Velik broj učesnika iz više postjugoslovenskih zemalja skupio se u subotu, 29. januara, na Velikom polju na planini Igman kod Sarajeva na obilježavanju 80-godišnjice Igmanskog marša, jedne od najznačajnijih taktičkih operacija iz ranije faze Narodnooslobodilačke borbe (NOB). Obilježavanje je organizirao Savez udruženja antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata Kantona Sarajevo.
Nakon tradicionalnog marša, delegacije učesnika položila su vijence na Spomen-obilježje pripadnicima Prve proleterske brigade koja se maršem po cičoj zimi i mraku uspjela probiti iz neprijateljskog obruča, izgubivši dio boraca zbog promrzlina.
Počast borcima prve proleterske odala je i delegacija Saveza antifašističkih boraca i antifašista i Saveza društava Josip Broz Tito na čelu s predsjednikom SABA RH Franjom Habulinom koji se također obratio prisutnima.
- Ovo je bila jedna od taktički najsloženijih i najbolje izvedenih akcija u NOB-u. Odali smo počast pripadnicima Prve proleterske brigade koja je izvela taj veličanstveni podvig. Naša obaveza i dužnost je da istinu o Igmanskom maršu, kao i sjećanje na čitav NOB i istinu o njemu, prenesemo na mlade generacije. Podsjećanje je potrebno kako mrak zaborava ili povijesnog revizionizma ne bi prekrio istinu o slavnom NOB-u naših naroda i narodnosti Jugoslavije, pod vodstvom maršala Tita - rekao je Habulin, dodavši da "iskustva iz NOB-a mogu biti korisna političarima koji će djelovati i voditi države na ovim prostorima".
Podsjetimo, krajem januara 1942. godine, poslije više okršaja na Pjenovcu i na Bijelim vodama, Prva proleterska brigada se na Romaniji našla opkoljena jakim njemačkim snagama, broj ustanika se osipao, a dva bataljona nalazila su se na planini Jahorini u pratnji Vrhovnog štaba. Rukovodstvo je donijelo odluku o opasnom, ali jedino mogućem pokretu - prolasku pored Sarajeva i preko Igmana prema oslobođenoj Foči.
Oko 700 boraca koji su 25. januara krenuli na marš za dva dana došli su na Sarajevsko polje, dok je prelaz preko Igmana izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Komandant crnogorskog bataljona Pero Ćetković pripremao je borce da se što bolje pripreme za marš, ali je već prilikom prijelaza potoka Volujice nekoliko boraca upalo u ledenu vodu. Do mraka su stigli do podnožja planine i ušli u šumu.
Zbog neprimjerene obuće i visokog snijega dijelu boraca smrznuli su se prsti na rukama i nogama, ali je brigada ujutro stigla u Veliko polje gdje su im pomogli borci partizansko-četničke Igmanske čete. Kao što znamo, četnici su se kasnije priključili okupatorima i izdali oslobodilačku borbu.
Nakon nekog vremena nastavili su do svog cilja, dok je 40-ak teško promrzlih boraca prebačeno na liječenje u Foču, gdje su im amputirani promrzli prsti i drugi dijelovi tijela. Mnogi od njih su nakon oporavka nastavili s borbom. O legendarnom maršu dugom 18 sati, govore brojni spomenici, kao i film "Igmanski marš" Zdravka Šotre iz 1983.
