Pomenom u crkvi Svetog Velikomučenika Georgija u selu Kusonje kod Pakraca 14. decembra obilježen je Dan sjećanja na stradanje i egzodus Srba zapadne Slavonije i Bilogore koji zajednički organiziraju sva vijeća srpske nacionalne manjine zapadne Slavonije – Brodsko-posavske, Bjelovarsko-bilogorske, Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije. Sjećanje se organizira svake godine u drugoj županiji.
- Dan sjećanja organiziramo kako bismo se sjetili svih nevino stradalih u ratu na području zapadne Slavonije, na egzodus stanovništva kada je preko 160 sela ostalo pusto i spaljeno, kao i mnogobrojnih stanovnika koji su dočekali Hrvatsku vojsku u svojim selima i bili ubijeni ili ih i dan danas smatramo nestalima. Nismo se okupili da sudimo niti presuđujemo, već da se molitveno sjetimo svih stradalih i pozovemo institucije da preispitaju svoj rad na kažnjavanju odgovornih - rekao je za Novosti Nikola Ivanović, predsjednik VSNM-a Požeško-slavonske županije i pozvao sve koji imaju bilo kakve informacije o nestalima, nezavisno o njihovoj nacionalnosti, da pomognu institucijama.
Osim Ivanovića prisutnima su se obratili i Aneta Vladimirov, zamjenica predsjednika SNV-a, te Mladen Kulić kao svjedok događaja.
Pomenu su prisustvovali predstavnici četiri županijska VSNM-a s područja zapadne Slavonije, zamjenici župana Virovitičko-podravskog Igor Pavković i Bjelovarsko-bilogorskog Saša Lukić, delegacija SNV-a na čelu sa zamjenicom predsjednika Anetom Vladimirov, delegacije SDSS-a, predstavnici udruženja antifašista i SKD-a 'Prosvjeta'.
Istog dana delegacije SNV-a i VSNM-a Požeško-slavonske županije su prvi puta posjetile Pakračku Poljanu i Ribnjak kod Marinog sela gdje su 90-ih pod komandom ratnog zločinca Tomislava Merčepa, mučeni i ubijani Srbi, i tamo zapalile svijeće i položile vijenac u znak sjećanja na sve nevine žrtve.
Podsjetimo, od augusta 1991. do kraja januara 1992. na području Zapadne Slavonije i Bilogore ubijeno je više stotina civilnih žrtava, prema podacima Documente oko 850, od kojih se mnogi i danas vode kao nestale osobe, a oko 80.000 Srba s tog područja bilo je primorano napustiti svoje domove. Za počinjene ratne zločine još uvijek nitko nije odgovarao, a proces lociranja i ekshumacije grobnica te identifikacije nestalih je spor i neefikasan.
