Francuski predsjednik Emmanuel Macron pobijedio je u nedjeljnom drugom izbornom krugu svoju konkurenticu Marine Le Pen osvojivši 58,5 posto glasova, znatno uvjerljivije nego što se očekivalo. Tijesan rezultat koji su najavljivale ankete, zajedno s ranijom objavom rezultata u francuskim prekomorskim teritorijima, gdje je prvi puta u povijesti pobijedila ekstremna desnica, izazvali su na sat-dva medijsku pomutnju. No, scenarij "drugog Trumpa", odnosno geopolitičkog potresa koji bi uslijedio nakon pobjede Le Pen, ipak je uvjerljivo izbjegnut.
Obraćanja kandidata nakon proglašenja prvih rezultata nisu odražavala odnos snaga na izborima. Le Pen je trijumfalno pohvalila svoj najbolji rezultat u povijesti i izrazila veliki optimizam uoči parlamentarnih izbora u junu, kada očekuje da će popraviti položaj svoje stranke, možda i u širokoj koaliciji cijele desnice kojoj bi ona prvi puta bila na čelu. Izgledni raspad Republikanaca, tradicionalne stranke desnog centra, tu mogućnost već jasno najavljuje. Neki od ključnih aktera desnog centra prvi puta su dali potporu Le Pen. Drugi su, u skladu s tradicijom stranke, pozvali da se nipošto ne glasa za ekstremnu desnicu. Ako doista uspije oko sebe okupiti cijelu desnicu, uključujući i velike dijelove Republikanaca, Le Pen bi od liderice ekstremne desnice postala de facto liderica jedine relevantne desnice, s obzirom na to da od te etikete deklarativno, ako već ne politikama, aktualni predsjednik Macron bježi.
U njegovom taboru nakon izbora bilo je znatno manje euforije. Nekarakteristično skromno, u govoru nakon objave rezultata Macron je priznao da je pobijedio dobrim dijelom zbog onih koji su glasali protiv Le Pen i ekstremne desnice, a ne za njega i njegove politike. Odnosilo se to vjerojatno primarno na birače koji su u prvom krugu birali trećeplasiranog lijevog populista Jean-Luca Mélenchona, kojem je drugi krug izmakao za svega 1,5 posto glasova. Njegovi birači su, barem prema anketama, u znatno većoj mjeri od očekivane doista poduprli Macrona u drugom krugu. Motivacija za veliku većinu njih bilo je sprječavanje dolaska Le Pen na vlast.
Uoči parlamentarnih izbora, koji se u Francuskoj namjerno održavaju neposredno nakon predsjedničkih, kako bi pobjedniku omogućili sigurnu vlasti, Mélenchonova koalicija iznijela je svoj plan. Žele postati najveća opcija u parlamentu i tako natjerati Macrona da Mélenchona izabere za premijera. To bi bila neobična vrsta kohabitacije, koju Macron sasvim sigurno želi izbjeći, jer su dvojica političara na dijametralno suprotnim pozicijama, osobito u kontekstu ekonomskih i socijalnih pitanja. Po nepisanim pravilima kohabitacije u Francuskoj, predsjednik bi kontrolirao vanjsku i vojnu politiku, a premijer onu unutrašnju i ekonomsku. Takva podjela poslova više bi svakako odgovarala Mélenchonu kojeg međunarodni odnosi manje zanimaju, a blokirala bi manje-više sve Macronove velike planove za "reformu" Francuske.
Mélenchonov plan kohabitacije je, međutim, na vrlo dugom štapu. Lako je moguće da Macron izgubi parlamentarnu većinu jer oni koji su glasali za njega samo zato da budu protiv Le Pen neće osjećati taj tip pritiska na parlamentarnim izborima. Međutim, francuski većinski izborni sustav u dva kruga zapravo garantira da broj mandata ne odražava broj glasova za pojedinu stranku. To ukratko znači da su svakakvi scenariji mogući: i pobjeda desnice oko Le Pen, ali i Macronovog centra i Mélenchonove ljevice, kao i neriješen rezultat, a nije sasvim isključen ni ograničeni preporod neke od stranaka lijevog ili desnog centra koje su katastrofalno poražene u prvom krugu predsjedničkih izbora. Sigurno je samo da pretumbacijama ni nakon parlamentarnih izbora neće biti kraja.
Sve to otvara i pitanje budućnosti francuske političke scene. Ovo je zakonski zadnji Macronov mandat, a cijela njegova sada dominantna politička opcija organizirana je primarno oko njegove ličnosti i predsjednik zasad nema potencijalnog nasljednika. Mélenchon je pak prešao sedamdesetu godinu života i nije jasno hoće li se kandidirati i četvrti put na sljedećim predsjedničkim izborima za pet godina. S najviše nade u budućnosti stoga gleda upravo Le Pen, koja je gubitnica izbora, ali njezini su porazi iz izbora u izbore vidno sve manje izraženi. Naposljetku, više nitko ne smatra da je pobjeda ekstremne desnice u Francuskoj nemoguća.
