Niti su mediji postavili pitanje zašto Korićanske stijene nisu obilježeno mjesto stradanja, niti su porodicama žrtava i preživjelim posvetili pažnju koju su posvetili političkim i vjerskim govorima i govornicima na obilježavanju godišnjice zločina. Zbog čega mjesto stradanja nije dosad obilježeno, zbog čega nema spomen ploče sa imenima i prezimenima žrtava zločina na lokalitetu, zbog čega se manipulira brojem žrtava? Ta pitanja ove godine nisu postavljena, niti su u medijima prezentovani odgovori.

Korićanske stijene mjesto su jednog od najtežih zločina počinjenih za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Prije 32 godine, u avgustu 1992. godine, na tim stijenama na planini Vlašić strijeljano su 184 nesrpska civila iz prijedorske regije. Na lokalitetu je pronađeno šest masovnih grobnica, ekshumirani su posmrtni ostaci 177 logoraša iz Prijedora i pet žrtava iz Kotor Varoša. Još nisu pronađeni posmrtni ostaci svih žrtava. Dvanaest ljudi preživjelo je masakr.

Za zločin je osuđeno 11 osoba. Darko Mrđa je pred MKSJ-om osuđen na 17 godina zatvora nakon što je 2004. priznao krivicu. Pred domaćim sudovima za zločin je osuđeno još deset počinitelja. Dakle, zločin je sudski dobro dokumentovan.

Edin Ramulić, aktivista iz Prijedora, kaže za Novosti da je komemoracija koja je ove godine upriličena na Korićanskim stijenama bila, nažalost, isuviše politizirana i bez odgovora na ključno pitanje: zašto nema spiska žrtava na mjestu stradanja koje pritom nije ni obilježeno.

- Riječ je o komemoraciji koju organizuju političari. To je jedan od problema. Prošle godine tu su govorili ministar vanjskih poslova i ministar ljudskih prava Bosne i Hercegovine, a ove godine govorio je potpredsjednik parlamenta Republike Srpske. Poruke koje se šalju su veoma problematične: uvijek su to pravdanja za neurađeno, apstraktni zahtjevi, manipuliranje činjenicama. Komemoracija se provodi tako da se žrtve uopšte po imenu i prezimenu ne pominju. Ono što je problem svega toga je zabuna koja se pravi. Navodno se ne zna o kojem broju se radi, da li je to 184 ili 224. Tamo nema imena, nema ni preciznog broja. Daje se prostor za poluinformacije i otkrivaju se navodne mogućnosti "velikih brojeva ljudi" koji nisu još pronađeni. Ne prepoznaje se, s druge strane, odgovornost ljudi koji su vodili ekshumaciju više od 14 godina, i koji su najodgovorniji za ove nepoznanice – kaže Ramulić.

Činjenicu da mediji iz Republike Srpske ne pridaju pažnju komemoraciji niti zločinu Ramulić objašnjava podjelom medija po osnovu vlasništva i preferirane nacionalne konotacije koju medij ima, a koja je dominantna u području u kome se diseminira medijski sadržaj.

- Ne treba zaboraviti da je pokojni Željko Kopanja baš zbog pisanja Nezavisnih novina o tome izgubio obje noge u napadu na njegov automobil. Nezavisne novine su u ta neka bolja vremena, kada se više radilo s medijima, dale doprinos. Danas se mediji u RS ponovo ne bave suštinskim stvarima, ne izvještavaju s komemoracija žrtvama, zaokupljeni su "zločincima drugih strana" i zločinima počinjenim nad srpskim narodom. Primijetićemo da se ni za srpske žrtve u Sijekovcu ne nalazi prostor u medijima koji su registrovani u Federaciji Bosne i Hercegovine – kaže Ramulić.

S obzirom na način i okolnosti komemoracije, kontekst politike pamćenja, kod kulture sjećanja, možda je čak i bolje da se taj sadržaj ne prenosi, kao bilo koja druga neistina, politika, religijska propaganda, napominje Ramulić.

- Bolje je da javnost bude uskraćena za te poruke koje se plasiraju na komemoracijama za Korićanske stijene, nego da bude "informisana" na takav način da se prenosi svaka poruka političkih i vjerskih lidera, zanemarujući poruke preživjelih i porodica žrtava. Bilo bi bolje da mediji u izbornim godinama, kakva je ova, uopšte i ne prate komemoracije. Porodice žrtava odu na ta mjesta, kao i preživjeli, ne zbog nazočnosti političara, nego zbog sebe – kaže Ramulić.

On napominje da je trend zanemarivanja zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom započela Radio Televizija Republike Srpske još prije 13 godina.

- Sve do 2011. godine bio sam redovan gost na Radio Televiziji Republike Srpske, a od tada sam postao ekstremni Bošnjak čiji stavovi ne odgovaraju programskoj i uređivačkoj politici. Da ne govorimo o tome da se moji stavovi, kao ni moj angažman, nisu uopšte mijenjali – zaključuje Ramulić.

Maja Bjelajac, novinarka, kaže da je izvještavanje o Korićanskim stijenama samo primjer polarizacije medija u Bosni i Hercegovini.

Danas se mediji u RS ponovo ne bave suštinskim stvarima, ne izvještavaju s komemoracija žrtvama, zaokupljeni su "zločincima drugih strana". Primijetićemo da se ni za srpske žrtve u Sijekovcu ne nalazi prostor u medijima koji su registrovani u Federaciji BiH, kaže aktivist iz Prijedora Edin Ramulić

- Iz ove ocjene, svakako, izuzimam medije koji nose prefiks "nezavisni", a taj prefiks se odnosi prvenstveno na njihovu distancu u odnosu na nacionalizam i objektivan pristup spram naše novije istorije. Primjera radi, možemo vidjeti da su posljednje vijesti o Korićanskim stijenama koje je plasirala Radio Televizija Republike Srpske još iz 2015. godine. Vijest o godišnjici jednog od najstrašnijih ratnih zločina u BiH sadrži doslovno tri rečenice i "spakovana" je u tendenciozno neodređenu frazu "stradanja bošnjačkih civila iz Prijedora". Bez podsjećanja šta se tačno dogodilo na Korićanskim stijenama, koliko je logoraša strijeljano, kao i na presude pred Haškim tribunalom i Sudom BiH koje su za ovaj zločin izrečene. Iako je zamišljen kao servis svih građana, znajući da je on jedna od osnovnih poluga svih dosadašnjih nacionalističkih vlasti u RS, ovakav ignorantski odnos prema ratnom zločinu odavno više nikoga ne čudi – kaže Bjelajac.

Bolji odnos prema Korićanskim stijenama nisu pokazale ni druge televizije sa velikom gledanosti u Republici Srpskoj, kao ni portal i dnevne novine u Republici Srpskoj.

Privatna medijska kuća Radio televizija BN koja je u vrhu gledanosti u RS se od svojih početaka svrstala u grupu onih koje se ne bave zločinima koje su počinili pripadnici srpskog naroda, upozorava Bjelajac. Za RTV BN, koja je u vrhu gledanosti u Republici Srpskoj, kako se čini, Korićanske stijene nisu se ni dogodile, kaže naša sagovornica.

- Za portale u Bosni i Hercegovini, kao i većinu medija generalno, važi pravilo da je njihovo izvještavanje o ratnim zločinima uslovljeno vlasničkom strukturom, uređivačkim politikama za koje su se opredijelili, kao i ciljanom čitalačkom publikom – kaže Bjelajac.

Ona se prisjeća izvještavanja za magazin Reporter, koji je tada vodio Perica Vučinić, novinar Vremena, kada je radila tekst o zločinima koje su pojedini pripadnici srpskog naroda počinili u Kotor Varošu. O toj zaboravljenoj temi Bjelajac je izvještavala još 1997. i 1998. godine.

- Kolega i ja smo danima išli na teren, razgovarali s porodicama žrtava, pokušavali sklopiti priču šta se tu desilo. Zbog prijetnji koje je urednik primio zbog ove priče, poslali su me van BiH na mjesec dana. Bilo je to vrijeme kada nije bilo nimalo jednostavno izvještavati o ratnim zločinima, jer su ratni zločinci slobodno hodali gradom – zaključila je Bjelajac.