Kongres Perua u srijedu je po drugi put u posljednja dva mjeseca, otkad u toj zemlji traju nasilni protesti, odbio prijedlog da se u jesen ove godine održe prijevremeni izbori iako je to jedan od zahtjeva prosvjednika. Kongres, koji među građanima uživa podršku od samo sedam posto, odbio je to i unatoč inzistiranju predsjednice države Dine Boluarte, koja je zaprijetila da će započeti proces ustavnih promjena kako bi omogućila prijevremene izbore.
Boluarte međutim ne inzistira na izborima samo zato da bi umirila prosvjede u kojima je poginulo više od 50 ljudi, već i zato da bi spasila svoju političku funkciju budući da prosvjednici traže i njezinu ostavku, puštanje iz zatvora bivšeg predsjednika Pedra Castilla, raspuštanje kongresa i donošenje novog ustava kojim bi se dokinula sistemska obespravljenost siromašnih starosjedilačkih zajednica.
Otkad je u ljeto 2021. pobijedio na izborima kao kandidat marksističke stranke Perú Libre, Castillo se konstantno suočavao s napadima desnice i ekonomskih elita. Politička nestabilnost kulminirala je protestima koji su započeli 7. prosinca, kada je Castillo uhapšen jer je pokušao raspustiti kongres nakon što ga je to tijelo, u kojemu većinu čine njegovi oponenti, po treći put pokušalo opozvati.
Vlast je preuzela njegova potpredsjednica Boluarte, koja je ubrzo promijenila stranu, pa su u marginaliziranim područjima južnih Anda uskoro buknuli protesti. U dijelovima zemlje proglašeno je izvanredno stanje, vlast je uzvratila nasiljem a Boluarte i njezini pobočnici prosvjednike su optužili za terorizam u režiji stranih agentura i time dodatno razgnjevili pobunjene mase iz ruralnih dijelova zemlje. Protesti su se proširili do glavnog grada Lime, gdje su prosvjednici zauzeli aerodrom, zapalili nekoliko zgrada vlasti i blokirali prometnice. To je dovelo do prekida lanaca opskrbe i nestašica hrane u zabačenim dijelovima zemlje i prouzročilo značajne ekonomske štete.
Istraživanja provedena nakon mjesec dana protesta pokazala su da 60 posto Peruanaca smatra da je reakcija vlade na proteste pretjerano nasilna. Njih čak 83 posto želi da se raspišu novi izbori, no Boluarte unatoč tome odbija odstupiti s funkcije. Većina ispitanih, njih 63 posto, želi i osnivanje ustavotvorne skupštine koja će napisati novi ustav.
Peruanski ustanak dio je ciklusa narodnih mobilizacija kakve su se posljednjih godina događale u Ekvadoru, Kolumbiji Boliviji i Čileu, gdje je u rujnu prošle godine na referendumu propao sličan pokušaj donošenja progresivnog ustava usmjerenog na jačanje prava starosjedilačkih naroda.
S obzirom na vlastito porijeklo i biračko tijelo, Castillo je u svjetonazorskom smislu konzervativac. Mnogi prosvjednici ne odobravaju njegov pokušaj nezakonitog raspuštanja kongresa i vladanja dekretom, ali tog seoskog učitelja podržavaju jer se radi o prvom predsjedniku države koji je pripadnik starosjedilačkog naroda i koji je obećao dokinuti nejednakost, rasizam i siromaštvo u kojima tavore praktički svi koji ne spadaju u bjelačku metropolitansku oligarhiju i birokraciju koja je opslužuje.
Peru spada među vodeće svjetske proizvođače bakra, srebra, cinka, kositra i zlata, a prije nekoliko godina tamo su otkrivena i nalazišta litija, šesta najveća u svijetu. U Argentini, Čileu, Boliviji i Peruu nalazi se oko 67 posto svjetskih zaliha litija, a one peruanske smještene su u regiji Puno, jednoj od najgušće naseljenih i najsiromašnijih. Tamo žive pripadnici naroda Ajmara i Kečua, koji su i najzastupljeniji među prosvjednicima.
Većina koncesijskih ugovora za eksploataciju ruda istječe ove ili sljedeće godine, a iako je Castillo bio skloniji nekom obliku državnog kapitalizma nego nacionalizaciji, transnacionalni kapital koji je u vlasništvu koncesija očito ga nije smatrao dovoljnom garancijom stabilnosti svojih investicija, pa se i ovi prosvjedi promatraju kao pobuna protiv takvog modela upravljanja prirodnim resursima.
