Ima li kakvih značajnijih promjena u radu manjinskih vijeća, ali i svakodnevnici građana i građanki srpske nacionalnosti u vašem dijelu Hrvatske?
U ovoj hrvatskoj županiji živi oko sedam stotina građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, no pretpostavljam da ima i dosta onih koji ne žele izraziti svoju nacionalnu pripadnost i porijeklo. Razloga je više, a među njima je svakako što je za popisa stanovništva 2011. bilo nespretnosti pri kojima bi popisivači automatizmom izjednačavali hrvatsko državljanstvo s nacionalnošću; pripadnicima naše zajednice kojima se to desilo sada je najvjerojatnije neugodno tražiti izmjenu od nadležnih matičnih ureda. Tako je u središtu Županije, Varaždinu, upisano 400 građana i građanki srpske nacionalnosti, a u Ludbregu, gdje naše manjinsko vijeće također djeluje od 2003. godine, njih 96. Ostali žive u drugim županijskim naseljima, no tu je riječ o neznatnijem broju, svega po nekoliko osoba.
S obzirom na to da je i u vašoj, poslovično tolerantnoj sredini zabilježeno nekoliko uništavanja službenih ploča s ćiriličnim natpisima, osjećaju li se ljudi ugroženima?
Ne bismo se trebali osjećati ugroženo ni po jednoj osnovi, a kamoli nacionalnoj, jer je suradnja unutar lokalnih uprava ovdje posvuda dobra i na visokoj razini, neovisno o tome koja je politička opcija na vlasti u županiji, gradovima i općinama. Što se uništavanja ploča tiče, ni to ne bismo trebali preuveličavati, odnosno vraćati se na vandalizme čiji su počinitelji nakon naše prijave policiji pronađeni i adekvatno sankcionirani pred nadležnim sudovima.
Kako VSNM Varaždinske županije surađuje sa županom Čačićem? Imate li svoje prostorije i koliko novca za rad dobivate iz županijskog budžeta na godišnjoj razini?
Kako već rekoh, suradnja je posvuda i na svim razinama vlasti dobra, pa tako i sa županom, unatoč tome što se s njime ne viđamo često, s obzirom na to da je za potrebe srpske zajednice zadužen dožupan Robert Vugrin. Mnoge će iznenaditi da za cjelogodišnji rad dobivamo 36.440 kuna, koliko nam se redovito obročno isplaćuje u junu i potkraj godine.
Odvija li se u Županiji nastava na srpskom jeziku i pismu i po kojem modelu? Je li u vašoj sredini bilo povratnika, odnosno problema s imovinom i državljanstvom onih koji su možda izbjegli iz Hrvatske tijekom devedesetih?
U županijskim školama nema nastave na srpskom jeziku i pismu, čak ni one dodatne po tzv. modelu C. Što se nevolja devedesetih tiče, ovdje ljudi srpske nacionalnosti nisu izbacivani iz stanova, niti im je terorističkim aktima, miniranjem i sličnim, uništavana imovina kao u nekim drugim sredinama. Neki su, doduše, imali problema s državljanstvom, no to je brzo rješavano.
Kakvi su planovi ŽVSNM-a, kako surađujete s ostalim VSNM-ovima te drugim tijelima i organizacijama srpske zajednice?
Planovi su nam i dalje ambiciozni, ali nažalost nećemo imati dovoljno novca da ih sve ostvarimo. Ipak, protekla je godina bila bogata aktivnostima, pogotovu njezin kraj, kada smo napokon vidjeli rezultat 60 tisuća kuna uloženih u obnovu stolarije i pročelja društvenog doma u Segovini. U Varaždinu smo organizirali božićni prijem, a u Bolfanu, s početkom ove, svečanu liturgiju i tradicionalno paljenje badnjaka ispred hrama Svete Petke u povodu pravoslavnog Božića, kada se ondje okupilo više od 150 vjernika iz cijele Županije. Lanjskog smo maja sudjelovali na varaždinskom Danu nacionalnih zajednica, a u selu Čukovcu održali slavu. U oktobru smo u Ludbregu u partnerstvu s gradom, organizirali skup nazvan ‘Manjine - dodana vrijednost’, na kojem smo ugostili predstavnike udruga Dunav 1245 iz srpskih Sremskih Karlovaca, slovenske i mađarske Hrvatske asocijacije, crnogorske Jevrejske zajednice. U Čukovcu su prošle jeseni održani sportski susreti manjinskih vijeća Zagrebačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Međimurske, Sisačko-moslavačke i Varaždinske županije, pa se ovom prilikom još jednom zahvaljujem svim sudionicima, pogotovu natjecateljima u nogometu, pikadu, povlačenju užeta i beli te članici ŽVSNM-a Jagodi Kralj Novak, inače glumici varaždinskog HNK-a, koja je tom prigodom izvela svoju predstavu ‘Singerica’. Suradnja sa svim drugim organizacijama naše zajednice uvijek nam je važna, a posebno će biti ove godine, kad namjeravamo obnoviti krov pravoslavne crkve Svete Petke u Bolfanu.
