Krizna vremena idealna su za politički i praktični proboj raznih bržih metoda zgrtanja profita. U poljoprivredi, to su odreda tehnike koje osiguravaju tržišne prednosti - količina, izgled, otpornost - ali su ekološki dubiozne. Stoga se glavni tržišni igrači stalno dovijaju kako da ih bolje prepakiraju. I tako je sad kucnuo čas za ono čemu su se domislili u proteklom desetljeću. Ako smo se plašili genetski modificiranih vrsta ili organizama (GMO) u ishrani i okolišu, laboratoriji su smislili rješenje. Jednostavno su ih nazvali drukčije, pa i zato što su tehnološki malko pomaknuti od stare šprance.
Novi dizajnirani mutanti u našim tanjurima i na poljima se zovu NBT ili NGT, od new breeding techniques ili new genomic techniques. Odnosno, "nove uzgojne tehnike" ili "nove genomske tehnike", mada suštinski tu nema mnogo novog. Prva od tehničkih inovacija tiče se gene editinga tj. uređivanja gena pomoću metode zvane CRISPR/Cas. Njome se pomoću enzimskih "molekularnih škara" isijecaju pojedina mjesta u slijedu nukleotida koji tvore nasljedni zapis. Time se zaobilaze prirodni mehanizmi regulacije u životu buduće jedinke.
Pravi motiv za uvođenje novih tehnika identičan je onom kod "starih" GMO-a, a to je patentiranje. Osim na sjeme, velike biotehnološke tvrtke drže patente i na određene elemente same tehnologije
Nadalje, klasični GM-produkti žitarica i povrtnih kultura uključivali su gene razmijenjene između odvojenih vrsta, tzv. transgenezom. Jedna od dviju najpopularnijih novih tehnika, uz gene editing, jest pak cisgeneza koja se temelji na razmjeni među kultivarima iste vrste. No dosta smo vas opremali znanjem o novim delicijama iz kuhinje najvećih industrijalaca, štovani čitatelju i ciljani potrošaču takve hrane. Ono što je još aktualnije od samog taloga iz njihovih epruveta jesu s time vezani procesi u Europskoj komisiji. Tamo se naime odlučuje o krajnjim mogućnostima serviranja na vašem stolu.
Monsanto i Syngenta, Bayer i DuPont, ili neki drugi GMO-div, ipak ne mogu samo tako drmati tržištem. Točnije, u Americi i Kanadi realno mogu, ali ovdje i dalje nekako funkcionira određeni političko-regulatorni filter s uporištem u sustavu javnozdravstvene i ekološke sigurnosti. Gotovo čitava EU je područje sa zabranom uzgoja GMO-a za ljudsku ishranu, pa i Hrvatska. Vidjet ćemo hoće li tako i ostati nakon sadašnje kampanje proizvodnih korporacija. Europska komisija upravo je zatvorila konzultacije o tome sa zainteresiranom javnošću i ustanovama. Prethodila im je podosta upitna studija, dovršena u travnju ove godine, koju je od komisije naručilo Vijeće EU-a, a pod pritiskom korporativnih lobija i zagovora. Problem koji se potonjima ispriječio bio je pravorijek Europskog suda pravde, donesen prije tri godine, da nove tehnike ipak jesu GMO.
Netom zatvorene konzultacije o spornoj studiji privukle su preko 70 tisuća upisa zainteresiranih stranaka. Pregledavanje sadržaja potrajat će neko poduže vrijeme, pa ni konačnu odluku Bruxellesa ne očekujmo tako skoro. U statistici se pritom može vidjeti da je iz Hrvatske pribilježeno ukupno 114 upisa. Hrvoje Radovanović iz Zelene akcije, koja je potpisala jedan od njih, smatra da trenutna inicijativa za izuzimanje čitavih skupina "novih" GMO-a iz važećeg EU-zakonodavstva predstavlja najozbiljniji napad na dosegnute zdravstvene i okolišne standarde na tom području u zadnjih desetak godina. "Zagovornici pritom pokušavaju stvoriti osjećaj urgentnosti", tumači nam on, "pozivajući se na potrebu za povećanim prinosima kako bi se nahranila rastuća svjetska populacija, te usjevima otpornim na različite abiotičke stresove kao što je suša, zaslanjivanje tla i sl. Time bi se navodno efikasnije prilagodili klimatskim promjenama. Slične su se stvari obećavale desetljećima i za ,stare' GMO-e, bez većih uspjeha."
Postoje dobri znanstveni razlozi za skepsu - Hrvoje Radovanović (Foto: N1)
Postoje dobri znanstveni razlozi za skepsu, kao što je Radovanović naglasio za Novosti, da će i nove tehnologije u dogledno vrijeme ostvariti značajnije proboje na tom području.
- Za razliku od svojstava karakterističnih za GM-usjeve koji se trenutno nalaze na tržištu, poput otpornosti na herbicide ili proizvodnje vlastitog insekticida, a koja su kontrolirana jednim ili manjim brojem gena, većina svojstava bitnih za prinose i povećanu otpornost na različite okolišne stresore spada u skupinu tzv. kompleksnih ili kvantitativnih svojstava na koja bitno utječe veliki broj gena, kao i okolišni uvjeti - kaže Radovanović.
Drugim riječima, o samoj genetici tih svojstava još uvijek znamo premalo da bismo genetski inženjering uopće mogli efikasno koristiti za njihovo "poboljšavanje". Radovanović ističe da je pravi motiv za uvođenje novih tehnika identičan onom kod "starih" GMO-a, a to je patentiranje. Osim patenata na sjeme, velike biotehnološke tvrtke drže patente i na određene elemente same tehnologije, pa uzgajivači - da bi uopće mogli koristiti npr. CRISPR - moraju s tim tvrtkama sklopiti ugovore. Čiji je sadržaj, da ne zaboravimo i to, povjerljiv.
U tom kontekstu, teško da bi masovno uvođenje ovih tehnologija poljoprivrednicima u RH donijelo išta osim veće ovisnosti o velikim kompanijama, unatoč propagandi istih kompanija kako će od ovih tehnologija najviše profitirati upravo mali i srednji poduzetnici.
- Problemi s koegzistencijom dodatno bi mogli ugroziti i organsku proizvodnju za koju u RH postoje veliki potencijali, kao i rastuća potražnja na svjetskim tržištima. Nadamo se stoga da će RH oko ove teme zauzeti odlučan stav protiv snižavanja dosegnutih standarda za zaštitu ljudi i okoliša, odnosno da neće podržati razvodnjavanje postojećeg EU zakonodavstva - zaključio je Radovanović.
Hrvatska jest zauzela negativan stav o tome, ali još ćemo vidjeti i koliko odlučan. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković izlagala je na ovu temu na sastanku Vijeća ministara poljoprivrede i ribarstva EU-a u svibnju ove godine. Održali smo se time na starim nacionalno-regulacijskim pozicijama, ali bez puno iskazane volje za nedodirljivost kontinentalnih. Državno savjetodavno Vijeće za GMO, čiji je član i Hrvoje Radovanović, nije se kolektivno tj. institucionalno izjasnilo o tim pitanjima ovom prigodom. No vjerovati je da će se RH jednostavno bezbolno svrstati uz gro struje EU-a koja tradicionalno zazire od GMO-a. Pritom se ne smije zanemariti snaga korporativnog lobističkog pritiska. Jednako, kesi nam se perspektiva dugotrajne ekonomske i klimatske krize.
Inače, ovako izgleda kad se u javne konzultacije uključe jataci glavnih kreatora GMO-a: "Podupiremo zaključke studije s obzirom na nove genomske tehnike (NGT) koji stvaraju precizne mutacije u biljkama, nerazlučive od spontanih. (...)Važno je naglasiti da ove tehnike mogu na različite načine doprinijeti održivijoj poljoprivredi. U širem smislu bitno je da je EU-zakonodavstvo, u sektorima koji se danas ubrzano razvijaju, prilagodljivo i temeljeno na čvrstim, znanstveno dobro potkrepljenim prosudbama. Trebalo bi poticati, a ne ometati sigurne tehnološke inovacije koje pomažu kod važnih izazova u vezi s održivošću."
Nizozemska kompanija Floricultura, koju citiramo, bavi se doduše uzgojem ukrasnog bilja, naročito tropskog, a ne hrane. No dođe mu na isto, znamo li da proizvodnja hrane, ljudske i životinjske, zauzima daleko najveći dio poljoprivrede generalno. O znanstvenoj utemeljenosti iznesenih teza reći ćemo samo da je za usporedbu poticanih i spontanih mutacija ili drugih genskih promjena nužno upregnuti kudikamo više sredstava i vremena od onoga kojim se baratalo za potrebe ove komercijalne kampanje.
Štoviše, modificiranje gena koje se odavno rabi u industriji, pokazalo je već puno mana u tom pogledu. Usputne slučajne promjene, odnosno neplanirane, opće su mjesto i nuspojava te metode. No konzultacijama su pristupali i drukčiji subjekti, oni neprofitni. Dobar domaći primjer je udruga Biovrt uz Međimurja. Predsjednica udruge Silva Fodor Kolar rekla nam je da situaciju oko pokušaja dereguliranja GMO-a u EU-u prate duži niz godina, uz veliku zabrinutost.
Deregulacija najviše koristi agrokemijskim divovima – Silva Fodor Kolar (Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL)
- Iako se sukladno presudi Europskog suda pravde na proizvode novih tehnika primjenjuje važeća EU-legislativa o GMO-ima, kao što je obavezna procjena rizika, jasno propisana procedura ishođenja dopuštenja za stavljanje na tržište, obavezno označavanje, te obavezan monitoring utjecaja na zdravlje i okoliš nakon stavljanja na tržište, lobiji zainteresirani za deregulaciju ovih tehnika i dalje pokušavaju to promijeniti te izboriti da se one ne definiraju kao GM – rekla je Fodor Kolar. Dodala je da ponegdje takve proizvode proglašavaju prirodnim i čak propagiraju pod non-GMO. Ona je uvjerena da, ukoliko takvi zagovornici uspiju u tome, potrošači neće na tržištu uopće imati pravo izbora. Jer, onda sve ono stvoreno novim GM-tehnikama ne bi uopće bilo označeno niti kontrolirano. Takvo će se potpuno slobodno plasirati na tržište i u okoliš bez ikakvog označavanja i kontrole.
- Iako je u RH usvojena 'Deklaracija o Alpe-Adria-Dunav području slobodnom od GMO-a', moramo biti svjesni da interesni lobiji pokušavaju ovakve propise zaobići promjenom definicije novih tehnika GM-a i pokušajima da se oni izuzmu iz definicije GMO-a. Tako nas nažalost niti ova deklaracija neće zaštititi ako se zakon i definicija GMO-a promijeni na razini EU-a. Zahvaljujući strogim, ali razumnim pravilima, u EU još uvijek imamo relativno zdravu hranu, okoliš očuvan od GMO-a, i ne preveliku upotrebu pesticida kao što je slučaj u, recimo, SAD-u i Kanadi, gdje se u glavnini proizvode GM usjevi, a uz koje se koriste ogromne količine pesticida – navodi Silva Fodor Kolar.
Deregulacijom bi, po njezinu mišljenju, uvelike profitirale korporacije, ali ne i građani. Većina novih GM organizama u predkomercijalnoj fazi su oni koji su otporni na herbicide. Znači, donose direktnu korist onima koji prodaju herbicide. Ovome treba dodati da su – sasvim prirodno – najveći vlasnici modificiranog sjemenja ujedno najveći proizvođači sredstava za zaštitu bilja, tj. zatiranje korova. Riječima naše sugovornice: "Priče da će novim GM-tehnikama lakše i brže napraviti bolje lijekove ili usjeve otpornije na abiotske stresove, u glavnini su još uvijek na razini idealne zamisli kojima se pokušava omekšati javnost za ovu ideju kao humanu priču. U stvarnosti deregulacija najviše koristi agrokemijskim divovima."
Ona pojašnjava da je negativni utjecaj teško izračunati jednom kad šteta nastane. A zato nam je i dalje potrebno načelo predostrožnosti - da prvo dobro provjerimo, pa tek onda nešto pustimo u okoliš. "U svojoj smo povijesti", nastavila je Fodor Kolar, "vidjeli previše slučajeva koji su rezultirali velikim štetama za okoliš i za ljude, kad nismo bili dovoljno oprezni. Stoga je bolje da učimo na prošlosti umjesto da ju ponavljamo."
- Smatramo da EU treba dati prioritet javnoj i političkoj potpori održivim poljoprivrednim sustavima poput ekološke poljoprivrede i agroekologije. Za stvarnu promjenu trebamo poticati očuvanje bioraznolikosti i primjenu holističnih rješenja na našim poljima, a ne nepredvidivu biotehnologiju. Europska poljoprivreda, bez GMO-a i s visokim udjelom ekološke poljoprivrede, najbliža je idealu održivosti - drži predsjednica Biovrta.
Europska poljoprivreda, međutim, izložena je stalnim nasrtajima. Onima političke naravi, ali koji su prvenstveno profitno motivirani. Ovo je samo jedan primjer te presije, a drugi smo imali npr. 2015. godine, kad je Europska komisija tražila od Europarlamenta da zemlje-članice same odlučuju o mogućem uzgoju i uvozu te upotrebi GMO-a. Dvije godine kasnije, Hrvatska je popustila jednom takvom zahtjevu korporativnih lobija. Ustvari, glasala je suzdržano, nasreću bez posljedica.
Dobro je što pritom imamo udruge poput Zelene akcije i Biovrta, ne isključivo državne institucije kao što su Ministarstvo poljoprivrede ili Vijeće za GMO. I to ne samo zbog demokratskih načela i prevelike snage izvršne vlasti EU-a u odnosu na onu zakonodavnu, predstavničku. Hrvatska napose ima izrazito dotučen agrar, ovisna je o "brzoj hrani", dakle uvoznoj i što jeftinijoj, često nekvalitetnijoj. Čak i kad nije globalna kriza, ova je zemlja po definiciji u kritičnom stanju, ne uspijevajući sama sebe nahraniti. Laka smo meta profiterima, pa je bolje da držimo na oku i briselske i naše političare.
