Dvadeset i tri godine nakon kraja rata, Hrvatska traži još 1.945 nestalih osoba, kako Srba tako i Hrvata, dok je u Srbiji na popisu nestalih oko 1.500 osoba, od toga njih oko 650 srpske nacionalnosti s područja Hrvatske. Očito je da se nadležne državne institucije obiju zemalja nisu ubile od pretjeranog rada ili su previše poslušne svojim državnim vrhovima.

To je navelo predsjednike Hrvatske i Srbije da imenuju svoje izaslanike za nestale koji imaju težinu i poznati su po međunacionalnom i regionalnom angažmanu – Verana Matića i Ivicu Vrkića. Oni su se prije mjesec i pol dana u Sarajevu složili o potrebi realizacije predsjedničkog dogovora o traženju nestalih. Matić tvrdi da njih dvojica nisu zamjena radu komisija za nestale u kojem su se u proteklom periodu javljali zastoji i na koji su utjecali politički odnosi. Smatra da bi trebalo formirati jedinstveni spisak nestalih s obje strane.

No Stjepan Sučić, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja i šef Uprave za zatočene i nestale, nezadovoljan je postojanjem izaslanika. Po pisanju Telegrama, on smatra da Vrkić i Matić ne mogu biti partneri u poslu kojim se već bave vladina tijela, iako su imali niz kontakata s osobama i institucijama koje bi mogle pomoći u rješavanju problema nestalih na objema stranama. Osim toga, taj bi se posao tada možda radio transparentnije, jer kako objasniti činjenicu da je hrvatska javnost o ekshumaciji u selu Vodoteču kod Brinja u Ličko-senjskoj županiji saznala najprije od srpske informativne agencije Tanjug i to na osnovu informacije srpske Komisije za nestale? Nadležno Ministarstvo hrvatskih branitelja o tome je šutjelo sve do upita novinara Novosti. A to nije jedini slučaj da su ekshumacije žrtava srpske nacionalnosti obavijene velom konspiracije.