Ako se Rimokatolička crkva doista zalaže za dostojno obilježavanje svih ratnih žrtava i njihovih posljednjih počivališta, onda je nemoguće opravdati postupke pedesetak filoustaških simpatizera pod vodstvom monsinjora i biskupa u miru Mile Bogovića: oni su do sada neviđenim provokacijama nastojali omesti 75. godišnjicu obilježavanja oslobođenja dječjeg ustaškog logora u Jastrebarskom.

Da će se nešto slično dogoditi moglo se pretpostaviti jer je u crkvi na groblju Hrvatsko žrtvoslovno društvo, uz prisustvo Ante Belje, Hrvoja Hitreca, Mile Bogovića i pedesetak istomišljenika, u isto vrijeme organiziralo kontraobilježavanje: točnije misu za stradale ustaše povodom 75. godišnjice ‘napada’ partizana na dječji dom u Jastrebarskom. Uporište su našli u sveevropskom danu protiv svih totalitarizama, naravno, ne osuđujući pritom ustaški već samo partizanski ‘totalitarizam’.

Pored spomenika ‘Majci i djetetu’ iz 1953. godine, brojne delegacije antifašista iz Zagreba, Karlovca, Jaske, Samobora i ostalih okolnih mjesta položile su vijence i zapalile svijeće. U ime SABA RH to su učinili Jagoda Bulat, kćerka Rade Bulata, general Vinko Šunjara i preživjeli logoraš Mihajlo Veljić. U ime SNV-a vijenac su položili Miloš Osman, predsjednik VSNM-a Samobor i Dragan Pilipović, predsjednik Županijskog VSNM-a Zagrebačke županije.

No kad je svoja sjećanja na stradanja u logoru počeo evocirati jedini živući dijete-logoraš Mihajlo Veljić, iz obližnje crkve na groblje je stigla grupa od pedesetak filoustaša, pokušavajući izazvati sukob bilo koje vrste. Uzvikivali su: ‘Mi smo krv lili za našu Hrvatsku’, ‘Komunjare’, ‘Bando komunistička’ i ostalo iz tog repertoara. Antifašisti nisu reagirali već su dva redara demonstrantima zapriječila dolazak do spomenika. Prošle godine su dva-tri provokatora također upala na komemoraciju i počela izvikivati ustaške parole. No, ove godine antifašisti su se spremili na provokacije, pa su na komemoraciju stigli članovi Radničke fronte koji su razvili veliki transparent na kojem je pisalo: ‘Dosta je ustašluka’.

Antifašisti su donijeli i nekoliko prigodnih panoa s fotografijama djece logoraša i onih koji su ih spašavali, poput već znane Diane Budisavljević. Zanimljivo je i to da ove godine na komemoraciji nije bilo predstavnika grada Jastrebarskog, u kojem vlada SDP.

Nakon nekoliko ustaških ofenziva po Kordunu, Baniji, Lici i Bosni ostalo je nezbrinuto više hiljada siročadi. Sva su uglavnom završila u dječjem logoru u Jastrebarskom. U njemu je tokom nepune dvije godine stradalo i umrlo preko 1.500 djece, dok ih krajem avgusta 1942. godine nisu oslobodili partizani iz Četvrte kordunaške brigade. Preciznu evidenciju o svakodnevnim sahranama djece vodio je mjesni grobar Franjo Ilovar. Naravno, za taj dokument biskup Bogović nikada nije čuo i vjerovatno ga smatra izmišljenim.

- Ubojstvo djece je najgore što se jednom narodu može dogoditi, jer nakon toga nema tko da nastavi vrstu. Hrvatska predsjednica je posvađala i podijelila hrvatski narod uklanjajući bistu Tita. Imamo i vladu koja ne zna što je to ‘Za dom spremni’, jer su vjerovatno spavali u školi kada je bio sat povijesti. Tu je i crkva. Uzmite na primjer biskupa Vladu Košića ili danas Bogovića. Da nije bilo Tita ni oni danas ne bi bili biskupi. Oni ne znaju što je antifašizam i komunizam, jer kad bi znali onda bi shvatili da je antifašizam civilizacijsko opredjeljenje, ni protiv nacije, ni protiv vjere - rekao je Ivan Fumić.