Što se od našeg posljednjeg razgovora, objavljenog prije pandemije koronavirusa, zbivalo sa srpskom zajednicom Varaždinske županije: je li popisivanje stanovništva pokazalo njezinu prorijeđenost ili stvari idu nabolje po tom i drugim pitanjima?
Stanje se od tada i nije baš puno promijenilo. Naše Vijeće i dalje radi najbolje što se može, uključili smo se i u neke EU-projekte, pa ćemo sada u oktobru tri dana u Ludbregu razgovarati o manjinskim problemima, a radi takvih smo tema u maju bili i u slovenskoj Škofjoj Loki. Što se posljednjeg popisa stanovništva tiče, nitko nam još nije dojavio prikupljene podatke; pokušavamo sami doći do njih, ali bezuspješno, kao da se namjerno skrivaju. Sljedeće su godine, u početku maja, manjinski izbori, pa ponekad imam dojam da se oni guraju u stranu kako bi bilo što manje predstavnika naše nacionalnosti na lokalnim i višim razinama vlasti. Bude li tu kakvih problema, rješavat ćemo ih svakako u sklopu i uz podršku SNV-a.
Imate li i dojam da ljudi u većoj mjeri odlaze (i) iz Varaždinske županije?
Bilo je većih migracija i ovdje, i to u oba smjera. Dosta ljudi dolazi raditi u Ludbreg i Varaždin, no uglavnom se ne uključuju u rad manjinskih vijeća; nažalost, prvospomenuti grad više uopće nema naše vijeće, fale nam četiri osobe da bismo ostvarili pravo na svoje predstavnika u vlasti. To bismo mogli postići na predstojećim izborima, jer je u Županiju doselilo podosta ljudi srpske nacionalnosti koje bi trebalo aktivnije pridružiti i uključiti u organizirano djelovanje naše zajednice.
Podsjetite naše čitatelje kakvi su kod vas bili brojčani podaci prije posljednjeg popisa stanovništva?
U Županiji je živjelo oko sedam stotina osoba srpske nacionalnosti, od čega njih četiri stotine u Varaždinu. Valja reći da se mnogi nisu izjasnili o svojoj nacionalnoj pripadnosti, premda je ona nedvojbeno srpska – no neka to ostane na savjesti svakog pojedinca, ja se samo nadam da se to neće ponavljati. Sadašnje je stanje, ponavljam, vrlo teško i nezahvalno procjenjivati, popis će naposlijetku ipak reći svoje.
Što je s infrastrukturom područja na kojima žive pripadnici zajednice? I jesu li doseljeni Srbi u Varaždinsku Županiju pristigli iz drugih krajeva zemlje ili iz inozemstva?
Infrastruktura je uglavnom dobro riješena i tu većih problema nema, jer pripadnici naše zajednice mahom žive u županijskim gradskim sredinama, a tako je bilo i prije rata devedesetih. Po tome se razlikujemo od većine drugih sredina stradalih u tom razdoblju, neovisno o tome radi li se o gradu ili selu. Ponegdje još valja riješiti odvodnju i kanalizaciju, no i to će se, po mom mišljenju, zgotoviti kroz kojih pet godina. Doseljeni pripadnici naše zajednice ovamo su većinom dolazili radi posla, ponajviše iz Koprivničko-križevačke, Virovitičko podravske ili Sisačko-moslavačke županije. Problema, naravno, ima i kod nas, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, ali su oni ovdje ipak znatno manji; nekoliko puta razbijene dvojezične ploče ili uništene srpske zastave neću ni spominjati. Ako je takvo vandalstvo nekome zadovoljstvo, to najviše govori o njemu samome, Mi ovdje nemamo potrebu kriti da smo Srbi, ni na službenim zbivanjima ni u drugim prilikama. A ako netko naređuje suprotno ili spomenute vandalizme, može ga biti sram.
Kakvi su planovi županijskog VSNM-a?
Nastojimo ishodovati da bolfanska crkva Svete Petke postane spomenik kulture, jer bismo je tako najbolje zaštitili i obnovili: vjetar je s nje odnio pokrov, pa kiša i vlaga prodiru u unutrašnjost tog pravoslavnog hrama. Pokušavamo to riješiti uz pomoć ludbreških vlasti i moram reći da nam je gradonačelnik obećao pomoći. Ta je crkva, doduše, podignuta tek 1938., na mjestu nekadašnje drvene, pa je se po kriteriju starosti ne može zaštititi. Zato smo u želji da što prije saniramo krovište, aplicirali na nekoliko natječaja raspisanih na županijskoj i gradskoj razini, ali i u Zagrebu. Druge ćemo projekte teže ostvariti, jer u Županiji imamo samo jedno mjesto s većinski srpskim stanovništvom. To je Segovina, s 13 naših domaćinstava; riječ je zapravo o selu koje je potpadalo pod Koprivničko-križevačku županiju, ali je na temelju referendumskog izjašnjavanja pripojeno našoj.
