Mi nismo ni Beograđani, ni Krajišnici, reći će mnogi stanovnici najvećeg izbjegličkog naselja na svijetu, Busija. Naselje Busije nalazi se u opštini Zemun, dio je mjesne zajednice Ugrinovci, ali nadovezuje se i na dio Batajnice. Ne nalazi se ni na jednoj zemljopisnoj karti, ali opet svi znaju za njega. To je danas pravi gradić sa već preko 1.500 kuća i mnogi ga nazivaju najvećim krajiškim selom. Nastalo je nakon Oluje, a mnogi će nam reći da ga se svi jedino sjete uglavnom oko godišnjice najveće izbjegličke kolone, čiji su prašnjavi putevi Ličane, Banijce, Dalmatince i Kordunaše doveli u ovu močvarnu ravnicu.
Te, već davne 1997. godine tadašnja radikalska vlast prodavala je poljoprivredno zemljište Poljoprivrednog kombinata ‘Napredak’ iz Nove Pazove pored ceste, između Batajnice i Ugrinovaca, kao placeve za stambenu izgradnju. Mnogi useljenici stoga ni do današnjih dana nisu uspjeli uraditi konverziju zemljišta u građevinsko što im donosi ogromne probleme.
Danas samo u Sidneju i San Hoseu živi čak oko 15.000 Krajišnika iz Busija. Ogromna većina njih je ovu močvarnu ravnicu na samim obroncima Beograda napustila posljednjih nekoliko godina
Najveći dio kuća u ovom naselju napravljen je međusobnom pomoći žitelja. Mnogi prepričavaju kako su sami financirali izgradnju vodovodne mreže: davali su po hiljadu tadašnjih maraka za struju i bandere te teko platili izgradnju javne rasvjete, crkve i oko pet kilometara asfalta. Najveći dio ovog naselja ni dan danas nema kanalizacionu mrežu, a mještani nam govore kako žive u selu sa septičkim jamama što se dakako osjeća pri svakoj većoj kiši i izlivanju kišnice. Sve to je donijelo velike higijenske probleme prilikom prošlogodišnjih poplava.
Zvanično, Busije danas imaju oko 4.350 žitelja. Njih 500 su mladi ljudi i djeca. Ne postoji organizovan društveni i kulturni život i sve se svodi na nekoliko već dobro poznatih zavičajnih manifestacija na koje dolaze useljenici iz svih krajeva Srbije. Stariji se okupljaju u lokalnim kafanama koje uglavnom imaju nazive vezane za nekadašnji zavičaj i u crkvi svetih Ćirila i Metodija, dok mladi odlaze za Beograd.
Široj javnosti je gotovo nepoznat podatak da se posljednjih nekoliko godina, zbog loše ekonomske situacije i nedostatka infrastrukture, ljudi masovno iseljavaju iz ovog naselja. Zabrinjava podatak da danas samo u Sidneju i San Hoseu živi čak oko 15.000 Krajišnika iz Busija, koji finansijski pomažu izgradnju ovog naselja. Ogromna većina njih je ovu močvarnu ravnicu na samim obroncima Beograda napustila posljednjih nekoliko godina i otišla u svijet trbuhom za kruhom.
Iz Busija krećemo put nedalekih Ugrinovaca gdje se upravo za vrijeme naše posjete održavaju višednevne svečanosti povodom Duhova kao seoske slave. Znajući da u ovom selu također živi velik broj ljudi iz Hrvatske, očekujemo da ćemo naići na smotru zavičajnog folklora gdje će, između ostalog, prezentirati i kulturu Srba iz Hrvatske. Oni čine najmanje jednu trećinu stanovnika ovog sela, što je podatak okvirne prirode jer zvanični i precizni podaci ne postoje. No umjesto folklora zatičemo ogroman šator i nekoliko tobogana koji su postali zabava za djecu.
Lokalni kafić je i muziku, odnosno zaradu, prilagodio navikama Srba iz Hrvatske. Za dobro raspoloženje pobrinula se krajiška grupa ‘Savo i Ljubiša’ koja je najavljivana danima prije nastupa. Zastajemo nakratko u centru sela i već nakon pola minuta prilazi nam djevojka od dvadesetak godina rodom iz Like. Prepoznaje nas iz nekih drugih vremena i započinje razgovor sa temom kako se dobro udati i što prije otići iz Ugrinovaca. Javna je tajna da mnogi Krajišnici danas rade po nekoliko poslova da bi preživjeli, te da često zbog toga nemaju vremena za djecu koja često svoju sreću, ili bijeg od teške stvarnosti traže i na ovaj način. Očigledno je da su ovakvi trendovi već uveliko stigli i u izbjegličke sredine. Pošto od nas nije dobila odgovor koji je očekivala, djevojka nas napušta i kreće svojim putem dalje, a mi započinjemo razgovor sa Milošem kao slučajnim prolaznikom i starosjediocem u Ugrinovcima.
- Vidite, idete još malo pa lijevo i tamo je ovo naselje gdje su ovi vaši. Poznajem ih možda nekoliko, ali ljudi su došli tu i žive. Muka ih je natjerala da tu dođu… - govori nam Miloš ne pokazujući preveliko interesovanje za svoje sumještane rodom iz Hrvatske.
Skretanje kod nepokošenog autobusnog okretišta nas vodi u dio Ugrinovaca koji je uglavnom naseljen Krajišnicima. Uređene i asfaltirane ulice sa značajnom infrastrukturom, te kuće pravilno postavljene po horizontali i vertikali, na prvi dojam djeluju kao uredno naselje za stanovanje. Nakon nekoliko krugova po naselju stvari nam postaju sve čudnije. Gotovo sve ulice u koje ulazimo nose naziv ‘Nova’ sa jedinom razlikom u broju ispred naziva. Shvatamo da je opštinska uprava sve ulice nastanjene Krajišnicima nazvala istim imenom. Sve nas je ovo podsjetilo na neka vremena iz prošlosti, a ostalo je pitanje koje i dan danas visi u zraku: stvara li se sa ovim neki novi izbjeglički geto u samoj okolici Beograda?
Već u popodnevnim satima jak pljusak zahvata selo i kvari završni dio proslave povodom seoske slave. Kvari svečanosti koje podsjećaju na sve drugo osim na izvornu kulturu naroda nastanjenog u tom kraju. Napuštamo Ugrinovce uz nadu da će iduće godine to sve drugačije izgledati. Ukoliko se to ne dogodi, broj ovdašnjih ljudi u Sidneju će se samo još dodatno povećavati.
