I ove godine veći broj pripadnika srpske zajednice te antifašista Banije okupio se 20. jula u Banskom Grabovcu kako bi odali počast prvim banijskim ustanicima koji su pod vodstvom Vasilja Gaćeše u noći s 23. na 24. jul 1941. napali zgradu općine, žandarmerijsku stanicu i željezničku stanicu u ovom selu, kao i za 1.285 žrtava ustaškog terora iz glinskog i petrinjskog kotara, brutalno pobijenih u znak ustaške odmazde.
Generalni sekretar SNV-a Saša Milošević podsjetio je na prvu masovnu oružanu akciju protiv NDH i na strašnu ustašku osvetu.
- Pokušavam dati odgovor na tri pitanja: kako se sjećamo ljudi čije je vječno počivalište na ovom mjestu, i heroja i žrtava osvete; kako stojimo s vrijednostima za koje su se oni borili i zbog kojih su ginuli, a to su pravo na život, pravo na slobodu, socijalnu pravdu te bratstvo i jedinstvo i na kraju kakvo je današnje hrvatsko društvo - najavio je Milošević.
Naglasio je da je, poput puno drugih banijskih mjesta, i Banski Grabovac selo koje nema vodovodne mreže i nije ni u kakvim planovima obnove ili razvoja.
- Spomenik s kosturnicom je formalno zaštićen, ali oštećen i zapušten propada već godinama. Oko 3.000 antifašističkih spomenika ove zemlje je uništeno, ne priznaje se Jadovno, negiraju Jasenovac i genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Odgovor na prvo pitanja može glasiti: ne sjećamo se kako bi trebalo, kako bi bilo pristojno i potrebno, ni ovog ustanka ni ovih žrtava - kazao je Milošević.
Spomenik je formalno zaštićen, ali je u stvarnosti prepušten propadanju (Foto: Sandro Lendler)
Podsjetio je da je narod 1941. krenuo u borbu tražeći socijalnu pravdu i ravnopravnost kroz poklič o bratstvu i jedinstvu.
- Rat 90-ih odnio je živote previše ljudi, a bešćutni kapitalizam i nacionalizam koji su došli s njim i nakon njega do danas uništavaju pravednost i jednakost u društvu. Nažalost, nije pretjerano i pogrešno reći da su vrijednosti ovog ustanka i žrtava odbačene, gotovo protjerane iz društva. Ako ih država i vladajući priznaju ili ih se prisjete, onda je to tek ponekad, propagandno i samo na riječima - naglasio je Milošević.
- Možda ovo nisu najveći problemi hrvatskog društva, možda nisu ni prvi koje bi trebalo rješavati. Ali jasno i dugotrajno zapostavljanje nekih od temeljnih vrijednosti demokracije dovoljno su veliko upozorenje i glasno ukazuju da stvari ne idu u dobrom smjeru. Kad to kombiniramo sa slikama ostataka rata i potresa koje vidimo oko Petrinje, slikama opće zapuštenosti i napuštenosti, dolazimo do velikih razloga za zabrinutost – objasnio je, istaknuvši da ovakvim okupljanjima poručuju da pamte i pozivaju da se promijene makar dvije stvari: tumačenje historije i sjećanja na njene sudionike te početak stvarnog oporavka i razvoja Banije.
Glinski paroh Goran Kalamanda služio je parastos pred spomen kosturnicom (Foto: Sandro Lendler)
- Koliko god nas ovakva okupljanja nužno okreću prema prošlosti, mi moramo čvrsto stajati u sadašnjosti s pogledom čvrsto uprtim u budućnost. Samo onda naše postojanje ima smisla i samo onda ispunit ćemo dug što ga imamo prema herojima NOB-a i antifašističkog otpora - naglasio je predsjednik SABA RH Franjo Habulin.
- Tako 22. lipnja obilježavamo Brezovicu, ovdje obilježavamo prvu oružanu akciju i komemoriramo žrtve ustaškog režima, a 27. srpnja u Srbu obilježavamo početak ustanka naroda Hrvatske. Sva tri događaja karakteriziralo je zajedništvo Srba i Hrvata u ustanku protiv okupatora i onih koji su u NDH uveli vladavinu terora - rekao je.
- Golema većina boraca u Hrvatskoj i drugim dijelovima Jugoslavije nisu bili komunisti, ali je borbom rukovodila KPJ na čelu s Josipom Brozom Titom. Moramo inzistirati na istini, posebno na suzbijanju povijesnog revizionizma koji truje mlade generacije, omalovažava veličinu i značenje NOB-a, dok u isto vrijeme amnestira, promovira i vraća na javnu scenu zločince i ideje za koje smo vjerovali da su jednom za svagda otišli u zaborav - naglasio je Habulin i dodao da se spominjanjem ZAVNOH-a Hrvatska želi legitimirati kao država oslonjena na antifašizam, ali zgrada u Topuskom, gdje je održano III zasjedanje, i dalje je porušena, kao i brojni spomenici, među kojima i ovaj u Banskom Grabovcu. Regionalni konzervatorski zavod odradio je akciju vrlo brzo, ali oni koji su odgovorni za spomenik nisu prstom maknuli, istaknuo je Habulin.
Muzički doprinos dale su i članice pjevačke grupe sisačkog pododbora Prosvjete, kao i zbor „Ljeb“ koji okuplja članice iz Dvora i Novog Grada u BiH (Foto: Sandro Lendler)
Za ilustraciju Miloševićevih riječi mogu poslužiti riječi 55-godišnjeg Radoslava Štekovića, jednog od mlađih stanovnika Banskog Grabovca u kojem je – osim izbjeglištva od 1995. do 1998. - proveo cijeli život.
- Ovdje živi starija populacija, tako da se brojčano stanje mijenja na mjesečnom nivou. Ima nas stotinjak, dok je selo do 1995. imalo 550 stanovnika, 160 kućnih brojeva, mjesnu zajednicu, matični ured, medicinsku i veterinarsku ambulantu, željezničku stanicu, zadrugu za otkup stoke za Gavrilović, dvije trgovine i dvije gostionice. Postojao je NK Partizan, a imali smo i dobrovoljno vatrogasno društvo gdje smo se okupljali. U četverogodišnjoj školi bilo je stotinjak učenika koji su školovanje nastavljali u susjednoj u Donjoj Bačugi, a srednju školu u industrijskim centrima Sisku, Petrinji ili Glini, gdje su se i zapošljavali. Danas ljudi koji su se vratili žive od socijale i poljoprivredne penzije, a požare moraju gasiti vatrogasci iz Petrinje - priča nam Šteković.
- Stanovnici sela koja gravitiraju Banskom Grabovcu mogu se okupiti samo u društvenom domu u Gornjoj Bačugi koji je obnovljen zahvaljujući SNV-u te zaslužan za provođenje programa „Od vrata do vrata“ koji spašava ovaj stariji narod. Jer u selu, osim jednog dućana, nema ničega. Kod doktora treba ići u Jabukovac udaljen deset kilometara ili u Petrinju udaljenu 17 kilometara - kazuje nam Šteković.
Radoslav Šteković, mještanin Banskog Grabovca (Foto: Nenad Jovanović)
- Nažalost, selo ne oživljava preko ljeta jer ne dolaze ljudi s djecom koji sada žive posvuda. Ranije su dolazili, ali sada sve rjeđe i rjeđe. Djeca su im porasla i imaju svoje životne obaveze. Ali mi se ne damo, bavimo se poljoprivredom, tako da selo postoji. A i situacija je dobra; osim nacionalističkih grafita prije tri godine nije bilo nikakvih izgreda - ističe Šteković.
Glinski paroh Goran Kalamanda služio je parastos pred spomen kosturnicom u kojoj počivaju ostaci žrtava, a pred spomenik vijence su položile delegacije SABA RH, SNV-a, Grada Petrinje i antifašista s područja Sisačke županije. Prisutnima su se obratili i izaslanica sisačko-moslavačkog župana, dožupanica Mirjana Oluić, te izaslanik gradonačelnice Petrinje, vijećnik Tihomir Žilić, a svoj muzički doprinos dale su i članice pjevačke grupe sisačkog pododbora Prosvjete, kao i zbor „Ljeb“ koji okuplja članice iz Dvora i Novog Grada u BiH.
