Kako ste se uopće kao rođena Beograđanka obreli u vijećima srpske nacionalne manjine jednoga hrvatskoga grada i jedne hrvatske administrativne jedinice, Varaždinske županije i njezina sjedišta?
Započelo je to pukim slučajem, tako što me jedan poznanik pozvao da mu se pridružim na svečanom otvorenju prostorija varaždinskoga VSNM-a. Čim sam se ondje našla, u tom prostoru i među tim ljudima, sudbina mi je bila zapečaćena; bio je to jedan poseban osjećaj, kao da sam se napokon vratila na svoje. Svi su me odmah prihvatili, pa sam već za par mjeseci bila na izbornoj listi županijskog VSNM-a, a svoj drugi vijećnički mandat započela sam na obje liste, dakle i na onoj gradskoga. S ulaskom u VSNM dobila sam svoj prvi "partijski zadatak", da pokrenem neku udrugu s našim nacionalnim predznakom, pa je tako u gradu i županiji s malobrojnom srpskom zajednicom, s ljudima mahom starije životne dobi, već 2016. osnovan Uranak. Premda su šanse bile iznimno male, od Grada sam dobila financijsku pomoć, doduše tek toliku da uspijem pokriti tekuće troškove. Stoga sam nas unatoč vlastitom neiskustvu i praznom žiroračunu odmah počela prijavljivati za sufinanciranje s nekim projektima, pa sada, šestu godinu od osnutka, mogu reći da iza sebe imamo realiziranih aktivnosti. Među njima je izvedba skraćenog dramskog ulomka Sterijine "Pokondirene tikve", jedno studijsko putovanje te niz vrijednih kontakata koje namjeravamo iskoristiti u budućem djelovanju zajednice.
Koja je zapravo misija Uranka?
To je ponajprije udruga s nacionalnim predznakom. Naša je zadaća promovirati srpsku kulturu radi što boljeg suživota s drugima te jačanja tolerancije prema svim manjinama Varaždinske županije. Stoga je i suradnja s našim vijećima toliko uska, pa i neizostavna: međusobna smo jedni drugima potpora, a dosadašnji rad i postignuća snažan su vjetar u leđa našim budućim projektima i planovima. Nažalost, već rekoh da varaždinskoj zajednici Srba manjka ljudi, pogotovu mlađih, no vjerujemo da će oni neuključeni prepoznati naš pozitivan duh pa nam pristupiti sa željom da zajednički ostvarimo za sve bolji svijet. Na tom smo tragu lani uspjeli realizirati čak tri projekta, dva na gradskoj i jedan na županijskoj razini. Među njima je i onaj koji kao dio većeg projekta promovira multikulturalnost Varaždina, uz ostalo i kroz činjenicu da je doprinos nekih ljudi uslijed određenih političkih i društvenih okolnosti posve neopravdano zanemaren i gurnut u zapećak. To je bio slučaj i s velikim varaždinskim županom Ognjeslavom Utješinovićem Ostrožinskim, radi kojeg SPC danas ovdje ima svoj hram Svetog Georgija. U sklopu tog projekta organizirali smo tri predavanja na temu širega društvenoga konteksta njegova djelovanja, konkretnih akcija koje je sprovodio te, posljedično, gradnji pravoslavne crkve u Varaždinu; posljednje sam održala ja, s uvodom vezanim uz razloge dolaska srpskog življa i na ove prostore. Predavanja su održana putem Zuma, a svako je pratilo po desetak osoba. Čim epidemiološka situacija bude povoljnija, a nadamo se tome već u proljeće, namjeravamo 'uživo' organizirati Dan otvorenih vrata Svetoga Georgija. Drugi projekt na gradskoj razini bio je usmjeren na poticanje kreativnosti, pa smo organizirali četiri radionice namijenjene različitim dobnim, socijalnim i nacionalnim skupinama na ovom području. One su se također odvijale onlajn, no predavanja u sklopu njih su snimljena pa će svi koji iz nekog razloga nisu 'na ti' s novim tehnologijama - poput umirovljenika - imati priliku pogledati ih čim se za to steknu prikladni uvjeti, najvjerojatnije također na proljeće, kada namjeravamo nastaviti s novim kreativnim radionicama. Naš lanjski projekt na županijskoj razini bio je primarno namijenjen starijoj populaciji, onoj koja se često gubi u masi informacija i šumi birokracije i ne zna kome se valja obratiti kad iskrsne kakav stvarni problem. Za starije smo zato osmislili jednu kraću brošuru s važnim kontaktima i obavijestima. Inače, dopuštam si reći da općeniti položaj srpske zajednice u Hrvatskoj nije na zavidnom nivou i da nam malo toga ide u korist; štoviše, nas se proziva čim vjetar zapuše u krivom smjeru.
