prije smrti uslijedili su Matijanićevi telefonski razgovori u smjeru splitskih zdravstvenih ustanova. Oni su prema nalazu inspekcije "nadilazili uobičajeni opseg" dostupnosti zdravstvene zaštite, što je na konferenciji još nazvano nadstandardom. Premda izravna komunikacija s bolničkim specijalistom u praksi nije uvijek dostupna, povjerenstvo je odlučilo u potpunosti previdjeti implikacije ovog konkretnog slučaja. A implikacije su takve da je upravo bolnički specijalist infektologije rekao Matijaniću dan prije smrti da ne dolazi na hitni prijem.

Nakon što mu se stanje pogoršalo, pokušao je 4. kolovoza u večernjim satima putem telefona kontaktirati nadležni odjel. Na koncu je preusmjeren na dežurnog infektologa. Objasnio mu je od čega sve boluje, i na što se još sve sumnja. "Dakle, s obzirom da imam Covid već dva dana, da sam prilično nemoćan, mislim iscrpljen, zanima me trebam li doći na Hitnu ili što moram? ", pitao je na koncu Matijanić. "Ne", odgovorio mu je doktor. "Ne? ", htio je biti siguran. "Ne", kategorično je ponovio doktor. Ako ti doktor nešto savjetuje, onda se najčešće time rukovodiš. On ga je, može se reći, odvratio od odlaska u bolnicu.

Liječnici koji godinama rade u Hrvatskoj rekli su nam da pacijentima preko telefona obično sugeriraju da dođu u bolnicu ako sami smatraju da trebaju doći, prvenstveno kako bi se pokrili od potencijalno pogubnih posljedica. Ovdje to, međutim, nije bio slučaj. Povjerenstvo se, međutim, uopće nije bavilo telefonskom komunikacijom, pod obrazloženjem da je riječ o dodanoj vrijednosti hrvatskog zdravstva. "Da je nakon bilo kojeg telefonskog poziva zaprimljen u bolnicu, imao bi veće šanse, makar na mehaničkoj potpori", konstatirao je jedan novinar na onoj konferenciji inspekcije i povjerenstva. "Da, vaše pitanje je načelno i odgovor, ali ja bih rekao da doista sam tijek bolesti je bio toliko brz da je teško na to pitanje dati konačan odgovor", rekao je Galić.

U ovoj priči, međutim, nije riječ o hipotetskim zaključcima, poput pretpostavki o tome bi li pacijent uopće preživio čak i da je hospitaliziran. Pretpostavki su se, uostalom, nastojali kloniti isti stručnjaci kad su izravno upitani što bi oni činili da su bili na mjestu liječnika koji su komunicirali s Matijanićem. Tamo gdje je, međutim, trebalo zaštititi postupanje splitskih doktora, nisu se libili posegnuti za spekulacijama. Zadaća povjerenstva i inspekcije bila je da analiziraju dokumentaciju i utvrde eventualne pogreške zdravstvenog sustava. Osim na poteze liječnika, ta se konstatacija odnosi na izostanak lijekova koji su mogli spasiti Matijanića, ali u slučaju Paxlovida nisu postojali u Hrvatskoj, dok je Remdesivir bio nedostupan u Splitu. Inspekcija se, međutim, nije osvrtala na te činjenice, dok je u većini onih koje je analizirala radila na tome da umanji ili negira niz očiglednih propusta. Umjesto toga, nastojali su što više usmjeriti krivnju na samog Matijanića, šireći sugestije da nije bio uredan i savjestan pacijent. To je, međutim, priča za drugi tekst.