Četvrtak je, pazarni dan u Pakracu, dan koji Pakračani, kao po navici iz nekih sretnih vremena kada je njihova pijaca bilo mnogo bogatija, rezerviraju da u gradu porješavaju obaveze u pošti, banci, bolnici, gradskoj upravi… Iako je to za njih poseban dan u tjednu, kako bi rekli Zagrepčani – špica, ulice su uglavnom prazne. No mi nismo došli u Pakrac da nešto upazarimo, nego zbog istog problema zbog kojeg smo ovaj zapadnoslavonski gradić posjetili i prije dvije godine. Riječ je o uzurpaciji privatne imovine i uništavanju livada i bašči od strane vlasnika čija stoka nekontrolirano luta po pakračkim selima. Da apsurd bude veći, ti isti vlasnici već godinama ubiru državne poticaje za uzgoj domaćih životinja.

Cijelu noć ne spavamo i svako jutro tjeramo krave ispred kućnog praga. Samo što nam ne uđu u kuću – govori Milorad Vranešević iz Krički

Problem nekontroliranog kretanja stoke u Hrvatskoj aktivan je više od deset godina. Prvo se pojavio po krbavskim poljima oko Udbine, zatim po kordunaškim obroncima oko Slunja, a prije dvije godine se doselio u pakračka sela i unio nemir i nesigurnost među malobrojno stanovništvo uglavnom starije životne dobi. Umjesto da ga riješe, nadležne institucije već godinama ignoriraju taj problem i tako ga čine još većim.

U centru Pakraca nalazimo se sa zamjenikom gradonačelnika iz srpskih redova Nikolom Ivanovićem, koji je u društvu mještana okolnih sela. U razgovoru, savjetima i razmjeni mišljenja prevladavaju teme ometanja posjeda i počinjenih šteta.

- Problem neovlaštenog ulaska stoke na tuđa imanja, odnosno uzurpacije tuđe imovine nije zastario i on će postojati dok god budu postojali naši starci kojima na kućni prag dolaze tuđe krave i balegaju. Sela su pod opsadom stoke koja lutaju za hranom, vodom i za skloništem. Ona ulazi ljudima u štale i pase po privatnim parcelama, a neovlašteno ulazi i na poljoprivredne površine u državnom vlasništvu. Po našim brdima ne funkcionira državni zakon, već zakon sile i jačeg - govori Ivanović i napominje da u gradski ured stižu dopisi iz sedam mjesnih odbora koji se konstantno žale na stanje koje uzrokuje stoka.

Kako saznajemo, stoka je 2017. dovedena u Jakovce, selo s nekoliko obnovljenih kuća u kojem povratka nije ni bilo. Krave su dovedene u nehumane uvjete i otada su počele lutati u potrazi za hranom. Put su našle prema okolnim selima: Cikotama, Kričkama, Branešcima, Ožegovcima, Bučju, Glavici i Gornjoj Šumetlici, gdje živi nekolicina staraca koji koliko-toliko održavaju svoje okućnice. Preostalo staračko stanovništvo ne može spavati po noći jer onima koji imaju ograđena dvorišta stoka probija ograde, a onima koji ih nemaju, ona dolazi pod prozore.

- Pokušao sam razgovarati s vlasnikom stoke, ali nije uspjelo. Zabrinuti smo za daljnju situaciju i bojimo se da će problem eskalirati - ističe Nikola Ivanović, dodajući da u normalnim okolnostima ljudi uopće ne mogu pojmiti problem s kojim se suočavaju stanovnici pakračkih sela.

A da je za preostale malobrojne starce vrag odnio šalu, svjedoči događaj od početka novembra kada su bračnom paru Vranešević iz Krički upućene prijetnje na nacionalnoj osnovi. Stočari, koji nadziru stoku u vlasništvu Fahira Mujanića, Stani i Miloradu Vraneševiću prijetili su i 2017. godine. S oba slučaja upoznata je policija, a njihov predmet se još uvijek nalazi na sudu.

- Prijete da će nas ubiti. Htjeli su nas tući. Govore da ovdje ništa nije naše, da idemo za Srbiju. Nemamo slobode na svome. Tu se rodio moj muž. Krave dolaze danju i noću. Hodaju po štagljevima. Provaljuju. Balega na balegu - govori nam Stana Vranešević.

- Krave nam pod prozorom spavaju, češu se, udaraju rogovima. Kada je suša, moramo nositi vodu za svoju stoku, a one noću dođu, provale i popiju je. Cijelu noć ne spavamo i svako jutro tjeramo krave ispred kućnog praga. Samo što nam ne uđu u kuću. Sva dvorišta su uništena. A oni se sprdaju s nama. Zar se toliko čovjek može omalovažavati u svojoj kući, na svom imanju - pita se njen suprug Milorad, kojeg je prije dvije godine napao Mujanićev bik.

- I nikom ništa. Šalju nas od jednih do drugih, svatko prebacuje odgovornost na onog drugog. Policija, koju svaki put pozovemo, kaže nam da ne tjeramo krave dok oni ne dođu da poslikaju. Kako neću tjerati? Dok policija stigne iz Pakraca, krave mi unište bašču… Kažu nam da trebamo ograditi svoja dvorišta, bašče, livade. A što oni ne ograde svoje krave? Naše ovce tri godine nisu bile u našem polju. Ne smiju od krava. Još ako je negdje u blizini bik… - govore uglas Vraneševići, koji su na kraju svoje dvogodišnje borbe bili prijavljeni i tuženi za proizvodnju rakije te su morali u roku od sedam dana platiti kaznu.

Zakon kaže da stoka mora imati primjerenu njegu i da ne smije ugrožavati ljude. No Ministarstvo poljoprivrede još uvijek ne reagira – kaže Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnika Pakraca

- Tužili su nas da proizvodimo i prodajemo rakiju koju smo pekli u svojem u dvorištu za vlastite potrebe. Za nas je to bio šok. Posudili smo novac da bismo platili hiljadu eura kazne. Kada smo uspjeli da prodamo kravu i traktor, vratili smo dug. Mene je sram što se branim. Sramim se da mi policija dolazi u dvorište. Nikada prije nismo imali posla s njima - jada se Milorad Vranešević.

Dok smo razgovarali sa Vraneševićima, u njihovo dvorište stigli su djelatnici carine da bi zapečatili kotao u kojem su pekli rakiju. Kako je to kada muka postane navika, jako dobro zna i Branko Kurjak iz Branešaca.

- Živim pošteno. Moj prag, moja kuća, moja zemlja, ali ne vrijedi, ne daju. Uništavaju njive, nemamo djeteline, stoka sve pogazi. Kuda stoka prođe, moramo ponovo orati, uređivati. Nemam svoj traktor i sve moram platiti: i oranje, i tanjuranje, i sijanje. Prvu livadu pokosim, drugu popasu njegova goveda. Ja da udarim neko govedo, mene bi brzo kaznili. Svatko se mora brinuti o svojoj stoci. Te krave čuva samo jedan čovjek, a kada pobjegnu, zalutaju po ovim krajevima koji su puni šumaraka, brda, potoka. Tko će kravu naći? Pa da ima ugrađen GPS, ne bi je mogli naći - priča Branko Kujrak, koji živi od 900 kuna mirovine i uzgoja 50 koza.

- I poljoprivredni inspektor je od nas digao ruke. Kaže da ne može ništa pomoći. Zovem policiju, oni kažu da trebam ići na sud. Ali ja ne želim ići na sud jer nemam novac. I kada odem na sud, ništa ne dobijem. Trla baba lan, meni samo ostaju moji problemi - govori Branko i napominje da oko njegove kuće posljednjih mjeseci dolazi zalutali bik.

- Hoda oko kuće. Zanjušio je moje bale sijena. Svako jutro ga ganjam iz dvorišta. Ne smijem mu blizu. Ljetos nisam ubrao ni jednu jabuku, sve ih je pojeo. Noću ne mogu spavati. Pas laje na bika, a bik njega ganja. Zna doći i po 30 krava - dodaje Branko Kurjak dok nam pokazuje tragove od bikovih papaka tik do prozora kuće.

Kako nismo uspjeli pronaći vlasnika lutajuće stoke Fahira Mujanića koji, kako smo saznali, živi u Daruvaru, kontaktirali smo ga telefonom. Međutim, on uopće ne priznaje da njegova stoka nekontrolirano luta po pakračkim selima.

- Sva su sela pusta. To su šikare. Krave su ograđene električnom ogradom s tri reda bodljikave žice. Dolazio je i poljoprivredni inspektor, ali štete nema jer nema usjeva, nitko ništa ne obrađuje. Imam dvojicu čuvara stoke koji odmah na dojavu da su krave probile ogradu odbjeglu stoku vrate u ograđeni prostor - ističe Mujanić.

Mještanima sela oko Pakraca problem zadaju i svinje koje također nekontrolirano lutaju. Živko Prodanović, koji inače živi u Zagrebu, ali se brine za majku i imanje u selu Veliki Budići, dvije godine se bori s tuđim domaćim svinjama koje mu uništavaju livade i bašču oko kuće.

- U vremenu kada su ljudi po našim selima sretni što vide čovjeka, mi smo u apsurdnoj situaciji da nam je čovjek neprijatelj. Bio sam sretan kada se vlasnik svinja nastanio u mom selu, gdje živi samo moja majka od 90 godina. Mislio sam, bit će mi bliži od rođenog brata. Ali on pusti svinje i ode. Svinje izrovaše sve što nađu ispred sebe, pogotovo svježu travu i obrađeno zemljište. Održavao sam zemlju oko kuće zbog zmija i štakora, ali sada te livade ne mogu kositi koliko su izrovane. Osim toga, vlasnik svinja prijeti, psuje, vrijeđa, baca kamenje na mene. Kao da smo psi. Nitko mu ništa ne može - zaključuje Prodanović, koji se sjeća vremena iz mladosti kada je na selu bilo mnogo više stoke. Ali, kako kaže, tada se znao red.

- Sada je manje ljudi i manje stoke, a problema više nego ikada. Iako nikada u životu nisam otišao na sud, preostaje mi jedino da idem kod odvjetnika i podignem privatnu tužbu za ometanje posjeda - nagovještava Prodanović.

Kako sustav zapravo funkcionira na svojoj koži je osjetio Goran Šteković iz Ožegovaca koji ima stado ovaca. Prošle godine na njegovu ovcu koja se našla na cesti naletio je motorist, koji traži 30.000 kuna odštete.

- Motorista je vozio sto na sat na dionici gdje je ograničenje 60. Ovcu je ispred sebe gurao 25 metara. Trenutno smo na sudu. Nečija stoka može da hoda, nečija ne smije. Ponudio sam mu 10.000 kuna odštete, ali vještak traži još 20.000. Tko ima privilegiju, ima i može raditi što hoće. A tko nema, ne može ništa - govori Šteković.

Novosti su poslale upit Ministarstvu poljoprivrede o provedbi Zakona o stočarstvu i sankcioniranja neodgovornih vlasnika čija stoka luta i čini štetu na privatnim posjedima, ali odgovor nismo dobili do zaključenja ovog broja. Zamjenik gradonačelnika iz srpskih redova Nikola Ivanović ne krije razočarenje što Ministarstvo poljoprivrede ne reagira na silne upite i probleme na terenu.

- Iako ovaj problem postoji zadnjih deset godina, Ministarstvo poljoprivrede još uvijek ne reagira. Zakonodavac je propisao u kakvim se uvjetima mora držati stoka i kako se prema njoj mora odnositi. Zakon kaže da stoka mora imati primjerenu njegu, uvijete za život, primjerene štale i da ne smije ugrožavati druge ljude. Ukoliko su krave markirane, to znači da vlasnik prima poljoprivredne poticaje. U tom slučaju bi država trebala povesti računa na koji se način gospodari sa stokom - navodi Ivanović.

Zakon, koji u pakračkom slučaju ne funkcionira, propisuje da nakon policije na teren treba izaći poljoprivredni inspektor koji, sukladno podzakonskim aktima, mora tri puta prekršajno prijaviti vlasnika stoke zbog neovlaštenog ulaska u tuđi posjed da bi ga na kraju mogao direktno kazniti.

- U ove dvije godine mi još nismo došli do te faze. Ali su zato naša sela postala perspektivan teren za lovce u mutnom koji traže velike, neiskorištene prostore za razvoj svojih gospodarstava u krajevima gdje sada žive ili su nekada živjeli Srbi - ističe Ivanović i napominje da su Pakračani za razvoj stočarstva i povratničkih sela bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest njihovih stanovnika, što dokazuje činjenica da upravo SDSS uporno radi na reelektrifikaciji spomenutih sela, a što će svakako olakšati život i vlasnicima stoke.

- Ali nikako nismo za to da ljudi koji žive po selima trpe neljudski tretman i da se više moraju baviti tuđom stokom nego što se bave pravi vlasnici - zaključuje Nikola Ivanović.