Prošlog vikenda u Rijadu je održana konferencija o Siriji, kojoj su prisustvovali diplomati 17 zapadnih i arapskih zemalja. Među njima i zamjenik državnog tajnika SAD-a John Bass, šefica vanjske politike Europske unije Kaja Kallas, ministri(ca) vanjskih poslova Njemačke, Saudijske Arabije, Katara, Egipta, Iraka, Turske i ostalih država regije. Raspravljalo se o međunarodnoj financijskoj pomoći Damasku, prijeko potrebnoj kako bi se makar dijelom olakšale patnje stanovništva.
Sirijaca u zemlji živi oko 23 milijuna, a više od 90 posto preživljava ispod granice siromaštva. Oko 13 milijuna ima teškoća s osiguravanjem dovoljne količine hrane, interno raseljenih je više od sedam milijuna. Uz gotovo 14-godišnji građanski rat, znatnu ulogu u humanitarnoj katastrofi odigrale su zapadne sankcije. U teoriji je hrana trebala biti izuzeta, međutim sankcioniranje bankarskog i brodarskog sektora dovelo je do otežanog uvoza žitarica, gnojiva i lijekova, a uvelike je ometen i rad humanitarnih organizacija.
Nakon prošlomjesečnog rušenja Asadovog režima SAD je neke sankcije zamrznuo, dok će ministri EU-a o tome vijećati krajem mjeseca. Što god odlučili, izvjesno je da će to biti kap u moru – ukupna ratna šteta procjenjuje se na više od 500 milijardi dolara. Stabilizacija Sirije je interes EU, zato što bi – nadaju se Evropljani – potaknula povratak sirijskih izbjeglica u zemlju porijekla.
Drugi cilj sastanka bio je izvršiti pritisak na islamistički Hajat Tahrir al-Šam (HTS) –glavnu među grupacijama koje su preuzele vlast, da održi obećanje i formira prijelaznu vladu koja bi odražavala religijsku, etničku i svjetonazorsku pluralnost Sirije. Kao rok za njeno stvaranje spominjao se ožujak, no vjerojatno neće biti ispoštovan. Što se trajne političke arhitekture tiče, vođa HTS – a i de facto šef države – Ahmed al-Šara izjavio je kako će za organizaciju izbora trebati četiri godine, a za izradu novog ustava tri.
U uništenoj zemlji s golemim brojem raseljenih zaista je teško brzo organizirati valjane izbore. No toliki vremenski period možda je tek izlika za uspostavu diktature, ovaj put islamističke umjesto srušene sekularne. U dijelovima Sirije pod HTS-ovom kontrolom raste pritisak na žene da nose veo. Sam al-Šara predstavlja se kao pragmatik, a izjavio je da vjeruje u obrazovanje žena i kako Sirija neće slijediti talibane.
Sirijsko društvo je bitno moderniziranije od afganistanskog, pa tamošnji scenarij vjerojatno nije realan, no konzervativni je zaokret izvjestan: najavljeno je izbacivanje teorije evolucije i Velikog praska iz školskog programa. Nejasno je do koje će mjere novi zakoni slijediti šerijat, a neizvjesna je integracija kršćana i drugih manjina u novu Siriju. Primjerice alavita, otpuštenih u desecima tisuća. Šire se vijesti o ubojstvima pripadnika te zajednice, u ime kolektivne odmazde zbog toga što su bili stup prošlog režima.
Za Damask su ključno pitanje sirijski Kurdi koji kontroliraju sjeveroistok zemlje, odnosno oko trećine ukupne površine. HTS je odbijao decentralizaciju, no s povijesnim iskustvom represije te u kombinaciji s faktom da više od desetljeća posjeduju znatnu autonomiju i oružane snage SDF, Kurdi će teško pristati na potpuno podčinjavanje. Veliki ugled stekli su požrtvovnom borbom protiv takozvane Islamske države.
Zapovjednik kurdskih snaga Mazlum Abdi pozvao je Washington – s kojim SDF odavno surađuje – da u Siriji zadrži američke trupe. Njih prema Pentagonu ima oko dvije tisuće. Na ukidanju kurdske samouprave inzistira Ankara, koja uz pomoć proturske paravojske prijeti uništenjem SDF-a. Takav potez vanjske sile vjerojatno bi dugoročno naštetio pokušaju uspostave funkcionalne države te legitimitetu al-Šare, koji za sada s Kurdima pregovara.
U Siriji su još uvijek prisutne i ruska, turska i izraelska vojska. Za održavanje kontrole nad zemljom HTS se oslanja na svega nekoliko desetaka tisuća discipliniranih pripadnika, u usporedbi sa stotinama tisuća, koliko je koristio Asadov režim. Ako al-Šara ne uspije uskoro olakšati ekonomsku i humanitarnu situaciju, zemlja bi mogla ponovo potonuti u kaos. Ukratko, budućnost Sirije je neizvjesna.
