Adam Semijalac: Ode dite (Samizdat)
Adam Semijalac počeo je istraživati hrvatsku tradicijsku glazbu fantastičnom skladbom "Baba ljuba blues" još pod blues imenom Bebè na Volè. Ona je najavila postupni odmak od engleskog jezika kao jedinog i isključivog sredstva izražavanja. Uslijedili su konceptualno-dokumentaristički album "Tanac za crnega vraga" i suradnički album "Moje srce se raskoli" s neumornom Dunjom Knebl.
"Ode dite", prvi "pravi" samostalni album pod osobnim imenom, sirovi je zvukovni prikaz životne situacije autora koji je zbog bolesti ostao prepolovljenog vokalnog raspona. Umjesto nekadašnjeg impresivnog falseta tu je umorni, promukli glas podjednako nadahnut bluesom delte Mississippija, Dalmatinskom zagorom i Likom. Promjenu u glasu ne prati samo dublji ulazak u ruralnu i etnološku tematiku, već i potpuno nova zvučna slika.
Semijalac je gitaru kao primarno sredstvo izražavanja zamijenio raznim žičanim instrumentima poput dangubice, bugarije i banja čija ograničenja daju "primitivni", ali vrlo evokativni, zemljani zvuk, dodatno produbljujući opisanu tematiku siromaštva, patnje i bolesti. Nekoliko svijetlih, humornih trenutaka podsjeća da se život, koliko god bio težak, ne može proživjeti bez nade i prihvaćanja.
Nina Romić: Jezero (Aquarius)
Peti album kantautorice Nine Romić bavi se sličnim tematskim preokupacijama i vuče inspiraciju iz sličnih izvora, no s bitno drugačijom perspektivom i atmosferom. Album se otvara beskrajno melankoličnom naslovnom pjesmom, koja poput nekolicine kao što su još i "Brus papir" ili "Izrast ćeš iz boli" niže mračne pjesničke slike isprekidane gotovo new age motivacijskim porukama.
Ta dihotomija tamne introspekcije i naleta svjesno simplificiranog optimizma dodatno je podcrtana čistom zvučnom slikom punom akustičnih instrumenata i učestalog vokalnog harmoniziranja s kontrabasisticom Jelenom Galić. Blago psihodelični tonovi koji su se provlačili ranijim albumima i dalje su prisutni, no pojedine pjesme posjeduju šansonijerski štih koji istodobno djeluje potpuno izvanvremenski i neobično svježe.
"I plovi brod" je, primjerice, lako zamijeniti za nekakav zaboravljeni standard s kraja šezdesetih, dok "Ono što bi htjela" zatvara album pastoralnim blaženstvom u izravnoj suprotnosti sa sumornim početkom albuma. Sve to čini "Jezero" autoričinim vjerojatno najzrelijim ostvarenjem koje tvrdoglavo odbija ostati u samo jednoj misli i samo jednom raspoloženju. Upravo su takva kantautorska ostvarenja najzanimljivija i najzahvalnija za cjelovito slušanje.
Živa: Živa (Samizdat)
Dok prethodna dva albuma pokušavaju voditi kontinuirane dijaloge između sumnje i nade, osobnog i općeg, sadašnjosti i prošlosti, samostalni debi Lucije Ivšić pod imenom Živa zvuči kao kontinuirani polusatni izboj tjeskobe. Ivušić je domaćoj publici poznata kao frontmenica punk trija Punčke, nakon čijeg se raspada preselila u Australiju.
Živa je dvojezični projekt u kojem hrvatski često ustupa engleskom kao primarnom sredstvu izražavanja, ponekad unutar jedne pjesme. Slušajući uglate agresivne i hladne elektroničke teksture ovog albuma lako je zaboraviti da je autorica predvodila poletni power trio.
Album s prethodno spomenutim ostvarenjima povezuju natruhe tradicijske glazbe koje u otvorenom srazu s oštrinom produkcije simboliziraju i dislociranost života na novoj adresi na drugom kraju svijeta. Albumu bi se moglo zamjeriti što na rukavu možda preočito nosi utjecaje uzora poput Sevdalize, FKA Twigs ili Fever Ray, no u pitanju je zvučna paleta koja neočekivano dobro paše novom, neočekivanom autorskom rukopisu
