Općinsko državno odvjetništvo u Splitu (ODO Split) prošli je tjedan odbacilo kaznenu prijavu protiv petoro prijavljenih za nesavjesno liječenje novinara Vladimira Matijanića, koji je 5. kolovoza 2022. godine umro od posljedica COVID-a.
Matijanić je, ponovimo, danima uporno tražio medicinsku pomoć koju nikada nije dobio, a sve to u drugom gradu po veličini u zemlji, u blizini Kliničkog bolničkog centra Split. Nije je dobio ni sat i pol prije nego što je umro, kad je hitna pomoć napokon došla u njegov stan, tek da bi konstatirali da je hospitalizacija nepotrebna i pustili ga da umre.
Da se sve odvijalo točno tako, znamo po tome što je novinar snimao svoje razgovore s liječnicima i medicinskim sestrama, a portal Index nakon njegove smrti objavio audio zapise, kao svjedočanstva o okrutnoj hladnoći medicinskih radnika prema bolesnoj osobi i nerazumijevanju značaja profesionalne komunikacije.
Očiglednost svih propusta i naknadnog zataškavanja, motivira vodstvo Hrvatskog novinarskog društva (HND) da mjesecima proziva Ministarstvo zdravstva, a sada i odvjetništvo, koje u reakciji na odbačaj kaznene prijave optužuju za zaštitu HDZ-ovog režima.
Naime, ODO je rješenje o odbačaju obrazložio istim apsurdnim argumentima koji su već viđeni u prošlogodišnjem nalazu inspekcije Ministarstva zdravstva, od kojih je najvažniji taj da je smrt nastupila „sudbinski“ i da pacijentu, zbog naglog i agresivnog razvoja upale srčanog mišića, ništa nije moglo pomoći.
Reakcija HND-a i njihovo tumačenje da je Zlata Hrvoj Šeipek u komplotu s HDZ-om, ne samo da ne objašnjava bijednu kvalitetu rješenja ODO-a, nego minimalizira značaj činjenice da državno odvjetništvo nikada nije imalo resurse ni kompetencije za obradu slučajeva nesavjesnog liječenja i medicinskih pogreški. Ono je u takvim predmetima uvijek i u potpunosti ovisilo o zdravstvenoj administraciji i vještacima koji su isprepleteni i determinirani sukobom interesa (ključnu riječ ima HLK čija je statutarna obaveza zaštita liječnika), pa nije realno očekivati da bi baš ta institucija mogla popraviti rupe problematičnog zdravstvenog sustava.
Bio na vlasti HDZ ili SDP, medicinska pogreška – kao neizbježni dio liječenja - u hrvatskom zdravstvu službeno uopće ne postoji i samo bizarno rijetke istrage vode prema suprotnom zaključku. Niti jedna vlada nije razmatrala obavezu vođenja evidencija jatrogenih događaja, kao što se to radi u uređenim sistemima, a kamoli postavljanje sistema obeštećenja žrtava nesavjesnog liječenja.
Po tome i po cjelokupnom tretmanu prava pacijenata Hrvatska je na EU dnu i ta se trula tradicija pokazuje u potresnom scenariju slučaja Matijanić, kao i u mnogima prije njega.
Ipak, privatna bi tužba zbog smrti novinara mogla razotkriti cijeli niz katastrofalnih pogreški u konkretnom slučaju.
Na primjer, nakon što su DORH i Ministarstvo zdravstva prihvatili to da post mortem nalaz pacijenta opravdava ponašanje medicinskih profesionalaca, ostaje nejasno zašto ista činjenica - da je pacijent mrtav - nije dovoljan dokaz da je za života mnogo kompetentnije procjenjivao svoje stanje, nego liječnici i medicinske sestre. Kako se, prema tome, njih može dezinficirati od svakog traga odgovornosti?
Zašto je ODO, primivši prijavu za kazneno djelo nepružanja medicinske pomoći u hitnim stanjima, provelo izvide za kazneno djelo nesavjesnog liječenja, kad barem polovica osumnjičenih uopće nije sudjelovala u liječenju pokojnog Matijanića? Glavni krimen većine prijavljenih je upravo to da su telefonski „pregledavali“ pacijenta, umjesto da ga pošalju u bolnicu.
Zašto se odluka o odbačaju istodobno oslanja na tvrdnje vještaka da lijek remedesivir nije učinkovit u liječenju COVID-a i na službene smjernice HZJZ-a, po kojima se remdesivir „preporučuje primjenjivati u svrhu liječenja blažih do srednje teških oblika COVID-19“? Relevantno je samo to da lijek ima odobrenje za stavljanje u promet, za točno one indikacije zbog kojih ga je Matijanić mogao primiti.
Zašto odvjetništvo ignorira činjenicu da je pacijenta samostalno, protuzakonito, pregledala specijalizantica?
Na koncu, ali ključno – zašto je uzrok smrti presudan za kvalifikaciju nesavjesnog liječenja?
Sve i da je Matijanić morao umrijeti, što nikada nećemo znati, je li „po proceduri“ da ga se ostavi da pati?
Ne dođu li ova pitanja nikada do sudnice, bilo bi dobro da prestanu mimoilaziti svakog novog ministra zdravstva.
