Novosti

Društvo

Od čvrstog smo mi materijala

Dovezli mi one četiri kante u boji k'o da sam nekakvo poduzeće, pa sad zjape prazne jer ja smeća nemam. Ni smetlari ne dolaze, samo mi ispostavljaju mjesečne uplatnice, jada se Ljubica Grubić iz Moštanice na Baniji

Large juri%c5%a0i%c4%86 reporta%c5%bea1

Ljubica Grubić (foto Vladimir Jurišić )

Preko mnogih nedaća što su se stuštile na sve slabija pleća Ljubice Grubić iz Brijega, zaselka zabačene banijske Moštanice, ta je 77-godišnja starica uspijevala prijeći. No jedna je danas muči čak i više od sjećanja na ratne strahote, bježaniju, potres, boleštine i svakodnevnu neimaštinu.

- Stislo je mene, moj sinko, sa svih strana, ali nekako prepinjem, ni sama ne znam kako. Moglo je biti i gore, sve si nekako mislim. Sad me ipak najviše žuljaju one četiri plastične kante za smeće poslagane tamo gore po bojama: zelena i smeđa, plava i žuta. Dovezli ih prije godinu dana k'o da sam nekakvo poduzeće, pa sad zjape prazne jer ja nikakvog smeća nemam: ljuske od krumpira i luka, lupine jaja i pokoji komadićak buđavoga kruha ionako pokljucaju kokoši ili kakva druga šumska živina, a papirnata ambalaža završi u peći. Znaju to i smetlari, pa više ne dolaze, samo svakog mjeseca ispostave uplatnicu na 50 kuna ili tih nekih eura, vrag će ga znati – jada nam se Ljubica. Pokraj njene kuće postavljeno je pravo reciklažno dvorište za odvajanje otpada, iako u ovom zaseoku ima samo troje stanovnika. Inače, Ljubičin je suprug Slavko umro još prije pedesetak godina, a kći Radmila s obitelji živi u Banovcima kraj Beograda još od osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nije nas lako srušiti, od čvrstog smo mi materijala sazdane. Porazbijali se u potresu tanjuri i čaše, razletio se kredenac, isprevrtali stolci, raspucali zidovi u prizemlju, ali i kuća i ja ostadosmo čitave, kaže 77-godišnja Ljubica

Naša se sugovornica već četiri desetljeća snalazi sama najbolje što umije: nakon povratka iz Srbije primala je skromnu socijalnu pomoć u iznosu 1.250 kuna, a onda je ostvarila pravo na poljoprivrednu mirovinu čiji je iznos tek s vremenom 'narastao' do mjere da se izjednačio sa socijalom. Zašto su je prebacili na mirovinu koja je zapravo nepovoljnija od socijalne pomoći jer je s njome izgubila pravo na neke druge 'privilegije', ni samoj joj nije jasno. Centar za socijalnu skrb znao bi joj prije platiti pokoji račun, tu i tamo bi sjela kakva jednokratna pomoć ili paket s hranom, no otkako stiže penzija za sve to mora izdvajati sama. Pa i za odvoz tog smeća kojeg zapravo nema.

- Taman sam, uvodeći strogu štednju, prihvatila nova primanja i nova pravila, kad puče taj vražji potres! Bila sam u kući kad je zatreslo, no na svu je sreću kat sagrađen od drveta pa se sve samo dobrano zaljuljalo i zaškripalo. Dobra je to kuća, dolje kamen a gore drvo, pravo po banijski. Podignuta je 1946., piše na jednoj gredi, dakle točno kad sam se rodila. Nije nas lako srušiti, od čvrstog smo mi materijala sazdane. Porazbijali se u potresu tanjuri i čaše, razletio se kredenac,  isprevrtali stolci, raspucali zidovi u prizemlju, ali i kuća i ja ostadosmo cijele. No  nikada nitko poslije toga nije došao ovamo vidjeti što je sa mnom i mojim domom, ni statičari ni majstori. Samo je Saša Umićević, pop iz Petrinje, odmah stigao i sve poslikao. Molim vas, spomenite da me on inače često obilazi i pomaže mi kolikogod može. Jednom mi je donio velik paket s hranom i drugim potrepštinama, a od socijalne službe ni traga ni glasa, kao da ne postojim. Hvala našem Saši gdje čuo i ne čuo – prisjeća se Ljubica banijske katastrofe čije se posljedice još osjećaju.

Tako i njoj Crveni križ svakoga dana osim subote i nedjelje dostavlja ručak, a to joj doista puno znači: do prve trgovine, one u Blinji, ima više od tri kilometra, koliko je starici načetih kukova teško prijeći, čak i kad se podupire štapom. A i skromna bi primanja teško podnijela češću kupovinu.

Reciklažno dvorište usred pustoši

Reciklažno dvorište usred pustoši

Olujna su je vremena sredinom devedesetih nanijela u Rumu, gdje nikada prije nije bila. Još su je u Moštanici utovarili u komšijin traktor, pa ju onda s drugim izbjeglim nesretnicima u Rumi smjestili u nekakve klimave kolibe s još rasklimanijim željeznim krevetima na kat. Izdržala je nekako dvije godine, pa se vratila u svoj zaselak.

- Požalila sam što sam bježala čim sam se vratila: zatekla sam jednu ženu koja nije odlazila, pa mi je kazala da nikakvih problema nije bilo, da je od vojske i države čak hranu dobivala. Pa 'ajde ti sad znaj što je trebalo tada učiniti – kaže nam Ljubica, koja je 1946. rođena u Brđanima Šamaričkim kraj Dvora. U moštaničkom se Brijegu, kamo je kao dvadesetogodišnja djevojka dolazila posjećivati udanu sestru, zaustavila radi ljubavi prema svom Slavku.

- Kad sam se preselila ovamo, sve je bilo živo: u tridesetak je kuća živjelo dvjestotinjak ljudi, a najviše je bilo djece i mladih. Živjeli smo svi u slozi, puno smo radili, ali smo se bogme i puno zabavljali. Našlo bi se vremena za prela i sijela! Danas nas je ovdje tek troje, uskoro nas neće biti ni toliko. Najgore od svega je što ni mi ne marimo jedno za drugo i što nitko nikome ne ide; kao da je u ljude s ratom ušao neki vrag, a i mnoge je kuće šuma već zauvijek progutala – tumači nam Ljubica. Pojašnjava kako u kraju oko Moštanice gotovo i nije bilo okućnice bez vinograda koje su ljudi okopavali i uredno održavali, pa se vinska burad po podrumima redovito punila plemenitim sokom od slatkoga grožđa. Danas ni traga vinu i vinogradarima, zaostala je možda tek pokoja hrastova bačva u kakvom urušenom podrumu, ostavljena da trune uz stare preše i 'dvoguze' flaše. Po povratku iz Moštanice svratismo u Petrinju prenijeti Ljubičine pozdrave Saši Umićeviću.

- Kadgod uhvatim vremena, odem do nje: posjećivao sam tu hrabru ženu i prije potresa, jer je bila sama i valjalo joj je pomoći. Sada joj je i zdravlje narušeno, pa se doista obradujem svaki put kad se uvjerim da se ipak koliko-toliko drži – zaključio je pravoslavni sveštenik.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više