Na obilježavanju godišnjice oslobođenja djece iz ustaškog logora u Jastrebarskom ni ovog puta nije bilo službenih predstavnika grada. Zvonimir Novosel (SDP) kao gradonačelnik nikad se nije pojavio na ovoj komemoraciji, već je slao svoje izaslanike. No zato je u subotu, 25. avgusta zamjenik gradonačelnika Stipe Bučar, zajedno s biskupom u penziji Milom Bogovićem, prisustvovao skupu filoustaškog Hrvatskog žrtvoslovnog društva posvećenom godišnjici ‘partizanskog napada na Dječji dom za ratnu siročad’, kako to oni zovu. Tamo su bili i pojedinci koji su lani prilikom godišnjice oslobođenja djece izazvali skandal, provocirajući prisutne antifašiste.

Pedesetak gostujućih antifašista i tek pokoji iz domaćeg Jastrebarskog okupili su se 26. avgusta, na samu 76. godišnjicu oslobođenja djece iz tamošnjeg logora. Glavni sekretar Prvog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Stjepan Šafran podsjetio je na tok same akcije i način na koji je više od hiljadu djece oslobođeno u nezadrživom naletu Četvrte kordunaške brigade pod vodstvom generala Nikole Vidovića.

- Val revizije ishoda Drugog svjetskog rata nije, nažalost, mimoišao ni objektivnu istinu o strahotama o jedinom dječjem logoru u porobljenoj Evropi. Danas Crkva zdušno rehabilitira ustaštvo, a partizane naziva zločincima i okupatorima, što je pokazala jučerašnjim okupljanjem sa Žrtvoslovnim društvom ovdje na groblju i u crkvenom domu. Institut Ivo Pilar i zagovornici NDH utrkuju se u tome da zaniječu istinu te ovaj logor, baš kao i Jasenovac, Jadovno, Sisak i druge, prikažu kao mjesto odmora, kulture i rada, nazivajući ih prihvatilištima i domovima - rekao je Šafran.

- Dječji logor u Jastrebarskom je osnovan 12. jula 1942. godine. Organiziran je na tri lokacije, u barakama i konjušnicama talijanske vojske, u dvorcu grofova Erdödy i u franjevačkom samostanu, uz zatočenje preko 3.000 djece u dobi od jedne do 14 godina. Djeca su stizala izmučena, gola, žedna, gladna i bolesna. U dva mjeseca 1942. u logoru je umrlo 468 djece, o čemu svjedoči dnevnik mjesnog grobara Franje Ilovara - naveo je Šafran.

Mnoge je spasila humanitarka Diana Budisavljević, zahvaljujući ljudima iz Jastrebarskog, ali i iz Zagreba. Mihajlo Veljić (89) jedan je od malobrojnih koji su preživjeli strahote jaskanskog logora. I ovog puta javno je opisao kako su djeca tamo živjela i umirala, demantirajući neoustaška tumačenja.

- Uvjeti u logoru bili su teški, bili smo pothranjeni, vladale su brojne epidemije. Dio je djece, srećom, bio spašen zahvaljujući najviše zagrebačkim familijama koje su ih usvojile - rekao je Veljić.