Franjo Habulin hrvatskoj je javnosti poznat kao predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), ali joj je mnogo manje poznato, čak pojedinim desničarskim i proustaškim političarima i nevjerojatno, da je Habulin kao istaknuti antifašist i hrvatski branitelj u posljednjem ratu bio zapovjednik satnije Hrvatske vojske. S Habulinom smo razgovarali nakon državnog praznika Dana antifašističke borbe.
Ni ove godine u Brezovici nije bio predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, kao ni premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Prilikom obilježavanja centralnih događaja iz Domovinskog rata, u Kninu, Vukovaru, Okučanima, uvijek su prisutni. Kako komentirate taj odnos izvršne i predstavničke vlasti prema antifašizmu? Je li to za njih događaj nižeg ranga, manje vrijedan?
Početkom devedesetih, kada se stvarala Republika Hrvatska, antifašistička borba nije smjela biti izostavljena, ali u stvarnosti je antifašizam maknut u stranu, marginaliziran. Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, državni praznik, obilježava se tako da se, eto, taj događaj službeno protokolarno odradi, do sljedeće godine. Dođemo u Brezovicu, polože se vijenci, održe se govori i obavili smo posao. Takav odnos prema antifašizmu nije prihvatljiv. Bilo bi razumno da se uoči Dana antifašističke borbe, ali i tijekom godine govori o antifašizmu. Slažem se da su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i premijer Andrej Plenković trebali biti u Brezovici kao što su svake godine u Kninu i Vukovaru. Jesu li imali kakve obveze koje su ih toliko opterećivale da nisu mogli biti u Brezovici, u to neću ulaziti, ali određene stvari se mogu planirati i može se iznaći mogućnost da budu tamo gdje se obilježava događaj koji je za Hrvatsku vrlo značajan, a uloga partizana u Drugom svjetskom ratu se ne može zanemariti. Hrvatska je dala ogroman doprinos NOB-u i konačnoj pobjedi. Od 11 korpusa, koliko ih je na kraju imala Jugoslavenska armija, hrvatskih korpusa je bilo pet, što nije beznačajan broj ljudi i beznačajan doprinos NOB-u.
DP zna samo huškati
Novu hrvatsku Vladu čini DP, stranka koja izričito i otvoreno negira Dan antifašističke borbe, čiju su članovi prošle godine čak bili u Brezovici nazvavši proslavu "balom vampira i slavljenje terora". Kako gledate na taj novi spoj u hrvatskoj vladi?
Eto, očito da se i to može dogoditi. Van pameti je da članovi političke stranke koja je trenutno dio državne vlasti otvoreno zastupaju stajalište da je Zagreb okupiran 1945. i da nitko iz vlasti ne reagira. U Hrvatskoj se događa primitivizam koji je moguće prepoznati u Saboru, u medijima, na televiziji. Moguće je prepoznati i što primitivizam generira – šovinizme nacionalizme. Fašizam je prisutan, on je tu, ponovo je ustao. U cijeloj Europi se događa zaokret u kojem se marginalizira antifašizam, a uzdižu neke druge vrijednosti. Ustav Republike Hrvatske otvoreno se krši već dugo i ne samo povodom nepoštivanja ustavnih antifašističkih tekovina, dopuštanja ustaškog pozdrava nego i po nepoštivanju Hrvatske kao sekularne države. Crkva je sveprisutna i kao politički akter u društvu, kroz vjeronauk u školi, koja nije vjerska ustanova nego obrazovna. U medijskom prostoru javne televizije svake je nedjelje, pa i tijekom tjedna i po nekoliko vjerskih emisija. Što je previše, previše je. Vjera je osobna stvar svakog pojedinca, a ne kolektivna obveza. DP i dalje pokušava ostvariti nekakve bodove na temama granica, nacionalizma, pisanja nove povijesti, ustašizacije. Dovlače ljude iz Južne Amerike, dat će im da ne plaćaju porez u Hrvatskoj... Neka vrate 500.000 naših mladih i školovanih koji su u posljednjih deset godina otišli u zapadne zemlje, u Irsku, na Island, trbuhom za kruhom, a ne neke oronule ljude, starce koji su pobjegli iz Hrvatske 1945., a sad bi da se vrate, kako kažu, "da umru na hrvatskoj grudi". Takvi ne mogu Hrvatskoj pružiti budućnost. Vrhunac DP-ove politike je formiranje Muzeja komunističkih zločina. Tu već naslov ne štima, u Hrvatskoj nije bio komunizam, već samoupravni socijalizam. Njihova politika je huškačka, isključiva, ustaška, to je jedino što znaju. Oni ne znaju kako poboljšati životni standard građana, što učiniti s poljoprivredom, gospodarstvom, željeznicom, zdravstvom.
Pretvarati pobjednike u gubitnike, a gubitnike i zločince u heroje i pobjednike, pa kad se još te zločince prikaže i kao žrtve kojima su automatski ne oprošteni, nego izbrisani svi grijesi i zločini jer su u međuvremenu postali žrtve, to je sunovrat društva
Ali revizionizam i retorika kojom se služi DP u Hrvatskoj je već folklorni dio službenog narativa i najviše izvršne vlasti već 30 godina i kao takav već se uzima "zdravo za gotovo". Je li hrvatsko društvo svjesno posljedica?
Dozvoljavam da se dogodi revizija – zašto ne, događaje i okolnosti uvijek treba preispitivati. Međutim, postoje dobro poznate činjenice i kad se one počnu zanemarivati, prikazivati u drugačijem svjetlu, negirati i iskrivljivati, to postaje opasno za društvo. Pretvarati pobjednike u gubitnike, a gubitnike i zločince u heroje i pobjednike, pa kad se još te zločince prikaže i kao žrtve kojima su automatski, ne oprošteni, nego izbrisani svi grijesi i zločini jer su u međuvremenu postali žrtve, to je sunovrat društva. Namjerava se na jedan način izjednačiti antifašizam s nacifašizmom koji je na našim prostorima imao svoje inačice. I ne nastoji se samo izjednačiti nego i pomiriti – e, to ne ide, tu se griješi, tu je Tuđman griješio kao začetnik tog pomirenja, te revizije povijesti: stavit ćemo sve kosti u istu grobnicu, pa što onda! Ne, to ne ide. Nemoguće je pomiriti dvije dijametralno suprotne ideologije: jednu, antifašističku koja je gradila humanizam, ravnopravnost, jednakost, i drugu ustašku koja je u svojoj teoriji i u svojoj praksi bila zločinačka. Te dvije ideologije se ne mogu pomiriti i ne mogu se izjednačavati, a to je ono što povijesni revizionizam sistematski želi, i to od najviših organa vlasti. Potpuno je suludo da danas potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved na obilježavanju 15. svibnja, prilikom obilježavanja blajburške tragedije i Križnog puta, odnosno dana stradanja domobrana i ustaša na završetku rata, govori da im se trebamo zahvaliti. A te ustaše su često bili i zločinci. Da im zahvalimo što su vodili koncentracijske logore najgore vrste, gdje su slali tisuće i tisuće naših sunarodnjaka Srba, Židova i Roma u smrt, na tome da im zahvaljujemo? Ali zato u Medvedovom Ministarstvu branitelja postoji povjerenstvo koje se bavi žrtvama rata i poraća, iskapanjem kostiju pripadnika ustaške vojske koji su slali nedužne ljude u smrt i koje se potom sahranjuje s visokim državnim počastima. I, kao po pravilu, svuda se te žrtve poraća predstavlja kao civile, nedužne ljudi, što nije istina. Da su partizani tako masovno likvidirali Hrvate, onda ne bi bilo ni mene ni mnogih drugih.
Zašto se dobar dio hrvatskog društva sustavno i uporno želi svrstati na gubitničku stranu 1945.?
To je još jedan dokaz da je povijesni revizionizam vrlo snažan, utjecajan, prodoran, agresivan i da ima kanale i mogućnosti da se u javnosti stvara percepcija koja počinje još u osnovnim školama, gdje su naslovi o NOB-u izbačeni iz programa povijesti. Brojne ankete pokazuju da naši učenici ne znaju tko je bio fašist, a tko antifašist, što je antifašizam, osnovne činjenice koje bi djeca morala znati i nositi dalje kroz život. Druga generacija već ne uči o NOB-u iz povijesti. Djeca bi trebala jasno znati da je ustaški režim NDH bio sluga vlastitog okupatora, jer takvo što ne može biti netko zdrave pameti, ne može. Pavelića na čelo NDH nisu postavili hrvatski građani plebiscitom, referendumom, izborima – postavili su ga fašisti.
(Foto: Sandro Lendler)
Zaboravljeni ZAVNOH
Domovinski rat zasjenio je NOB i vrlo često se stvari postavljaju tako da prije devedesete nije bilo nikoga i ničega. Itekako je bilo. U NOB-u je izborena sloboda, stvorena je RH u avnojskim granicama u kojima je i danas, stvoren je novi društveno-politički i ekonomski sistem zasnovan na socijalnoj osjetljivosti, solidarnosti, samoupravljanju, niz tekovina koje su i danas najviše demokratske vrijednosti. Ove godine obilježili smo 80 godina Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, prvog Sabora Republike Hrvatske s prvim predsjednikom Republike Hrvatske, pjesnikom Vladimirom Nazorom. Informacije o toj obljetnici, tom događaju, njegovom značaju nije bilo u medijima, u školama, na kraju krajeva, ni među političarima, u Saboru. A to se ne smije zaboraviti, treba govoriti uporno i uzastopno. Danas se i dalje stvara percepcija da je devedeseta – nulta godina, da je tad stvorena samostalna, neovisna, europska Hrvatska, a sve što je bilo prije, da nije valjalo. Hrvatska u današnjim granicama stvorena je odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Ne možemo izostaviti jedan dio hrvatske povijesti. Da nisu partizani 1945. izborili sadašnje avnojske granice Hrvatske, ne bi ih kao takve imali ni branitelji braniti 1991.
Inzistirat ćemo da Ivo Pejaković ostane ravnatelj JUSP-a Jasenovac, jer ako on ode ne želim ni razmišljati kako će izgledati neki budući postav s obzirom na konstantni revizionizam i ulazak DP-a u Vladu koji smatra da je u Jasenovcu bilo odmaralište ili u najgorem slučaju radni logor
No, osim što se treba govoriti, a rijetko se i govori, trebalo bi poduzeti i konkretne korake. Antifašistički spomenici koji su porušeni kad se stvarala Hrvatska devedesetih godina još uvijek se ne obnavljaju. Koliko još vremena treba?
Zgrada u Topuskom u kojoj je održano Treće zasjedanje ZAVNOH-a srušena je po zapovijedi. Srušili su je branitelji Domovinskog rata i za to su dobili toliko eksploziva koliko im je bilo potrebno da se zgrada sravni sa zemljom. Postavljamo pitanje, zašto je to učinjeno? I nećemo prestati pitati dok ne dobijemo odgovor. U vrijeme Domovinskog rata rušili su antifašističke spomenike eksplozivima i maljevima do temelja. Tih devedesetih godina porušeno je 3.000 spomenika, ali izgleda da im posao nije gotov jer ih još uvijek ruše, samo na drugačiji način, preko jedinica lokalne samouprave. Umjesto eksplozivom, danas su ta nekultura i bezobrazluk upakirani u birokratske dopise, molbe za privremeno ili trajno preseljenje antifašističkih spomenika na distancirane lokacije ili na groblja, i to pod izgovorom da se antifašistički spomenici ne uklapaju u novi urbanistički plan, u buduće dječje parkove, novo, modernije viđenje njihovog mjesta. Drugim riječima, preostali antifašistički spomenici smetaju im i narušavaju izgled njihovog mjesta. Što se tiče obnove porušenih ili devastiranih monumentalnih djela kao što je Kamenska, spomenik Stjepanu Filipoviću u Opuzenu, Petrova Gora, za njih, kako kažu, nema novaca. U Opuzenu smo pokušavali više puta pokretati akcije od Grada prema Ministarstvu kulture, ali ne ide, ne želi se. Ali, kako nema novaca za obnovu antifašističkih spomenika, tako ima za obnovu crkvi i kapelica. Nemam ništa protiv obnove i uređivanja sakralnih objekata, ali s druge strane nijedan antifašistički spomenik nije obnovljen čak niti iz europskih fondova. A moglo bi se, ali se ne želi.
Ustaški pozdrav je još uvijek s dvostrukom konotacijom, još uvijek se na sportskim stadionima urlaju povici: "ubij Srbina", "Za dom spremni", ustaške pjesme.
Vodili smo bitku da se u Kazneni zakon ugradi zabrana ustaškog znakovlja i ustaškog pozdrava, nismo uspjeli. Ne postoji ujednačeno postupanje policije. Čitav stadion urla ustaški pozdrav i policija uhapsi dvojicu, sutradan ih pusti i ta dvojica postaju ulični heroji. Nemamo ni ujednačenu sudsku praksu – za iste stvari, kazne su sasvim različite, od opomene do viših kazni. Zabrana nacističkih pozdrava i znakovlja u njemačkom kaznenom zakonu je razrađena u 68 točaka u kojima se točno precizira svaka fašistička udruga, njihovi simboli i konkretne sankcije. Pred tako definiranim zakonom, sudac nema što previše razmišljati, a kod nas je sve svedeno na slobodno volju i interpretaciju suca.
HOS-ove zastave
Vi ste i hrvatski branitelj. Je li HOS-ovim zastavama s ustaškim pozdravom bilo mjesto u prošlogodišnjoj vukovarskoj koloni sjećanja povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara? Znamo da nitko od prisutnih u koloni, pa čak niti političari s lijevog političkog spektra, nisu imali potrebu ograditi se od takvog načina komemoriranja nevinih žrtava.
Ja sam hrvatski branitelj, časnik HV-a, bio sam zapovjednik satnije i kažem da HOS-ovim zastavama nije bilo mjesta u vukovarskoj koloni sjećanja i političari su trebali imati obvezu i društvenu odgovornost da se ograde od njih. Osobno, pod zastavom HOS-a nikad ne bih išao ni u kakvoj koloni – izišao bih, izdvojio bih se i došao sutradan odati počast nevinim vukovarskim žrtvama. Zastave su bile na početku kolone, čak su neki pojedinci u uniformama hrvatske vojske nosili HOS-ove zastave. HOS nije jedini sudjelovao u ratu 1991-1995. Na kraju krajeva, HOS je rasformiran, službeno nije postojao, osim u prvim ratnim danima. Tko je od HOS-ovaca htio, mogao je biti raspoređen u jedinice Zbora narodne garde gdje su nosili uniforme hrvatske vojske, a ne HOS-ove ili s oznakama "Za dom spremni". Znamo da ni general Gotovina nije dozvolio da uđu u četvrtu brigadu s HOS-ovom uniformama. Danas je to dozvoljeno.
Zašto se na mjestima stradanja, kao prošli vikend na komemoraciji za nevino stradale Srbe, Židove i Rome u kompleksu koncentracijskih logora Gospić-Jadovno-Pag, gdje se moraju naći predstavnici službene vlasti, po pravilu uvijek umjesto isticanja zločina ustaškog režima govori o žrtvama totalitarnih režima?
Nije mi jasno zašto službene vlasti RH brane zločinački ustaški režim NDH. Niti se kaže tko su žrtve niti tko je zločinac, po čijoj zapovijedi, po kakvim pisanim zakonima su vršeni strašni zločini nad Srbima, Židovima i Romima. I dok o zločinačkom ustaškom režimu NDH govorimo vrlo distancirano i općenito govoreći o totalitarnom režimu, s druge strane se vrlo jasno, konkretno i precizno imenuje "zločinac" Tito, "zločinci" antifašisti, partizani...
U lošoj političkoj klimi s ulaskom DP-a u vladu otvoreno je pitanje ravnatelja JUSP-a Jasenovac. Što očekujete?
Jasenovcu je potrebna potpuna, čista i beskompromisna istina, novi postav koji će posjetiocu sam ispričati tragedije i grozote u tom logoru smrti, tako da više nitko ništa ne kaže i da svima sve bude jasno. Potrebno je jače financijsko ulaganje, kadrovsko jačanje – sve to smo tražili još prije pet godina, ali ništa od toga ne ide. Po sadašnjem postavu, u Jasenovcu se nije dogodio ni Holokaust, a ni genocid nad Srbima, i to sama ministrica kaže. Pritisci na sadašnjeg ravnatelja traju već dugo. Inzistirat ćemo da Ivo Pejaković ostane ravnatelj, jer ako on ode, ne želim ni razmišljati kako će izgledati neki budući postav s obzirom na konstantni revizionizam i ulazak DP-a u Vladu, koji smatra da je u Jasenovcu bilo odmaralište ili u najgorem slučaju radni logor.
