Maknite svoje krunice iz naših jajnika – dugogodišnji je slogan irskih aktivistkinja pod kojim su prošle subote pred dablinskim dvorcem dočekale rezultate referenduma kojim je legaliziran pobačaj. Rečenica je to koja najbolje sažima težnje pro choice pokreta, ali i promjene u irskom društvu, koje se kroz posljednja desetljeća transformiralo iz izrazito tradicionalnog, s jakim utjecajem Katoličke crkve, u liberalno. Slabljenje utjecaja Crkve vidljivo je od 1995. godine, kada se većina glasača opredijelila za legalizaciju razvoda. Većina njih, odnosno 62 posto, 2015. podržala je istospolne brakove, a na prošlotjednom referendumu čak se 66,4 posto glasača opredijelilo za legalizaciju pobačaja.
Ankete pokazuju da građani Sjeverne Irske također podupiru promjene strogih zakona po kojima je pobačaj omogućen samo ženama kojima su život i zdravlje u opasnosti
- Nije više pitanje hoćemo li imati referendum, nego kada će se on održati - rekla nam je u Dublinu u ljeto 2016. Ailbhe Smyth, aktivistkinja Koalicije za opoziv osmog amandmana, također izglasanog na referendumu 1983. godine, kojim je u irski Ustav unesena odredba o istovrijednosti života žene i fetusa.
Referendumske odluke, koje su protivne katoličkom nauku, prate statistike o padu broja deklariranih vjernika: dok se 1991. godine 91 posto Iraca izjašnjavalo katolicima, 2016. taj je broj pao na 78 posto. Tada je uočen i pad učestalosti odlaska u crkve. Naime, od 1972. do 2011. godine broj građana koji odlaze na mise pao je s 91 na 31 posto, a u samom Dublinu na 14 posto. Između ostalog, takav zaokret rezultat je otkrivanja niza skandala vezanih uz Katoličku crkvu, od zastrašujućeg tretmana ‘posrnulih’ žena, odnosno štićenica u magdalenskim domovima, koje su uglavnom bile djevojke osuđene zbog prostitucije i sitnih prijestupa, otkrivanja masovne grobnice u zapadnoj irskoj pokrajini County Galway 2014. u kojoj je bilo gotovo 800 kostura novorođene djece, do zataškavanja slučajeva pedofilije u svećeničkim redovima.
Izjednačavanje života žene i fetusa 1980-ih rezultirao je jednim od najstrožih zakona u Europskoj uniji, koji je podrazumijevao kaznu zatvora do čak 14 godina za žene koje su se odlučile za pobačaj te oko 4500 eura za zdravstvene radnike koji bi im pomogli. Tek 2013. godine, odnosno nakon smrti indijske stomatologinje Savite Halappanavar koja je umrla jer su joj liječnici odbili obaviti taj medicinski zahvat, pobačaj je dopušten u slučaju izravne ugroženosti života žene.
Prošlotjednim referendumom omogućeno je da se osmi amandman, odnosno članak 40.3.3. Ustava, zamijeni sljedećom klauzulom: ‘Može se sastaviti zakonska odredba koja će regulirati prekid trudnoće.’ Irska vlada potom će zastupničkom domu Dáil predložiti zakon kojim će se omogućiti pobačaj na zahtjev do 12. tjedna trudnoće, s periodom čekanja do tri dana. Između 12. i 24. tjedna pobačaj će biti moguć napraviti u slučaju fatalne abnormalnosti fetusa te ukoliko postoji rizik za ženin život i ozbiljnu ugrozu njenog zdravlja, dok će nakon 24. tjedna biti moguć isključivo u slučaju fatalne abnormalnosti fetusa. Premijer Leo Varadkar kazao je kako želi da se novi zakon donese do kraja godine.
- Iskreno smo presretni što su se ljudi danas spremni staviti u poziciju žena koje su morale putovati, kršiti zakon kupujući abortivne pilule putem interneta ili se oslanjati na ljubaznost nepoznatih ljudi, poput aktivista iz Mreže za podršku abortusu (Abortion Support Network) - izjavila je Kellie O’Dowd iz inicijative ‘Zajedno za DA’ (Together For YES), aludirajući na dosadašnje prakse žena koje su morale putovati u inozemstvo, najčešće Veliku Britaniju, ili bez medicinskog nadzora uzimati abortivne pilule.
Prema pisanju Belfast Telegrapha iz svibnja 2015. godine, britansko Ministarstvo zdravstva u Londonu je zabilježilo 5190 pobačaja koje su napravile žene s mjestom prebivališta izvan Engleske ili Walesa, od čega je 66 posto njih bilo iz Republike Irske, a 16 posto iz Sjeverne Irske. Sve oči sada su uprte u Sjevernu Irsku koja, iako dio Velike Britanije, čije je zakonodavstvo po pitanju pobačaja uz Nizozemsku, Švedsku, Austriju, Norvešku, Švicarsku, Belgiju i Francusku jedno od najliberalnijih u Europi, ima tek nešto blaže odredbe od onih irskih, sada oborenih na referendumu. Naime, u Sjevernoj Irskoj pobačaj je dozvoljen samo u slučaju kada je život žene u opasnosti ili ako nastavak trudnoće može rezultirati ozbiljnim i dugotrajnim oštećenjima njenog fizičkog i mentalnog zdravlja.
- Rezultat prošlotjednog referenduma ima gorko-slatki okus. Prošlu subotu bila sam u Dublinu i čestitala našim sestrama na njihovoj pobjedi. Naravno da sam presretna zbog njih, ali tu je i tuga zbog činjenice da mi u Sjevernoj Irskoj još nemamo takva prava - kazala je za Novosti Natalie Biernat, dugogodišnja volonterka i aktivistkinja, koja je radila kao pratnja ženama pri dolasku u Marie Stop, prvu privatnu kliniku u Belfastu u kojoj se od 2012. pobačaj obavljao u okviru zakona.
Do prošle godine, odnosno zatvaranja klinike, tamošnji protivnici pobačaja svakodnevno su stajali ispred ulaza u zgradu i maltretirali žene koje su tamo dolazile. Hrvatski molitelji ispred bolnica nisu ni približno agresivni kao njihovi kolege u Belfastu, a Natalie Biernat više je puta doživjela verbalno nasilje i fizičke kontakte.
- Mislim da će opoziv osmog amandmana stvoriti veći pritisak na političare iz Sjeverne Irske i Westminstera, koji nikako da usklade legislativu s nedavnim preporukama UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. U Sjevernoj Irskoj postoje aktivisti koji se za dekriminalizaciju pobačaja zalažu desetljećima, a smatram da će opoziv na Jugu privući još više onih koji će nam se pridružiti u borbi za slobodu, siguran i legalan pristup pobačaju, jer su sada vidjeli što se može postići zajedničkim naporima - optimistična je Biernat.
U priopćenju pod nazivom ‘Irska, ti apsolutna legendo’, koje je inicijativa ‘Svi za DA’ objavila nakon referenduma, aktivisti su poručili kako ankete u Sjevernoj Irskoj pokazuju da i tamošnje stanovništvo također podupire promjene zakona, naglašavajući kako je i Sinn Féin, druga stranka po veličini, također najavio zaokret u svojim dosadašnjim stavovima. Ipak, Arlene Foster, liderica najveće Demokratske unionističke stranke, izjavila je da rezultat republikanskog, odnosno irskog referenduma, nema nikakav utjecaj na sjevernoirske zakone te da njena stranka ostaje na poziciji protivnika pobačaja. Istodobno, britanska premijerka Theresa May odbila je podržati reformu strogih zakona.
Poraz Katoličke crkve u Irskoj priznali su i nadbiskupi iz tamošnjih redova, koji su se uoči samog referenduma držali po strani. No papa Franjo, koji u kolovozu dolazi u posjet toj zemlji, nije se izjasnio o tim događajima.
