Pobjeda
Zoran Milanović novi je predsjednik Republike Hrvatske: velika je to pobjeda manjeg zla. Na svoje dolaze svi koji su tumačili da vrijedi stisnuti zube, začepiti nos i glasati za nekadašnjeg premijera. Na svoje dolaze svi koji su vjerovali da mu treba oprostiti antiradnički Zakon o radu, pokušaje monetizacije autocesta i autsorsinga nesretnih čistačica, ‘majku lekarku’ i sastanak sa šatorašima, relativizaciju pozdrava ‘Za dom spremni’ i aerodrom nazvan po Franji Tuđmanu. Na svoje dolaze trezveni realisti: Milanović ih ovog puta nije iznevjerio, kampanju je odradio pristojno i sabrano, a nakon njegovog pobjedničkog govora konačno lakše dišemo u ovoj malenoj ideološkoj močvari fermentiranog domoljublja. Na svoje, dakle, napokon dolaze svi oni koji su svjesno izabrali manje zlo, znajući da politički idealizam može biti lijep i simpatičan, ali i da u politici prije svega treba čuvati osjećaj za stvarnost.
I možda nije fer kvariti zabavu, ali u ‘Neprijateljskoj propagandi’ ne možemo pobjeći od pitanja: što ako je istina posve suprotna? Što ako se ispostavi da problem nije višak idealizma onih koji su iz principa odbili glasati za Milanovića, nego manjak realizma onih koji su ga birali? Što ako manje zlo, posve neočekivano, uskoro postane veće nego što se nadamo?
Jer dok ujedinjeni Milanovićevi glasači zasluženo slave pobjedu u borbi za normalniju Hrvatsku, na desnici se zahuktava sezona lova na Andreja Plenkovića. Ohrabrena porazom Kolinde Grabar-Kitarović, radikalna eskadrila izazivača poput Milijana Brkića, Davora Ive Stiera i Mira Kovača sada se otvoreno sprema preuzeti HDZ. Nije više nevjerojatan scenarij prema kojem Plenković, u godini unutarstranačkih i parlamentarnih izbora, neće dočekati iduću zimu. A probudimo li se za koji mjesec u zemlji u kojoj dužnost predsjednika, bez ikakvih važnijih ovlasti, obavlja normalni Zoran Milanović, dok glavnim polugama moći barata neki od HDZ-ovih nacionalista, ultrakonzervativaca, antimanjinskih jurišnika i protivnika abortusa, hoćemo li se sjetiti da smo tamo završili slijedeći – između ostalog – logiku manjeg zla?
Ne želimo kvariti zabavu, ali ne možemo, eto, pobjeći od pitanja: što ako je logika manjeg zla ipak nešto kompliciranija nego što izgleda? Je li, recimo, manje zlo umjereni Plenković na čelu HDZ-a ili nesposobni Bernardić na čelu SDP-a? Za koga od njih dvojice glasati ako sutra budu parlamentarni izbori? Što da, primjerice, čini dobronamjerni lijevi glasač u potrazi za manjim zlom ako Andrej Plenković odluči raspisati te izbore već na proljeće, uoči onih HDZ-ovskih, želeći pobjedom učvrstiti vlast nad strankom i spasiti nas od Brkića, Stiera i sličnih: da stisne zube, začepi nos i prvi put u životu glasa za desnicu? Što da čini ako tamošnji unutarstranački izbori ipak budu prije parlamentarnih: da stisne zube, začepi nos i ispuni pristupnicu? Treba li se, doista, razuman ljevičar, oboružan osjećajem za političku stvarnost, naposljetku učlaniti u HDZ kako bi se za manje zlo borio na prvoj liniji fronte, tamo gdje je zlo najveće? Je li manje zlo ipak manje manje, a više zlo? Ili je manje zlo manje zlo, a – manje-više – više manje?
Mrzimo kvariti zabavu, ali ni nakon Milanovićevih dobivenih izbora ne možemo, eto, pobjeći od takvih pitanja. Jer tamo gdje je zlo manje, nema većih razloga za slavlje. I ako vam se čini da sada lakše dišete, čak i to može biti varljiv fenomen. Uostalom, sve do maloprije su vam zubi bili stisnuti, a nos začepljen.
Decenija
Iz zakučastih sfera visoke politike spuštamo se na uobičajenu razinu ove rubrike i okrećemo užekulturnim temama. Kulturom se, doduše, ovih dana mediji uglavnom bave samo prigodno, sastavljajući liste najboljih knjiga, filmova, albuma i predstava iz prošle dekade, što je zgodna prilika da se prisjetimo ponekog propuštenog naslova. Razigrani književni portal Literary Hub sastavio je tako preglede najvažnijih romana, zbirki priča i eseja decenije: tu su Aleksandar Hemon s ‘Knjigom mojih života’, kod nas prevedeni ‘Bacači plamena’ Rachel Kushner, dobitnica Bookera Anna Burns i njen ‘Milkman’, a pogled nam zapinje za ‘Lisicu’ Dubravke Ugrešić, uvrštenu na širi popis najboljih knjiga prevedenih na engleski. Relativno nedavno objavljen ‘Herkunft’ (‘Rod’) Saše Stanišića, čiji prijevod još čekamo, već je među deset najboljih romana desetljeća u izboru Der Spiegela, skupa s ‘Genijalnom prijateljicom’ Elene Ferrante, ‘Mojom borbom’ Karla Ovea Knausgårda, ‘Vernonom Suboteksom’ Virginie Despentes: veliki uspjeh. Sjajni kritičar Artneta Ben Davis za najznačajniji rad suvremene umjetnosti proglašava video Arthura Jafe ‘Love Is the Message, The Message Is Death’, koji se – uz nešto slabiju kvalitetu reprodukcije – može pogledati i na YouTubeu, Richard Brody iz The New Yorkera bira 27 najutjecajnijih filmova, uvrštavajući na listu ‘Vuka s Wall Streeta’ Martina Scorsesea, ‘Somewhere’ Sofije Coppole, ‘Malog Quinquina’ Bruna Dumonta… Kod nas, Miljenko Jergović u Jutarnjem listu predstavlja ‘Moje knjige desetljeća’, po 15 domaćih i prevedenih naslova, ističući Roberta Bolaña, Lászla Krasznahorkaija, Danijela Dragojevića, Ivicu Đikića, Moniku Herceg…
I sve je to zanimljivo, zabavno i korisno, ali postoji mali problem: strogo kalendarski gledano – a dekade, šta da se radi, još uvijek mjerimo kalendarima – desetljeće zapravo nije završilo. Pošto prva godina nove ere nije bila nulta, nego je prva bila prva, onda ni deseta nije deveta, nego je, eto, deseta: i tako svake decenije, pa je i ova, aktualna, gotova tek na kraju 2020. Nema veze: za godinu dana dobit ćemo nove liste i podsjetnike, zbog viška se ne bunimo, a rubriku nastavljamo najavama najinteresantnijih naslova planiranih za ovu godinu. Možda se neki od njih stigne u zadnji čas ukrcati na the best of liste desetljeća, kad već desetljeće dvaput završava.
2020: Hrvatska
U Hrvatskoj bi dobar dio dobrih vijesti trebao dolaziti iz Rijeke, evropske prijestolnice kulture, koja će barem privremeno prozračiti učmalu zagrebocentričnost ovdašnjeg kulturnog života, prekidanu tek redovnim festivalskim migracijama umjetnica i umjetnika na jadransku obalu, u ljetnim mjesecima. Riječki EPK donosi 600-ak događanja, koncerata, izložbi, projekcija i konferencija, a izdvajaju se retrospektive poznate američko-nizozemske neoavangardistice Nan Hoover i svjetski razvikanog riječkog umjetnika Davida Maljkovića, velika izložba i popratna konferencija ‘90e: Ožiljci’, baletno-dramska site specific predstava slovenskog umjetnika Janeza Janše, premijera ‘Opere po Kamovu’ Zorana Juranića, izvedba ‘BADco. trilogije’ naše najvažnije suvremene plesne skupine, decembarsko otvaranje stalnog postava Galeba, nakon niza afera i političkih prepucavanja.
Međunarodno razigran bit će i repertoar zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, gdje početkom februara s dvije predstave gostuje portugalski režiser Tiago Rodrigues, dolaze predstave iz berlinskih Schaubühnea i Volksbühnea, a planirana je i izvedba ‘I am Europe’ Falka Richtera, velike koprodukcije koja već godinu dana kruži gradovima Evrope, a igraju je glumice i glumci iz različitih država, među njima i naša Lana Barić. Od domaćih autorica i autora, uigrani tandem Anice Tomić i Jelene Solarić planira dvije premijere: ‘Hotel Zagorje’ prema istoimenom romanu Ivane Bodrožić, već pripreman pa odgađan u Gavelli, i predstavu o obiteljskom nasilju ‘U ime oca, u ime majke’ u ZKM-u, proizišlu iz Tomićinog i Solarićinog angažmana u akciji #spasime. Nove predstave postavit će i Dalibor Matanić, Vinko Brešan, Sebastijan Horvat…
I književna bi scena prema najavama mogla biti življa nego prethodne, relativno nezanimljive godine: Zoran Ferić objavit će novi veliki obiteljski roman, Ante Tomić svoju prvu knjigu za djecu, Zoran Roško pomaknuti prozni hibrid krimića i distopije, spominju se naslovi Marinka Koščeca, Jurice Pavičića… Izložbena sezona već je počela velikom retrospektivom ‘40 godina art ljubavi Vlaste Delimar’ u zagrebačkom HDLU-u, koja kasnije seli i u Rijeku, a Umjetnički paviljon najavljuje gostovanje Lovre Artukovića. 2020. bit će prva godina bez Žednog uha, a zrnce koncertnog optimizma donosi nastup Pixiesa na Zagrebačkom velesajmu, 31. augusta.
2020: svijet
Najuzbudljivije filmove godine otkrit ćemo vjerojatno tek kada veliki svjetski festivali objave svoje programe, ali nekoliko najava već sada obećava. Čeka nas, recimo, nova ekranizacija ‘Dine’ u režiji Denisa Villeneuvea, koji je izvrsnim remakeom ‘Blade Runnera’ već pokazao da se ne boji opasnih i riskantnih naslova. Zanimljivo djeluju i ‘The Many Saints of Newark’ pouzdanog zanatlije Alana Taylora, prequel antologijskih ‘Sopranos’ koji pripovijeda o djetinjstvu budućeg mafijaškog bossa Tonyja, iščašeni Leos Carax sprema mjuzikl ‘Annette’, mainstream produkcija donosi novog Jamesa Bonda, remake ‘Top Guna’, feministički targetirane blockbustere posvećene superjunakinjama…
I dok najzanimljivije filmske najave tek čekamo, najave TV-serija više ne uspijevamo pratiti: samo do kraja ovog mjeseca kreće nastavak ‘Mladog pape’ Paola Sorrentina pod naslovom ‘Novi papa’, SF-komedija ‘Avenija 5’ autora neprežaljenog ‘Veepa’ Armanda Iannuccija, dokumentarac ‘Sedam svjetova, jedan planet’ dragog Davida Attenborougha, nova sezona ‘Bez oduševljenja, molim’, nastavak ‘BoJacka Horsemana’… A do kraja godine gledat ćemo ekranizaciju ‘Zavjere protiv Amerike’ Philipa Rotha koju potpisuje maestro David Simon, BBC-jevu serijalizaciju hit-romana ‘Normalni ljudi’ nove književne zvijezde Sally Rooney, Netflixov ‘Ratched’ o onoj strašnoj medicinskoj sestri iz ‘Leta iznad kukavičjeg gnijezda’ i još mnogo, mnogo toga.
Među knjigama, interesantno, ne dominira fikcija: zanimljivije su zbirke eseja, rasprave, publicistika. Greta Thunberg u koautorstvu s članovima svoje porodice sprema sigurni aktivistički hit ‘Naša kuća gori’, Janis Varufakis piše novo istraživanje pravednije globalne ekonomije, a kako bismo se svi skupa dobro zabavili, Jordan Peterson će nam u ‘Beyond Mere Order’ predstaviti svojih novih 12 pravila za život, među kojima se kao najblentavije za sada izdvaja ono koje traži da ‘odbacimo svaku ideologiju’. Naše jedino pravilo je da Petersona zaobilazimo – takva nam je, što ćemo, ideologija – dok svi ostali naslovi za sada djeluju vrijedni čekanja, čitanja i gledanja.
