Prema podacima u bilježnici pronađenoj u policijskoj postaji u Korenici, tijekom samo osamnaest dana srpnja i kolovoza 2020. na području koje pokriva samo ta postaja – svega 33 kilometra granice s Bosnom i Hercegovinom - zabilježeno je postupanje prema 2.373 "presretnutih" ili "odvraćenih" izbjeglica i drugih migranata. Istodobno je u tom periodu u službenoj evidenciji koreničke postaje registrirano svega deset (!) stranih državljana koji su prešli državnu granicu van službenih graničnih prijelaza.
Ovaj podatak iz jutros objavljenog eksplozivnog Izvještaja Odbora za sprječavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe (CPT) - čiju je objavu Hrvatska godinu dana de facto zabranjivala, o čemu su Novosti pisale - možda je i najjači do sada javno dostupan dokaz u prilog već i prije teško osporivim činjenicama.
Prvo, da hrvatska policija masovno i ilegalno uskraćuje izbjeglicama i migrantima pravo na azil i protjeruje ih iz dubine svog teritorija, odnosno, provodi pushbackove.
Drugo, da se ta protjerivanja službeno ne registriraju.
Treće, da se protjerivanja rade uz znanje, a izvjesnoje i po naređenjima pretpostavljenih.
Četvrto, da je istraživačka misija CPT-a koju čine iskusni nekadašnji policijski zapovjednici, kriminolozi, odvjetnici i forenzički liječnici iz niza europskih zemalja od 10. do 14. kolovoza 2020. posjetila Hrvatsku i pogranične krajeve BiH i zabilježila - piše u priopćenju za javnost - "brojne vjerodostojne i podudarne tvrdnje o fizičkom zlostavljanju stranih državljana od strane hrvatskih policijskih službenika (posebice članova interventne policije") i to od "udaraca dlanom (šamara), udaraca nogom, udaraca pendrekom i drugim tvrdim predmetima (na primjerom kundakom ili cijevima vatrenog oružja, drvenim štapovima ili granama drveta) u različite dijelove tijela". Također stoji da su "u značajnom broju slučajeva, intervjuirane osobe pokazale nedavne ozljede na svojim tijelima, za koje su forenzički liječnici članovi delegacije ocijenili da su sukladne njihovim navodima o zlostavljanju od strane hrvatskih policijskih službenika", uključujući karakteristične hematome "u obliku “tramvajskih tračnica” na stražnjem dijelu tijela, što je vrlo sukladno navodima o udarcima pendrekom ili štapom".
Migranti i izbjeglice kažu da su "dok su ležali na tlu, policajci ispaljivali metke pored njihovih tijela" kao i da su "bacani u Koranu s rukama u lisicama, prisiljavani da hodaju kroz šumu i protjerani bez cipela i samo u donjem rublju i, u nekim slučajevima, čak i potpuno goli"
Peto, da su migranti i izbjeglice CPT-u ispričali da su bili izvrgnuti i drugim oblicama zlostavljanja i ponižavanja, poput toga da su "dok su ležali na tlu, policajci ispaljivali metke pored njihovih tijela", a nesretnici su također "bacani u Koranu s rukama u lisicama, prisiljavani da hodaju kroz šumu i protjerani bez cipela i samo u donjem rublju i, u nekim slučajevima, čak i potpuno goli."
Izvještaj Odbora za sprječavanje mučenja VE-a duboko je porazan za premijera Andreja Plenkovića, ministra Davora Božinovića, čitavu policijsku hijerarhiju od Glavnog ravnatelja Nikole Miline naniže, kao i za hrvatske vlasti i veći dio javnosti uopće. Po prvi puta je tijelo relevantne međunarodne organizacije, čiji je Hrvatska član – štoviše, generalna tajnica VE-a nekadašnja je Plenkovićeva i HDZ-ova inoministrica Marija Pejčinović-Burić - potvrdilo da je poprilično vjerojatno ono što nevladine organizacije, novinari, aktivisti i sami migranti dokazuju odavno, a to je da hrvatska policija sustavno zlostavlja izbjeglice i migrante.
Nakon što je početkom listopada niz vodećih europskih medija objavio snimke hrvatskih policajaca kako premlaćuju izbjeglice, i nakon što je prošlog mjeseca Europski sud za ljudska prava utvrdio da je Hrvatska odgovorna za smrt šestogodišnje Afganistanke Madine Husini, ovo je unutar dva mjeseca treća, možda i najgrublja pljuska shvaćanju Hrvatske kao elementarno civilizirane i humane zemlje, u kojoj se poštuje zakon, a policija se sadistički ne iživljava na nezaštićenim ljudima i u kojoj kršenje zakona i njegovo zataškavanje nisu državna politika, kao što je sve izvjesnije slučaj s nama.
Posljednju tezu potkrepljuje i fakt da je MUP izvijestio CPT kako je policijska Služba za unutrašnju kontrolu od 2018. zaprimila 41 pritužbu na ponašanje policajaca prema strancima lišenim slobode, od kojih je 36 odbačeno, tri su nepotvrđene, a svega dvije se još istražuju. Međutim, predstavnici CPT-a analizirali su istražne postupke MUP-ove Službe za unutrašnju kontrolu pokrenute temeljem prijava Pravobraniteljice, zahtjeva tijela progona ili nakon objava u medijima. Od 12 analiziranih dosjea, "u samo dva slučaja postoje dokazi o pokušaju da se provede temeljita istraga, s naporima usmjerenim na razjašnjavanje navoda (primjerice brzim provođenjem medicinskih pretraga navodnih žrtava zlostavljanja i pregledavanjem video-snimki). Nažalost, isto se ne može reći za preostale dosjee, koji ne sadrže niti jedan istražni akt ustanovljavanja činjenica vrijedan tog naziva."
Zaključno, CPT govori da se evidentno radi o "dobro uhodanom modusu operandi o postupanju prema migrantima" te da "uporno negiranje ikakvih nepravilnosti u radu hrvatskih policajaca od strane MUP-a, u kombinaciji s nedostatkom kontrolnih mehanizama" znači da policajce ništa ne priječi da prema migrantima "postupaju nasilno i sigurni da za svoje postupke neće odgovarati".
CPT-ov Izvještaj je objavljen, kako je priopćeno, "nakon pisanih izjava koje je dao viši hrvatski dužnosnik", a sukladno Poslovniku o radu CPT-a. Naime, Izvještaj koji se odnosi na određenu zemlju u pravilu nije moguće objaviti bez suglasnosti te države, suglasnosti koju je Hrvatska uskratila kao jedina članica Europske unije tijekom posljednjih deset godina. Ovo je prvi put u više od tri desetljeća da CPT objavljuje izvještaj protivno volji države na koju se odnosi. Pravila rada Odbora za sprječavanje mučenja također propisuju da je njegov rad temeljen na uzajamnom povjerenju i diskreciji, međutim, Pravilo 39. stavak 3. Poslovnika CPT-a kaže da Odbor može objaviti Izvještaj i bez suglasnosti druge strane, ukoliko ta druga strana "da javnu izjavu koja sažima sadržaj Izvještaja ili komentira Izvještaj".
Upravo je to uradila Terezija Gras, utjecajna državna tajnica u MUP-u: ovog je srpnja u pisanom odgovoru Centru za mirovne studije ustvrdila da suglasnost za objavu Izvještaja neće biti dana zato što su, istakla je ogorčeno, članovi misije CPT-a patili od predrasuda temeljenih na izvješćima nevladinih organizacija, a uz to su informacije skupljali i od samih migranata - ali i zato što je ponašanje misije uključivalo "izravne prijetnje pojedinim policijskim službenicima i pokušaj otuđenja službene dokumentacije, kao i pokušaj nasilnog ulaska u službene prostorije, čime je ujedno iskazano nepoštovanje prema institucijama i predstavnicima Republike Hrvatske".
Nakon što su optužbe Terezije Gras dospjele u javnost tako što su Novosti prve pisale o njenom ispadu, CPT je zaključio da je Hrvatska prekršila dogovor o diskreciji te da samim tim ni Odbor više nije obavezan tajiti Izvještaj
Nakon što su te optužbe Terezije Gras dospjele u javnost tako što su Novosti prve pisale o njenom ispadu, CPT je zaključio da je Hrvatska prekršila dogovor o diskreciji te da samim tim ni Odbor više nije obavezan tajiti Izvještaj. Nije pomoglo ni to što su u sastavu misije CPT-a koja je posjetila Hrvatsku bili, primjerice, i bivši zamjenik ravnatelja luksemburške policije i više odvjetnika, pa im takve optužbe Božinovićeve desne ruke sigurno nisu najbolje sjele. Ukratko, Izvještaj je ugledao svjetlo dana zahvaljujući bahatom i prilično nepametnom potezu rečene državne tajnice, kao i Novostima.
Inače, "otuđenje službene dokumentacije" se odnosi na to da su članovi misije CPT-a u policijskoj postaji Korenica pronašli bilježnicu spomenutu na početku teksta. Nakon što su prisutni policajci shvatili da bilježnica sadrži kompromitirajuće informacije, pokušali su je nasilno oduzeti članovima misije CPT-a. Istovremeno, Novostima i partnerima u zajedničkom istraživanju – platformi Lighthouse Reports, magazinu "Rundschau" Švicarske radiotelevizije SRF, njemačkom listu Der Spiegel i bečkom dopisništvu njemačke javne televizije ARD – izvori iz MUP-a potvrdili su da slične bilježnice postoje u nekoliko policijskih postaja. Također, jedan policajac rekao je da mu je zabranjeno sastavljanje službenih izvještaja o pritvaranju migranata i da to "vrlo ljuti njegovog pretpostavljenog", dok je drugi izvor ustvrdio da je MUP preko neslužbenih kanala o pushbackovima dnevno informiran.
Ukoliko mediji budu inzistirali na priči o CPT-ovom Izvještaju – a trebali bi, jer je riječ o važnom dokumentu - lako je moguće da ćemo narednih dana treći put u dva mjeseca gledati Davora Božinovića kako se iščuđava nad propitivanjem vlastite odgovornošću za stanje u povjerenom mu resoru i ponavlja da neće dati ostavku. Zanimljivije će, pak, biti vidjeti hoće li Gras, inače prilično aktivna u zataškavanju istraga, snositi posljedice zato što je neoprezno napravila krivi potez i skrivila objelodanjivanje dokumenta o mračnim državnim rabotama te tako Plenkoviću i Božinoviću priredila novu blamažu. Ne bi iznenadilo ni da u njenom slučaju dođe do stiskanja redova.
Dok bi u normalnim okolnostima skandal predstavljao sadržaj Izvještaja i višegodišnje protuzakonito djelovanje policije, u hrvatskim okolnostima skandalom će izvjesno biti proglašena objava Izvještaja, a na listi neprijatelja će se, nakon boraca za ljudska prava i novinara, naći i dužnosnici međunarodnih organizacija.
