Zajednička istraga Novosti, nizozemske neprofitne istraživačke organizacije Lighthouse Reports, magazina "Rundschau" Švicarske radiotelevizije SRF, bečkog dopisništva njemačke radiotelevizije ARD Studio Wien i njemačkog tjednika Der Spiegel utvrdila je da hrvatska Vlada de facto blokira objavu Izvještaja Odbora za sprječavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) Vijeća Evrope.
Istraživačka misija tog tijela na čelu s potpredsjednikom Odbora, Markom Kellyjem, boravila je prošlog kolovoza u Hrvatskoj te tijekom petodnevnog posjeta obišla policijske postaje u Cetingradu, Donjem Lapcu i Korenici, Interventnu jedinicu policije u Karlovcu i Prihvatni centar za strance Ježevo. Delegacija je posjetila i područje neposredno preko granice s Bosnom i Hercegovinom. Tamo su njeni članovi – forenzički liječnici, odvjetnici, kriminolozi i bivši policijski dužnosnici, poput nekadašnjeg zamjenika ravnatelja luksemburške policije Nicoa Hirscha – intervjuirali i medicinski pregledali velik broj migranata koji su posvjedočili da ih je hrvatska policija nasilno deportirala natrag u BiH. Izvještaj misije CPT je usvojio na sjednici u studenom te je potom proslijeđen hrvatskoj Vladi. Dvanaest članica Vijeća Europe (VE), naime, pristaje na automatsku objavu takvih izvještaja, dok sve druge prethodno trebaju dati suglasnost. Obaveza o objavi ne postoji. No običaj je da zemlje CPT-u u roku tri mjeseca pošalju odgovor na Izvještaj, a zajedno s njim i suglasnost za objavu. Tijekom posljednjih deset godina niti jedna članica Europske unije nije uskratila suglasnost, ali je to učinila Turska nakon pokušaja državnog udara iz 2016., a suglasnost na više izvještaja uskratila je Rusija. VE ne treba brkati s EU-om – VE je međunarodna organizacija osnovana 1947. s ciljem zaštite ljudskih prava i vladavine zakona, a njene članice su svih 47 zemalja kontinenta.
Hrvatska je odgovor poslala početkom godine, no do danas nije pristala na objavu Izvještaja. Novinarima uključenima u istragu niz je upućenih izvora potvrdio da je razlog to što je dokument u značajnoj mjeri za Hrvatsku nepovoljan. Drugim riječima, vrlo vjerojatno potvrđuje tvrdnje nevladinih organizacija, po kojima hrvatska policija sustavno protjeruje migrante uskraćujući im pravo na azil zajamčeno hrvatskim i europskim propisima (takozvani pushbackovi), oduzima i uništava dokumente i mobitele te plijeni novac i ostalu imovinu, što predstavlja teško kršenje zakona. Još gore, policajci ministra Davora Božinovića po nebrojenim svjedočanstvima migranata, potkrijepljenim medicinskim nalazima, masovno brutalno premlaćuju i bičuju, slamaju udove, seksualno zlostavljaju, skidaju u donje rublje i na razne druge načine okrutno ponižavaju na tisuće nesretnika.
- Imamo razloga vjerovati da hrvatske vlasti blokiraju objavu Izvještaja jer bi mogao naštetiti Hrvatskoj. Objavljen je Izvještaj za Maltu, izrađen otprilike u isto vrijeme, dok onaj za Hrvatsku čeka mjesecima. Već je Izvještaj iz 2018. ustanovio brojne probleme u Hrvatskoj. Bilo bi u interesu svih da i ovaj dokument ugleda svjetlo dana - rekao je za Novosti Massimo Moratti, zamjenik ravnatelja istraživanja u evropskom uredu Amnesty Internationala.
Massimo Moratti (Foto: Amnesty International)
Moratti podsjeća da između nevladinih organizacija i hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova već godinama vlada svojevrsni "rat narativa". Upravo zato je Izvještaj CPT-a iznimno važan.
- MUP je sve tvrdnje NGO-ova odbacio kao fake news (lažne vijesti, op. a.). Zato postoji potreba za službenim tijelom koje bi ustanovilo činjenice, oslanjajući se i na rad nevladinih organizacija. Izvještaj CPT-a bio bi "službeniji" od njihovih jer je riječ o mnogo moćnijoj organizaciji. Međunarodna organizacija – koja je, primjerice, ustanovila Europsku konvenciju o ljudskim pravima – utvrdila bi što se zaista događa u Hrvatskoj. Ako ponašanje hrvatske policije rezultira otimanjem imovine, premlaćivanjem, mučenjem i uskraćivanjem prava na azil, to onda nije kršenje samo Evropske konvencije o ljudskim pravima i Schengenskog zakonika, nego i hrvatskog Ustava - nastavlja sugovornik, a mi pak dodajemo da posljednji dokument također zabranjuje mučenje, surovo postupanje i ponižavanje.
S Morattijevim stavom o razlozima neobjavljivanja slaže se i Sandra Benčić, saborska zastupnica i koordinatorica platforme Možemo!
- Znamo da je Izvještaj došao Vladi, postavili smo i zastupničko pitanje te smo očekivali da će biti objavljen nakon što Vlada pošalje odgovor. Iz toga što se to nije dogodilo možemo zaključiti da je vrlo nepovoljan za naše institucije, što uključuje MUP. Broj prijavljenih pushbackova i slučajeva nasilja na granici toliko je velik da je nemoguće da su svi izmišljeni, čak i ako ima izmišljenih slučajeva, kao što tvrdi Vlada. Neki su i video-dokumentirani - navodi Sandra Benčić.
Ako ponašanje hrvatske policije rezultira otimanjem imovine, premlaćivanjem, mučenjem i uskraćivanjem prava na azil, to onda nije kršenje samo Evropske konvencije o ljudskim pravima, nego i hrvatskog Ustava – govori Massimo Moratti
Ugledna danska humanitarna organizacija Danish Refugee Council (DRC) samo je od ožujka 2020. do svibnja 2021. zabilježila 16.521 pushback iz Hrvatske u BiH. U 88 posto slučajeva radilo se o odraslim muškarcima, u četiri posto o dječacima, a u šest posto o ženama i djevojčicama. Statistika je, zaista, zastrašujuća: ukupno je 8.408 osoba prijavilo fizičko zlostavljanje, a 11.433 krađu, iznudu ili uništavanje vlasništva. Nadalje, SRF-ove kamere samo su tijekom osam dana ovog svibnja na području sela Glinica nedaleko Velike Kladuše snimile protjerivanje 71 osobe, uključujući ženu u osmom mjesecu trudnoće, osmomjesečnu bebu i starca na štakama. To se odvija bez nasilja, ali protuzakonito je i samo protjerivanje bez pružanja prilike za postavljanje zahtjeva za azilom.
Na upit da komentiraju te fakte, iz MUP-a odgovaraju da policijski službenici na snimci provode "službene radnje u cilju odvraćanja od nezakonitog ulaska", odnosno pozivaju se na članak 13. Zakonika o schengenskim granicama po kojem policija državnu granicu štiti i na način "da sprječava i odvraća osobe od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima". MUP, ukratko, tvrdi da navedeni migranti nisu ni ušli u RH te da nije došlo do pushbacka, nego da ih je policija spriječila prilikom ulaska u Hrvatsku. Shodno tome, tvrde iz MUP-a, nema zakonske obveze odvođenja u policijsku postaju, pravnog zastupanja, procjena potreba migranta i donošenja pisane odluke. Iz MUP-a tvrde i kako je u prvih pet mjeseci ove godine "samo na tom području zatražilo međunarodnu zaštitu 339 osoba", a prošle godine ukupno 775 migranata koji su, "za razliku od ovih koje prikazujete, uspjeli u naumu nezakonitog prelaska". Iz MUP-a nadalje tvrde da je potpuno neutemeljena tvrdnja da se migrante "dovozi iz unutrašnjosti RH i da ih se bez nazočnosti BiH policije vraća na teritorij BiH", da postoji "nulta stopa tolerancije na nezakonitu uporabu sredstava prisile od strane hrvatske policije naspram bilo koje populacije". U konačnici, iz Ministarstva podsjećaju da je još u listopadu 2019. Evropska komisija ocijenila da je RH ispunila tehničke uvjete za pristup Schengenskom prostoru i da je od 2021. stavljen u funkciju neovisni monitoring, odnosno nadzor granica, a na preporuku EK.
Međutim, ne samo da golem broj migranata tvrdi suprotno, dakle da jesu vraćeni iz dubine hrvatskog teritorija, nego bi prema Schengenskim propisima policija trebala procesuirati ama baš svaku osobu koja izrazi želju za azilom, bez obzira na to da li je ili nije ušla na teritorij RH. Po pitanju monitoringa, niz uglednih domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija krajem ožujka uputilo je pismo institucijama EU-a, izražavajući bojazan da on neće biti nezavisan. Odnosno, kako je to formulirao Moratti, "Hrvatska želi monitorirati monitoring mehanizam". Na pitanja o CPT-u – odgovora nema.
Sandra Benčić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Ukoliko su, unatoč tvrdnjama MUP-a i Vlade RH, izvještaji nevladinih organizacija točni – i ukoliko ih je potvrdio i izvještaj CPT-a – do koje razine seže odgovornost za to da pripadnici ključne državne institucije zadužene za provođenje zakona i sprečavanje proizvoljnog nasilja sustavno krše međunarodne i domaće propise? Prema izjavama dužnosnika MUP-a, u zaštiti državne granice sudjeluje oko šest i pol tisuća policajaca, odnosno trećina policijskog sastava koji broji nešto više od 20 tisuća. Bodo Weber, analitičar think-thanka Vijeće za demokratizacijske politike, koji istražuje stanje hrvatske policije, kaže da nadzor granice obuhvaća sve policijske strukture – dakle ne samo graničnu, nego i interventnu, specijalnu i lokalnu policiju.
- To znači da se koordinacija vrši najmanje na razini Ravnateljstva policije. A poznavajući odnos Ravnateljstva i ministra, činjenicu da u praksi formalno uspostavljena operativna nezavisnost Ravnateljstva nikad nije realizirana, možemo zaključiti da se o tim akcijama sigurno nije odlučivalo samo na razini glavnog ravnatelja Nikole Miline, nego na razini ministra. A kako je riječ o političkoj top-temi vezanoj za ulazak Hrvatske u bezgranični Schengenski prostor, u koju su uključeni Europski parlament, VE i druge međunarodne organizacije koje komuniciraju s Vladom, jasno je da je – možda ne u operativne detalje, ali u suštinu događaja na granici – sigurno upućen i premijer Andrej Plenković - dodaje Weber.
Govoreći o brojnim neistraženim prijavama nasilja na hrvatskim granicama, Benčić ističe paralele s 90-ima. I tada su "svi znali da se događaju zločini, ali su se pravili da se to ne događa, pa nije bilo istraga".
- Postoje ozbiljne indicije da se na granicama događaju ozbiljna kaznena djela. I to kaznena djela povrede međunarodnih ljudskih prava. I da, pitanje je tko će za njih odgovarati. U najblažoj varijanti, ministar i premijer mogli bi biti odgovorni za to što ne postoji objektivna istraga vrlo, vrlo ozbiljnih indicija o nasilju, već se oslanjaju na politiku poricanja - kaže saborska zastupnica, dodajući da je prijava nezakonitih postupanja i nasilja bilo i od strane samih djelatnika policije.
Bojim se da u Vladi ili ne razumiju ili zanemaruju činjenicu kako će ih njihovi nalogodavci ostaviti na cjedilu i svaliti svu odgovornost na Hrvatsku onda kada im to bude odgovaralo – kaže saborska zastupnica Sandra Benčić
Među policajcima je sasvim sigurno i velik broj onih koji se duboko groze postupaka prema migrantima, ali šute iz straha od sistema i zato što ih i tako nema tko saslušati. Naime, za razliku od 90-ih kada se Evropa zgražala nad "balkanskom klaonicom", danas Bruxelles, Berlin i brojne druge metropole politiku pushbackova koju provodi Zagreb, po svemu sudeći, usrdno podržavaju, dok na popratno nasilje rado zatvaraju oči. Lako je moguće, zapravo, da je odgovornost Evrope i mnogo veća.
- Optuživati samo Zagreb ne bi bilo fer. Takva politika nije odluka Hrvatske, nego je posljedica činjenice da je u nemogućnosti dogovora između Orbánovog tabora i bivšeg njemačkog tabora preostala samo politika Fortress Europe (tvrđave Evrope, op. a.), koja se provodi pushbackovima i nasiljem kao sredstvom odvraćanja. Postoji na širokom nivou prešutni dogovor o protuzakonitoj politici, koju se nikako ne pokušava spriječiti. Niti je Europska komisija započela infringement (postupak protiv određene članice zbog povrede vrijednosti EU-a, op. a.) protiv Hrvatske, niti su države članice vršile pritisak ili to predložile. To sve vidi i policajac na terenu, koji možda ima moralni integritet, ali mu je jasno kako ne samo da nitko u sustavu MUP-a neće saslušati prigovor koliko je nelegalno i nemoralno to što se radi, nego da neće reagirati nitko iz EU-a. Tako, zapravo, ispada točno ono što Vlada tvrdi – da Hrvatska čuva kapiju EU-a, a za Uniju. Vjerujem da svi do jednog policajaca na terenu razmišljaju tako – da se sve radi u ime EU-a - zaključuje Weber.
Iako je nemoguće da EK ne zna za tisuće i tisuće izvještaja o nasilju, Komisija je početkom lipnja ponovno najavila da je Hrvatska spremna za ulazak u Schengenski prostor.
- Na kraju procesa moglo bi izgledati kao da nas EU u Schengen prima unatoč tome što se događa na granicama. Hrvatski policajci su ucijenjeni time da za osnovnu plaću od četiri tisuće kuna rade nezakonitosti, i to za one koji primaju plaću od 20 tisuća eura u EK-u. Izgleda da je na takvu situaciju pristala naša Vlada, koja tu politiku i to baš na taj način sigurno ne provodi vlastitom inicijativom. EU im malo zavrće ruke kako bi to radili, jer središnje zemlje EU-a ne žele trošiti resurse na upravljanje migracijama u svojim zemljama i konačno osigurati smještaj za izbjeglice. Međutim, kada im počne gorjeti pod petama zbog pritiska medija i međunarodnih organizacija, i kada shvate da im ponestaje jeftine radne snage, EU će početi s izvještajima o tome kako Hrvatska krši ljudska prava, kao da ta EU s time ništa nije imala. To je dvoličnost EU-politike migracija. Bojim se da u Vladi ili ne razumiju ili zanemaruju činjenicu kako će ih njihovi nalogodavci ostaviti na cjedilu i svaliti svu odgovornost na Hrvatsku onda kada im to bude odgovaralo - zaključuje Benčić.
Za sada, brigama nema mjesta. Povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson, koja je prije kritizirala Zagreb, za SRF je upravo izjavila da je u prošlosti bilo problema, da Hrvatska mora učiniti više kako bi na granicama štitila osnovna ljudska prava, ali da je u "bliskom kontaktu" s Vladom, da su policajci "otpušteni, kažnjeni i pod istragama", da je Vlada pristala "pokrenuti nezavisni mehanizam monitoringa" i da je "vrlo sretna kada vidi što u Hrvatskoj rade".
- Mislim da je sve to postignuto zahvaljujući snažnoj posvećenosti premijera Plenkovića - zaključila je Johansson.
A što se Izvještaja Odbora za sprečavanje mučenja VE tiče, koji Hrvatska po svemu sudeći zataškava, moguće je da se i to radi uz prešutnu potporu EU-a. On, naime, vjerojatno dokumentira upravo politiku EU-a nametnutu našoj zemlji, koja je to nametanje radosno dočekala. Sreća u Bruxellesu, posvećenost u Zagrebu, nasilje i strah na granicama: In varietate concordia, kaže službeni moto EU-a, "Ujedinjeni u različitosti".
(Istraživanju su doprinijeli Lamia Šabić i Jack Sapoch)
