Unatoč milijunima europskog novca koji su ulupani u visokotehnološku opremu namijenjenu ovdašnjoj policiji, kao i sustavnom nasilju koje, kao sastavni dio cijene ulaska u Schengen, već godinama provodi na svojim granicama, proces pridruženja Hrvatske tom prostoru ne prolazi glatko. Račune vladajućima, koji pristupanje Schengenu ističu kao jedan od svojih prioriteta, nenadano je pomrsio austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner. Iz njegovih novijih izjava se naime dalo iščitati kako Austrija u tom procesu planira stati na put Hrvatskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, i to zbog sve većeg broja migranata koji u posljednjem periodu preko Balkana dolaze do srednje i zapadne Europe.

Umjesto objašnjenja što se točno događa, iz hrvatskog MUP-a stižu tek najave da će najavljeno pristupanje Schengenu donijeti i promjenu policijskog postupanja na granicama – ističe Marijana Hameršak

Otkako je Karner objelodanio svoje stavove, HDZ-ova vlada je na različite načine pokušala omekšati službenu Austriju, što im je zahvaljujući naklonosti kancelara Karla Nehammera, inače poznatog po antiimigrantskim stavovima, izgleda pošlo za rukom. U periodu neizvjesnosti mikrofona se brže-bolje primio prvi čovjek hrvatskog MUP-a, Davor Božinović, a u tom nevještom pokušaju PR-a sklepanog od mnoštva statističkih podataka pokušao je udobrovoljiti i ponešto liberalnije članice EU-a. Tako je nonšalantno izjavio da je Hrvatska "jedna od rijetkih zemalja koja poduzima sve što se tiče sigurnosti i zaštite ljudskih prava migranata". Da biste se uvjerili kako to "dobročinstvo" funkcionira u praksi, dovoljno je iščitati izvještaje međunarodnih inicijativa  – koje i dalje gotovo svakodnevno bilježe nasilne policijske progone izbjeglica, muškaraca, žena i djece, s hrvatskih granica, i to uz upotrebu vatrenog oružja, palica i suzavca – ili se pak prošetati ulicama Zagreba, Rijeke i Buzeta, gdje ih na stotine već mjesecima spava pod otvorenim nebom.

Hrvatska policija je, kako su Novosti već pisale, od proljeća ove godine počela masovno izdavati tzv. rješenja o povratku. Riječ je o dokumentu kojim se privremeno regulira boravak u zemlji, a prema kojem je osoba dužna napustiti Hrvatsku i Europski gospodarski prostor u roku od sedam dana. U pravilu bi se takvo rješenje trebalo izdavati osobama u pokretu koje ne zatraže azil, a otkako je riječ o učestaloj pojavi, u Zagrebu i Rijeci sve je više migranata, koji se pokušavaju ukrcati za vlak ili autobus prema Istri, i od tamo dalje nastaviti svoj put za zapad Europe.

Spavanje na otvorenom u Rijeci, novembar ove godine (Foto: Tinka Kalajžić)

Marijana Hameršak, znanstvenica s Instituta za etnologiju i folkloristiku te voditeljica projekta "Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU" (ERIM), objašnjava da je do promjene prakse došlo i u drugim zemljama okruženja. U Unsko-sanskom kantonu Bosne i Hercegovine tako je ljudima u pokretu neformalno ukinuta zabrana korištenja javnog prijevoza, a otežano se provode i readmisije iz Slovenije u Hrvatsku.

- Umjesto objašnjenja što se točno događa, iz hrvatskog MUP-a stižu tek najave da će najavljeno pristupanje Schengenu donijeti i promjenu policijskog postupanja na granicama. I to kao da se iz istog ministarstva još od 2017. nisu pozivali upravo na Zakonik o schengenskim granicama, kad su isticali da se u Hrvatskoj ne radi o masovnim protjerivanjima, pušbekovima, nego o postupanjima policije na samoj graničnoj crti i primjeni "instituta odvraćanja" - govori Hameršak.

Na naš upit planiraju li uskoro širiti postojeću infrastrukturu, iz ureda gradonačelnika Tomaševića odgovorili su nam kako gradska uprava, u koordinaciji s drugim tijelima, "pokušava učiniti humanijima uvjete privremenog boravka stotinama migranata koji prolaze kroz naš grad..."

Istovremeno dolazi i do ponovnog porasta broja migranata duž cijele balkanske rute. Prema podacima Frontexa, Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu čiji su pripadnici proljetos također uhvaćeni u nezakonitom protjerivanju izbjeglica, tom rutom je u prvih devet mjeseci ove godine stiglo 106.396 osoba u pokretu, što je za 170 posto više nego u istom razdoblju lani. Što se pak Hrvatske tiče, prema podacima MUP-a u nju je od početka 2022. ušlo 36.000 migranata, što predstavlja povećanje za 145 posto. Budući da je mahom riječ o osobama koje su ovdje u tranzitu, te im za vrijeme boravka u Hrvatskoj nije osiguran smještaj niti pristup osnovnim životnim uvjetima, većina ih je osuđena na beskućništvo, socijalnu isključenost, a nalaze se i u riziku od siromaštva i izloženosti različitim oblicima nasilja.

Situacija se posebno pogoršala zadnjih dana, s dolaskom zimskih temperatura, pa ih se većina smrzava u napuštenim objektima smještenima nedaleko od gradskih kolodvora. Iz zagrebačke gradske uprave ranije su najavljivali kako će se aktivnije uključiti u rješavanje tog problema. No njihovi potezi zasad su se sveli na podizanje dva šatora i jednog sanitarnog kontejnera na izoliranoj lokaciji, ispred ruševne zgrade Paromlina, gdje će se, prema najavama iz Grada, migranti moći okupati, okrijepiti, napuniti svoje mobitele, ali ne i prenoćiti. U ponedjeljak popodne, za vrijeme našeg posjeta toj lokaciji, nije im bio omogućen ni najavljeni minimum jer je infrastruktura, podignuta iza zahrđale žice i na maloj čistini okruženoj glomaznim otpadom, bila opasana metalnom ogradom.

- Mjesto je izabrano pažljivo, nezamjetno je i izvan glavnih gradskih tokova, a ipak je blizu mjesta na kojima se migranti okupljaju. Ne vidim prijepor, to je naše temeljno poslanje, da budemo humani jedni prema drugima. To su migranti koji imaju MUP-ovu sedmodnevnu dozvolu boravka u Hrvatskoj. Činilo nam se da im treba nekako olakšati muku - rekao je zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet, odgovarajući na kritike desnog dijela gradske oporbe.

Ljudi u pokretu nemaju osnovne higijenske uvjete (Foto: Tinka Kalajžić)

Na naš upit planiraju li u dogledno vrijeme širiti postojeću infrastrukturu, iz ureda gradonačelnika Tomislava Tomaševića odgovorili su nam kako "gradska uprava – u koordinaciji s MUP-om, Policijskom upravom zagrebačkom te Gradskim društvom Crvenog križa i humanitarnim udrugama – pokušava učiniti humanijima uvjete privremenog boravka stotinama migranata koji prolaze kroz naš grad, a među kojima su i ranjive skupine, žene i djeca". Oglušili su se i na pitanje planiraju li postupiti u skladu s apelom koji im je krajem listopada uputio "Zagreb grad-utočište". Ta inicijativa zatražila je uspostavu koordinacije koja će pratiti događanja na terenu i prevenirati kršenja ljudskih prava, mobilnih timova sastavljenih od zdravstvenih, socijalnih i drugih radnika zaduženih za rješavanje hitnih slučajeva na terenu te otvaranje utočišta za one kojima su potrebni privremeni krov nad glavom, topli obroci i pravna pomoć.

Još u svibnju, kada su do nje doprle prve informacije o promjeni policijske prakse u Hrvatskoj, a zatim i o sve većem broju ljudi u tranzitu, Gradu se ispred tima okupljenog oko ERIM-a obratila i Marijana Hameršak. Od tada do danas postojale su različite inicijative i najave same gradske uprave, ali bez konkretnih, vidljivih rezultata, što je vezano uz cijeli niz faktora o kojima se, kako kaže, u ovom trenutku može samo više-manje nagađati. Dodaje kako zasad iz različitih izvora dolaze i različite informacije o sadržajima koji će biti dostupni u objektima postavljenima u blizini Glavnog željezničkog kolodvora.

- Što se tiče lokacije i vrste tih objekata oni, nažalost, puno govore sami za sebe. Radi se naime o dva šatora i kontejneru, o potpuno prekarnoj i za rješavanja strukturnih pitanja neadekvatnoj infrastrukturi. Ona se podiže na zabačenom i zapuštenom zemljištu na par koraka od samog centra glavnog grada, a istodobno je okružena novopostavljenom i zatečenom ogradom te podignuta u sjeni ruševine koja je svojedobno proglašena jednom od najopasnijih zgrada u Hrvatskoj - ističe Hameršak.

Promrznuti ljudi u Rijeci (Foto: Tinka Kalajžić)

U Rijeci je briga o migrantima, koji su zbog prenatrpanih autobusa za Istru osuđeni da danima borave u blizini kolodvora, sve donedavno isključivo bila svedena na volonterski rad aktivista. Nakon njihovih apela, govori nam aktivistkinja Tinka Kalajžić, Grad Rijeka osigurao je prostor od par kvadrata na obližnjem parkingu na koji su uz kante za otpad i kemijske WC-e postavljena dva kontejnera, osigurana od strane Riječke nadbiskupije: jedan za prihvat i skladištenje donacija koji je nadbiskupiji na korištenje ustupila Zaklada Solidarna, te drugi sanitarni za potrebe tuširanja migranata koji su unajmili. Još uvijek pregovaraju s lokalnim KBC-om o uspostavi mobilne jedinice za medicinske konzultacije. Vjeruju u pozitivan ishod priče koja bi promrznutim ljudima pomogla u zacjeljivanju rana i izlječenju kožnih bolesti, uzrokovanih boravkom u lošim uvjetima.

- Na terenu i dalje svakodnevno djeluje oko 25 samoorganiziranih volontera koji u svoje slobodno vrijeme rade posao koji Grad sa svim svojim resursima nije u stanju organizirati već mjesecima. Grad koji se predstavlja kao "luka različitosti" trebao bi biti utočište svima. Svi koji se u Rijeci zateknu trebali bi moći biti zaštićeni od progona i beskućništva. Svima treba osigurati minimum minimuma: hranu, vodu, zaklon, medicinsku skrb. Gradovi imaju priliku napraviti to kroz trajnu infrastrukturu koja bi se mogla koristiti i nakon što ova situacija splasne. Hoće li, to ćemo tek vidjeti - govori Tinka Kalajžić za Novosti.

Loša situacija vlada u Buzetu, gdje se migranti osim nepostojanja osnovne infrastrukture susreću i s medijskim napadima gradonačelnika Damira Kajina. Uz spornu konstataciju kako "zna da Hrvatska mora odraditi svoj posao kada su u pitanju migranti upitnog legaliteta", Kajin je nedavno izrazio nadu da će "sve prestati s ulaskom Hrvatske u schengenski režim".

Iz MUP-a zasad ne otkrivaju hoće li nakon pridruženja Schengenu, o čemu će se 8. prosinca odlučivati u Bruxellesu, nastaviti izdavati rješenja o povratku. No izvjesno je da Hrvatska kao čuvarica vanjske granice Europske unije neće prezati od daljnje upotrebe nasilja. S obzirom na geopolitičku poziciju BiH i Srbije, za očekivati je da će se i te države aktivnije priključiti progonu ljudi u pokretu i tako na svojevrstan način naslijediti aktualnu poziciju Hrvatske. U tim procesima zasad prednjači Srbija, čiji je predsjednik Aleksandar Vučić nedavno s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i spomenutim austrijskim kancelarom Nehammerom potpisao sporazum o suradnji na zaštiti granica, odnosno provedbi sustavnih deportacija. Dok je Orban obećao osigurati "ljudstvo i opremu potrebnu za zaštitu južne granice u Srbiji", Nehammer je Vučiću ponudio "cjelovitu platformu za deportaciju migranata u zemlju njihovog porijekla".