I šta ćemo sad? Najpopularnije pitanje jugoistoka Europe godine 2022. itekako odgovara stanju u Francuskoj nakon parlamentarnih izbora. Eto, postavit ćemo pitanje, pa ćemo u bliskoj budućnosti vidjeti hoćemo li dokučiti odgovor i, uspijemo li u tome, kako će on glasiti. Rezultati su poznati, a ishod se (barem ne u srijedu prijepodne kada je ovaj tekst zaključen) ne nazire. Dakle, Ensemble!, koalicija koja okuplja i stranku predsjednika Emmanuela Macrona, osvojila je 245 mandata, čak 105 manje nego na prošlim parlamentarnim izborima i 44 manje od minimalno potrebnog broja zastupnika za većinu. I ne samo to – upitno je hoće li se s ikim uspjeti dogovoriti o koaliciji, pa čak i o manjinskoj vladi. Drugoplasirani na izborima, ljevičarska koalicija NUPES koju predvodi Jean-Luc Mélenchon, osvojio je 79 mandata više nego prije pet godina, ali sa 131 mjestom u parlamentu ne može računati na pokušaj formiranja vlade. Radikalno Desno okupljanje (stranka Marine Le Pen) ostvarilo je povijesni uspjeh, osvojilo je 89 mandata, a dalje od toga neće ići jer povijest francuske Pete republike pokazuje da s takvima nitko ne koalira. Iz Ensemblea! je poručeno da su poželjni koalicijski partner Republikanci. Oni bi u koaliciju unijeli 61 mandat što bi bilo dovoljno za solidnu većinu, no njihov čelnik Christian Jacob izjavio je da će njegova stranka ostati u opoziciji.

Inicijativa je zasad u Macronovim rukama, a drugačije jedva da i može biti. Na njemu je da spasi što se spasiti dade. Odlučio je sazvati konzultacije s predstavnicima parlamentarnih političkih stranaka, a na njegov su zahtjev pozitivno odgovorili i Republikanci i NUPES. Francuskoj ne prijeti kohabitacija, situacija u kojoj je premijer iz jedne, a parlamentarna većina i premijer iz suprotne političke opcije. Francuskoj prijeti blokada parlamenta, a kako reče Macron uoči izbora "ništa ne bi bilo gore nego dodati francuski nered svjetskom neredu". Prilog prividu reda je i Macronovo odbijanje ostavke premijerke Élisabeth Borne. Analitički glasovi umjereno su pozitivni i nitko ne očekuje golemi francuski nered, ali letvica očekivanja naglo je spuštena. Uglavnom se svi zadovoljavaju tvrdnjom i nadom da u Nacionalnoj skupštini neće biti blokirane odluke koje se tiču važnih politika Europske unije i rata u Ukrajini. Vjeruju i da će Francuska moći dobro surađivati s Njemačkom i Italijom te da će novopronađena vladajuća trojka Europske unije moći funkcionirati. Sve to je, ne postigne li se dogovor o vladi, ipak samo nada.

Ono što nije nada nego izvjesnost jesu blokade planiranih Macronovih reformi. Uopće nije vjerojatno da bi mu u ovako konfiguriranom parlamentu mogle prolaziti ključne unutarnjopolitičke, ekonomske i socijalne reforme, osim ako dojučerašnjim protivnicima ne bi dao tolike ustupke kojima bi odustao od sebe. Prevedimo na jednostavniji jezik – neuspjeh Macrona na parlamentarnim izborima znači adieu mirovinskoj reformi, strojovođe mogu mirno spavati, a poboljšanja u zdravstvu i obrazovanju vjerojatno neće biti onakva kakva Macron priželjkuje. Tome treba pridodati i energetsku politiku kojoj je također potrebna podrška u parlamentu a koja ima dva stupa: snažniji razvoj ionako snažno razvijene nuklearne energije te razvoj obnovljivih izvora energije.

Naravno, nesreća nikada nije u jednini. Sve se to zbiva u vrijeme rasta inflacije, povećanja cijena, smanjivanja životnog standarda i mjestimično već uvedenih opskrbnih ograničenja čiju bismo puninu mogli spoznati najesen. Najzadovoljnije može biti Desno okupljanje koje je broj zastupnika povećalo za 11 puta. Kako stvari stoje, imajući na umu što se sve zbiva i što možemo očekivati, kako ide Macronu i kakve bi tendencije mogle zahvatiti Europu u slučaju nove ekonomske krize pojačanje bijesom opskrbnih ograničenja, na njima je da sjede i čekaju. Francuska, tradicionalni, višedesetljetni europski stup nakon parlamentarnih izbora mogla bi postati ono što se i nakon predsjedničkih moglo očekivati da bi mogla postati – disfunkcionalni bolesnik Europe. Baš su izabrali vrijeme.