U članku "Automobil-kola u našoj okolici", objavljenom u petrinjskom listu Banovac od 20. listopada 1900. godine piše: "Ignjat Deutsch, poduzetnik i posjednik automobil-kola u Zagrebu, dobio je od oblasti dozvolu, da može na automobil-kolima prevažati obćinstvo iz Siska u Petrinju, Glinu, Topusko, Vrginmost do Vojnića. Kako saznajemo, gore pomenuti poduzetnik namjerava još ove jeseni započeti vožnju automobila, pa je po tom nade, da ćemo se doskoro moći jeftinije i udobnije voziti u Sisak i natrag." Riječ je o dragocjenom i dosad nepoznatom članku u kojem je dokumentiran početak automobilizma u Glini i glinskom kraju.
Nedugo zatim, Banovac od 4. listopada 1902. donosi još jedan članak, pod naslovom "Automobil u Petrinji" u kojem piše: "Prošle nedjelje jutrom dovezao se je iz Gline u naš grad mjernik željezničkog gradjevnog poduzetničtva g. Partoš na automobilu, te do slijedećeg dana ovdje proboravio. Tom se sgodom automobil više puta provezao glavnijim našim ulicama, te svojim muklim žviždukom i šumom prouzročio svačiju pažnju.’ Iz navedenog članka možemo zaključiti da je automobil geometra Partoša vozio i glavnim glinskim ulicama, i da je prethodnih dana prouzročio istu pažnju i među Glinjanima, koji su tih mjeseci s velikom pažnjom pratili izgradnju željezničkog kolodvora u Glini, kao i željezničke pruge Sisak–Karlovac, koja je za promet svečano otvorena 29. srpnja 1903.
Zatim je 29. kolovoza 1908. petrinjski Banovac izvijestio o nesreći s automobilom koja se dogodila pred Glinom. Naime, na blagdan Kraljeva 20. kolovoza vraćao se kasno uvečer iz Topuskog u Glinu nadšumar Kaiser u svom automobilu i naletio na jedna zaprežna kola kojima su upravljali Romi. "Sreća je velika da nitko od osoba nije nastradao, iako je šteta materijalna za obadvije stranke dosta velika", piše Banovac, i dodaje: "Cigani su u sudaru izgubili 3 konja, jer je jedan odmah skapao, a dva su tako ozljeđena, da od njih neće više biti koristi i kola su ciganska znatno oštećena. Gospodin Kaiser trpi štetu od preko 1000 kruna na svom automobilu!" "Pa još kad bi to sve bilo", nastavlja Banovac, koji piše da Romi danjivaju i noćivaju pred njegovom kućom u Glini i traže naknadu štete. "Štetu ciene na 400 kruna, ali bi, vele, bili zadovoljni, kad bi im g. Kaiser dao svog zelenka!", pri čemu Banovac aludira na Kaiserov automobil zelene boje.
Autoštrcaljka marke Škoda s natpisom "Općina Glina" 1938.
Nakon sloma Austrougarske monarhije i stvaranja Kraljevstva SHS, list Sisački glas od 6. lipnja 1920. javlja da nestašna djeca u Novom Sisku i Glini "bacaju na automobile kamenje, kape, zemlju", ali i razne druge predmete na šofere. List upozorava roditelje "da djecu poduče, da to ne čine, a ako savjet ne koristi, valja i batinu upotrebiti". Čini se da nekog efekta nije bilo, jer je 16. kolovoza 1921. dok je prolazio auto kroz Glinu Karlovačkom ulicom, sin mališan trgovca Josifa Gavrilovića uzeo kamenčić i "pogodio šofera u uho", piše Hrvatska Banovina iz Petrinje od 20. kolovoza 1921.
Narednih godina brojni listovi bilježe porast broja automobila u Sisku, Petrinji i Glini, nakon čega petrinjsko Jedinstvo od 31. kolovoza 1924. donosi članak pod naslovom "Automobili nanose štetu po Baniji". Prema tom članku, "neki naši prijatelji iz Petrinje i Gline, tuže nam se na neprestane nesreće i neprilike, koje se događaju u ovom kraju zbog lude i nesmotrene vožnje automobila. Automobili izvrću zaprežna kola i time plaše konje, koji trgaju sa sebe ormu", piše Jedinstvo, koje apelira na kotarske i općinske vlasti da povedu više računa o životima i imovini siromašnog naroda. "Narod se neprestano tuži na mnogobrojne nesreće po selima, a općenito ogorčenje prenosi se tako i na one automobiliste koji su inače nedužni i koji pažljivo voze kroz sela", zaključuje Jedinstvo.
Neprestane nesreće i neprilike događaju se zbog lude i nesmotrene vožnje automobila. Automobili izvrću zaprežna kola i time plaše konje, piše Jedinstvo 1924.
Prema pisanju Jedinstva, već 1929. uspostavljena je autobusna linija Sisak - Kostajnica i Kostajnica - Petrinja - Glina - Topusko - Karlovac. Zatim je početkom 1930. otvoren autobusni promet na liniji Topusko - Glina - Dvor -Bosanski Novi, da bi se krajem iste godine počelo raditi na otvorenju linije Zagreb - Petrinja - Glina - Topusko i na liniji Glina - Obljaj - Vrnograč - Cazin - Bihać, kako piše Jedinstvo od 7. prosinca 1930. "Autobus promet unosan je posao i zato je razumljivo, što se razvija i kod nas, unatoč dosta slabih cesta", objašnjava Jedinstvo, koje najavljuje gradnju mosta preko Kupe kod Bučičke Slatine u glinskom kotaru, a tada će se moći uvesti promet autobusom Zagreb – Pisarovina - Glina - Topusko.
Autobusni vozni red od 20. ožujka 1940. godine
Početkom lipnja 1931. Glina se našla na prvim stranicama vodećih dnevnih listova Kraljevine Jugoslavije. Naime, u sklopu svog dužeg boravka u Zagrebu i Savskoj banovini, jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević posjetio je Sisak, Petrinju i Glinu, gdje mu je 7. lipnja 1931. priređen spektakularan doček. Prema pisanju beogradske Politike i zagrebačkih Novosti, tog nedjeljnog jutra dvorski auto uputio se iz Petrinje za Glinu, a premda protokolom to nije bilo predviđeno, nakratko se zaustavio u selima Marinbrod i Prekopa, gdje su izašli mnogobrojni seljaci, čije su kuće bile okićene zelenilom, narodnim vezivom i zastavicama. U prvom, kralj je izašao iz automobila i zadržao se u kraćem razgovoru s mještanima, koji su mu izrazili razne molbe i želje, dok se u drugom rukovao sa seljacima okupljenima oko slavoluka izrađenim posebno za tu priliku.
Automobil je nastavio svoj put prema Glini, gdje je pored iskićenih kuća uz gruvanje prangija te zvonjavu zvona s katoličke i pravoslavne crkve stigao u 11.45 sati. Prema pisanju tadašnjih novina, doček je pripremljen u glavnoj ulici, gdje je kralja Aleksandra dočekalo "oko dvadeset hiljada ljudi, srpskih i hrvatskih seljaka". Svečanost u Glini detaljno je opisana u novinskim izvještajima, gdje se također navodi kako se kralj u poslijepodnevnim satima sa svojim pratnjom uputio prema dvorskom autu, okružen masom ljudi koja mu je klicala, nakon čega je nastavio svoj put dalje prema Topuskom, Vrginmostu, Vojniću i Karlovcu.
Prema automobilskoj literaturi, 1930-ih godina razvoj automobila bio je vrlo brz. Usavršena je konstrukcija vozila, motori su postali snažniji, lakši i ekonomičniji, povećana je brzina. Pritom se kao idealan za pogon gospodarskih vozila (teretni automobili te autobusi) ustalio Dieselov motor, a za pogon osobnih automobila Ottov (benzinski) motor. Uvođenjem poluautomatskih i automatskih mjenjača upravljanje je znatno pojednostavnjeno. Osim njemačkih, francuskih i američkih, u to vrijeme sve su popularniji talijanski automobili, o čemu svjedoči sačuvana fotografija automobila marke Fiat Torpedo, na čijoj poleđini piše "Glina 16. VIII. 1936.". Automobil je snimljen u tadašnjoj Kolodvorskoj ulici, nasuprot Vatrogasnog spremišta i Munjare (električne centrale), a ispred kuće dr. Gjure Sužnjevića, kotarskog liječnika. Kritikom izvora i analitičkim postupcima zaključeno je da se na slici nalaze student Nebojša Sužnjević (za volanom automobila) i mlađa djevojka Slobodanka Davidović, kćerka Svetozara Davidovića, tadašnjeg načelnika općine Glina, koji su stanovali s druge strane ulice.
Petrinjski Banovac od 18. srpnja 1937. donosi dragocjene podatke o broju prijevoznih sredstava u Glini i glinskom kotaru tog vremena. Prema iznesenim podacima, osobnih automobila registrirano je 13, od čega 12 otpada na samu Glinu. Teretnih auta registrirano je 6, od toga u Glini 5. Pritom valja spomenuti da u to vrijeme Glina kao trgovačko središte ima do 3.000, a kotar preko 40.000 stanovnika. Nedugo zatim, Banovac od 22. kolovoza 1937. piše kako se svakim danom opaža velik broj stranih automobila koji prolaze kroz Glinu i zaustavljaju u mjestu. Banovac smatra da je riječ o stranim turistima koji putuju u lječilište Topusko preko Gline. "Najviše se opaža čeških i njemačkih automobila", piše Banovac, koji navodi kako je neki dan i jedan veći autobus sa 20 Nijemaca prošao kroz Glinu, a produžili su put u Bosnu. Na kraju članka upućena je i kritika mjerodavnim vlastima da bi cestu koja spaja Glinu sa Bosanskim Novim trebalo popraviti, a prometne signale urediti jer se cesta, a i signali nalaze u vrlo trošnom stanju.
Kralj Aleksandar na automobilu u Karlovačkoj ulici u Glini, 7. lipnja 1931.
Osim stranih turista, i dolazak zime otkrio je brojne slabosti cestovnog prometa u Glini. Prema pisanju glinskog dopisnika petrinjskog Banovca od 12. prosinca 1937., "naše ulice pune su blata. Kud čovjek se okrene – samo blato. Ovog imade najviše u prometnijim ulicama Karlovačkoj i Žirovačkoj – a o Kolodvorskoj nećemo ni govoriti jer je upravo u očajnom stanju i zahtjeva temeljni popravak jer se najviše upotrebljava." Dopisnik piše kako se ulice ne nasipavaju kako treba i kada treba. Također upozorava nadležne da se "ovoj nevolji stane na put i da se konačno urede i nasipavaju ulice i njihovi prelazi koji su prava napast naročito za automobilski promet."
Godjne 1937. osobnih automobila registrirano je 13, od čega 12 otpada na samu Glinu. Teretnih auta registrirano je 6, od toga u Glini 5
Osim blata zimi, postojao je još jedan problem koji su glinske vlasti morale rješavati svakog proljeća, a to je prašina. Povijesni izvori govore da je ovaj problem djelomično riješen u vrijeme načelnika Svetozara Davidovića, kada je općinsko poglavarstvo Gline donijelo odluku i naručilo iz Praga čehoslovačku autoštrcaljku marke Škoda za polijevanje ulica. Kako piše Banovac od 24. travnja 1938., Glinjani su jedva dočekali proljetne i tople dane. Međutim, "prašine imade dosta. Otpočelo je polijevanje ulica autoštrcaljkom, ali ni štrcaljka nemože sve. Automobili jure i podižu prašinu, pa bi valjalo pojačati policijsku pasku naročito blagdanom i sajmenim danom i prekršitelje oštro kažnjavati."
Unatoč modernizacijskim procesima koji su zahvatili Glinu, već 19. lipnja 1938. Banovac javlja da je autoštrcaljka iz Gline završila na popravku u Zagrebu, zbog čega se već nekoliko dana ne polijevaju ulice, koje su pune prašine. Nedugo zatim, Banovac od 26. lipnja 1938. donosi opširan članak iz Gline pod naslovom "Popravljena je autoštrcaljka", koji vrijedi citirati u cijelosti: "Mi smo već javili da je autoštrcaljka na popravku i povodom toga čuli su se mnogi prigovori na osoblje autoštrcaljke, koji su neopravdani. Sada smo se osobno mogli uvjeriti da ne stoji ni do kakove krivice na osoblju već je primjećeno da dječurlija ubacuje kamenje i limene gumbe u crpku (hidrant) pa kod usisavanja vode može lako doći do teškog defekta. Tako već prvog dana kako se štrcaljka povratila sa popravka – izvučeno je iz hidranta debelog kamenja i željeznih otpadaka, koji obijesna djeca ubacuju u cijevi. Ukazujemo ovo mjerodavnima da se na neki način spriječi ubacivanje raznih otpadaka, jer može opet doći do defekta."
Osim problema s nestašnom djecom, općinske vlasti u Glini imale su problema i s jednim brojem odraslih, koji su tog proljeća 1938. vozili automobile po Glini "bez šoferskog ispita i bez voznog lista", o čemu je petrinjski Banovac pisao u više navrata, apelirajući na glinske vlasti da povedu strožu kontrolu. Zatim je u Banovcu od 14. kolovoza 1938. objavljen članak pod naslovom "Potreba tehničkog pregleda motornih automobila", u kojem piše kako se u posljednje vrijeme događaju vrlo česte nesreće uslijed nedovoljne pažnje upravljača motornih vozila. Prema pisanju Banovca, pokazalo se da je krivica i do nedostataka na samim automobilima, jer neki vozači nemaju osvjetljenja i propisno uređenih kočnica, pa vožnjom takvim autima lako dolazi do nesreća.
Prema sjećanjima Damira Mirkovića iz Gline, koji je živio u Petrinjskoj ulici, "u našem dvorištu su bile neiskorištene šupe, pa je u jednom dijelu advokat dr. Stevan Branković držao svoj crni auto. Sjećam se i da je Emil Paulić bio glavni i jedini automehaničar u Glini. To dobro znam jer je Mirko Bosiljevac, moj bratić, učio zanat kod Paulića, čini mi se 1939. ili 1940. godine", prisjeća se Mirković.
"U posljednje vrijeme zbog čestih kiša nalaze se ceste oko Petrinje, Gline i Topuskog u vrlo lošem stanju", javlja glinski dopisnik Hrvatskog dnevnika iz Zagreba od 1. ožujka 1941. Dopisnik piše da se promet obavlja sredinom kolosijeka od kojeg je s jedne i druge strane veliko blato, pa je cesta postala toliko mekana, da teškom mukom prolaze automobili. "Autobusni promet jedva se obavlja, a kotači duboko propadaju u zemlju", piše dopisnik, koji upozorava da zbog takvog stanja ceste autobusni promet mnogo kasni.
Unatoč brojnim teškoćama na državnim cestama, u to vrijeme još uvijek vozi autobus Autobusnog preduzeća Mladena Janjetovića, koji svakodnevno prevozi putnike na liniji Bosanski Novi – Dvor – Glina - Topusko. Prema autobusnom voznom redu, autobus polazi iz Bosanskog Novog u 16 sati, dolazi u Dvor u 16.10 nakon čega preko stanica u Gagama, Bešlincu i Gvozdanskom stiže u Žirovac u 17.12, da bi preko stanica u Klasniću i Maji stigao u Glinu u 18.20 sati. Nakon stajanja u Glini od deset minuta, autobus bi produžio za Topusko u 18.30, gdje bi stigao u 19 sati. Već sutradan ujutro, autobus bi u 5 sati krenuo iz Topuskog preko Gline nazad u Bosanski Novi. Nije nevažno spomenuti da se u okviru ovog reklamnog oglasa, koji je objavljivan u beogradskom listu Vreme tijekom 1941. godine, nalazila i fotografija Mercedesovog autobusa, gotovo istog kao u onom kultnom filmu Slobodana Šijana "Ko to tamo peva".
