Predstavite nam se osobno, pa nam kažite nešto više o srpskoj zajednici u Varaždinskoj županiji?
Po zanimanju sam magistar geodezije: vlasnik sam tvrtke u Ludbregu, gdje živim od 1983. godine, a rođen sam u Glini. Približno sedam stotina stanovnika Županije izjašnjava se pripadnicima naše nacionalne zajednice – od toga ih je u Varaždinu, koji ima između 37 i 38 tisuća žitelja, četiristotinjak, a ostali žive u drugim županijskim naseljima. Djeluju samo dva manjinska vijeća: gradsko u Varaždinu i Županijsko vijeće. Trenutačno nam nedostaju dva člana da bismo na ovom području imali svog predstavnika u vlasti: u ŽVSNM-u nas ima 98, a trebalo bi nas biti stotinu. Ljudi se očito iz nekog razloga nisu izjasnili kao Srbi, no nadamo se da će se prilikom sljedećih manjinskih izbora, dogodine u maju, to promijeniti, pa će stanje biti kao do 2011. godine, kad smo u vlasti imali svoje predstavnike. Znam, primjerice, da u Ludbregu već niz godina živi mnogo više od stotinu građana srpske nacionalnosti, ali se tako ne izjašnjavaju vjerojatno radi ekonomskih razloga, a možda i straha da ne izgube posao.
Od Županije dobivate 42 tisuće kuna godišnje: je li vam to dovoljno za rad?
Kada to raspodijelimo, jasno je da nemamo dovoljno novca za normalno funkcioniranje, posebice stoga što mislimo da bi u svakom VSNM-u trebao biti zaposlen profesionalac, primjerice na tajničkoj poziciji. Ja kao privatnik to, naravno, ne bih mogao biti, jer se za rad u županijskom ili gradskom manjinskom vijeću mora izdvojiti barem četiri sata na dan. No nadamo se da bi se to dogodine moglo promijeniti.
Kako je srpska zajednica raspoređena po naseljima unutar Županije?
Na ludbreškom je području živjelo mnogo ljudi naše nacionalne pripadnosti, ali su neka naselja sada administrativno potpala pod Križevačko-koprivničku županiju. Ipak, u Segovini se tako izjašnjava 93 posto stanovnika, a tu su i Čukovec i Bolfa.
Kakva je komunalna infrastruktura u tim mjestima i što planirate za predstojeću godinu?
Komunalna infrastruktura je potpuno uređena u cijeloj Varaždinskom županiji, pa nema naselja bez struje, plina i vode. riješenu infrastrukturu. Što se planova tiče, u prvom su nam planu manjinski izbori, koji se trebaju održati u svibnju: želimo animirati mlađe ljude da se priključe VSNM-u, kako bismo i kroz to tijelo pomladili sastav zajednice. Isto tako, nastojimo raditi na području kulture, odnosno malo podići dosadašnju razinu. Iz tog smo razloga osnovali udruženje Uranak, za čije bi aktivnosti, po mojoj procjeni, trebalo izdvojiti barem sto tisuća kuna godišnje. Koliko ćemo uspjeti u tome, drugo je pitanje, no namjeravamo se osloniti na europske fondove i državne natječaje.
Kakvi su međunacionalni odnosi u Županiji i je li ljudima srpske nacionalnosti ugodno živjeti u toj sredini?
Većih međunacionalnih problema ili napetosti nema, iako su sa sjedišta našeg županijskog i gradskog manjinskog vijeća četiri puta u svega 60 dana bile skidane ploče s dvojezičnim natpisima. Prijavili smo to policiji, pa je počinitelj brzo pronađen i kažnjen s tri mjeseca zatvora. Ploče su nakon toga ponovno postavljene. Pripadnici naše zajednice međusobno se često i aktivno druže, a često nam se pridružuju građani drugih nacionalnosti. Tako su na našoj krsnoj slavi bili brojni pripadnici većinskog naroda, što bi u nekim drugim hrvatskim županijama možda bilo teško zamislivo. Moram svakako istaknuti odličnu suradnju s varaždinskim županom Ratimirom Čačićem.
