Nedavno je vaša izložba "SLANA – Radikalni krajobraz", koja je nastala u koautorstvu iz želje da ukažete na radikalnost prostora ustaškog koncentracijskog logora koji je do vaše inicijative gotovo potonuo u zaborav, postavljena u splitskom Salonu Galić. Je li ovaj postav iziskivao puno prilagodbi?
Svaki izložbeni prostor zahtjeva novo promišljanje postava i određeno prilagođavanje prostoru, no upravo je to ljepota izlaganja u različitim galerijama. Izložba "SLANA – Radikalni krajobraz" obuhvaća film, fotografije te interdisciplinarno istraživanje realizirano u formi 3D rekonstrukcije nekadašnjeg koncentracijskog logora na prostoru uvale Slana. Ta tri segmenta izložbe bilo nam je važno zadržati i prilikom osmišljavanja koncepta postava u Salonu Galić, pri čemu nam je uvelike značila pomoć i suradnja dizajnera Damira Gamulina. Kao i u zagrebačkoj Galeriji Nova odlučili smo podijeliti već donekle odvojene prostore galerije i svakom segmentu izložbe osigurati zasebnu dimenziju. Salon Galić zahvaljujući staklenom izlogu uspostavlja komunikaciju s Marmontovom ulicom i prolaznicima. U slučaju naše izložbe, odlučili smo fotografiju surovih stijena uvale Slana smjestiti u taj izlog i tako zadržati u određenoj mjeri minimalistički postav. Već smo se nekoliko puta susreli s pitanjem zašto smo se odlučili za tako reduciran prikaz cjelokupnog istraživanja. Međutim, ta reduciranost prikaza, vidljiva u filmu, kao i u konceptu izložbe, povezana je i s povijesnim kontekstom, koji je iz krajobraza Slane izbrisan. Važan segment ove izložbe je i popratna publikacija, koja uz arhivsku građu uključuje i tekstove Ante Zemljara, Pavla Levija, Anete Vladimirov te autora izložbe.
Kakve su reakcije na izložbu i koliko je sam istraživački projekt od početka 2016. do danas narastao?
Od početka smo svjesni da će bavljenje ovom temom vjerojatno izazvati podijeljene reakcije javnosti, no do sada se nismo susretali s artikuliranim kritikama rada. Projekt je od 2016. godine – kada je Davor Konjikušić počeo istraživati i fotografirati prostor uvale Slana te ubrzo nakon uz Gorana Andlara i mene mapirati te snimati film – poprilično narastao. Veliku produkcijsku podršku imali smo od samog početka od Anete Vladimirov i Marije Crnogorac iz SNV-a. Zadovoljni smo postignutim, no ne isključujemo mogućnost nadogradnje projekta i same izložbe pojedinim elementima. Ono što nas posebno veseli jest da se pojedini istraživači i teoretičari interesiraju za taj prostor te ga počinju promatrati i istraživati unutar vlastitog znanstvenog polja.
Imate li u planu još koji postav "SLANE – radikalnog krajobraza" poslije ovog splitskog?
Svakako bismo voljeli prikazati ovu izložbu i u drugim hrvatskim gradovima, poput Rijeke ili možda na jednom od otoka, no to naravno ovisi o raznim produkcijskim i financijskim mogućnostima. Jednako tako bilo bi nam važno uspjeti prikazati ovaj rad u inozemstvu. Zajedno s cijelim timom, kao i s kustosicom Anom Dević razmatramo iduće korake.
