Međunarodni sud pravde u Den Haagu ‘okončao je rat Srba i Hrvata’, ‘stavljena je točka’, ‘potvrđen je masovni zločin nad Srbima’ (predsjednik Srbije Tomislav Nikolić), ‘odluka Haškog suda je bila očekivana’ – tek su neki od naslova koji su proteklih dana viđeni u srpskim novinama, nakon što je objavljena odluka o odbacivanju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, kao i srpske protutužbe protiv Hrvatske.
Izravni prijenos iz sudnice MSP-a, kako je priopćeno iz Ureda predsjednika, zajedno su u Predsjedništvu u Beogradu pratili predsjednik Nikolić i premijer Aleksandar Vučić – dva ratna druga – s poslijeratnim drugom Miloradom Dodikom. Sva trojica nisu suzdržavala osmijehe nakon objavljene presude, Nikolić se obratio i novinarima, kalimerovski izjavivši da je opet riječ o nepravdi prema Srbima, jer ‘istorija je pokazala i pokazaće razmere stradanja srpskog naroda na prostoru Hrvatske u Prvom i Drugom svetskom ratu ali i tokom 1990-ih godina prošlog veka, naročito u vreme Oluje’, dodavši da presuda ima velik značaj za Srbiju i njen narod jer je ‘preokrenula ustaljene stereotipe međunarodne zajednice o dešavanjima na prostoru bivše SFRJ u periodu od 1991. do 1995. godine’. A iza svega bi trebalo uslijediti pomirenje.
Komentari presude u srpskoj javnosti slijedili su ustaljenu podjelu u društvu. Tibor Varadi, akademik i profesor međunarodnog prava, ocijenio je da je presuda objema stranama ‘signal za otrežnjenje’, a u jednom od intervjua kaže da mu je bilo znatno lakše predvidjeti ishod odluke; ‘s obzirom na uskovitlane strasti i nerealna očekivanja’, ona vjerojatno neće odmah poboljšati međusobne odnose dviju zemalja, ali se nada da će nakon prvih reakcija ipak ostvariti pozitivan utjecaj.
Profesor međunarodnog prava Tibor Varadi ocijenio je da je presuda objema stranama ‘signal za otrežnjenje’; ona vjerojatno neće odmah poboljšati odnose dviju zemalja, ali se nada da će nakon prvih reakcija ipak ostvariti pozitivan utjecaj
Oni koji su bili na antiratnoj strani u vremenu od 1991. nadalje uglavnom su odluku ocijenili kao otvaranje vrata da se istinski počne s rješavanjem otvorenih pitanja, pri čemu predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserko kaže da je treba promatrati u svjetlu smirivanja napetosti u regiji i pomirenja, te da je sada na objema stranama ‘kako će interpretirati tužbu i u kom svetlu će je predstaviti’, dok je skupina nevladinih organizacija javnosti priopćila da su ‘činjenični i pravni zaključci Međunarodnog suda pravde povod i obaveza da institucije obe države preuzmu istorijsku odgovornost za suočavanje sa zločinima počinjenim od snaga pod njihovom kontrolom’.
Za razliku od pomirljivih stavova iz stručnih i nevladinih krugova, oglasili su se i oni drugomisleći. Tako Toma Fila, dugogodišnji advokat Slobodana Miloševića, smatra da će odluka doprinijeti pogoršanju odnosa Srbije i Hrvatske.
- Niko nije zadovoljan tom presudom, pre svega nisu zadovoljni narodi. Oni su očekivali da uspeju u nečemu u čemu niko normalan nije očekivao da će uspeti - izjavio je za podgorički portal Analitika ovaj iskusni pravnik i odvjetnik, jedan od onih koji su godinama upozoravali da su i hrvatska tužba i srpska protutužba bez izgleda za uspjeh.
Neki su i dalje zadržali ratnu retoriku, pa je tako pravog ‘toplog zeca’ u tabloidima prošao ad hoc sudac iz Beograda Milenko Kreća, koji je zajedno s ostalih 16 sudaca glasao za odbijanje srpske tužbe; danima su vrištali naslovi o njegovoj izdaji, a tek su se rijetki odvažili da ga brane. Aleksandar Roknić, izvjestitelj ‘Danasa’ iz Den Haaga, tako konstatira da se usprkos tome što je Kreću u taj sud poslala država Srbija, kao istaknutog stručnjaka za međunarodno pravo, on mora razmišljati i djelovati kao pravnik, a ne kao političar i zastupnik srpskih interesa pred sudom. ‘Hrvatski ad hoc sudija Budimir Vukas nije uspeo da izađe iz zadatih okvira i izdigne se iznad politike, pa je glasao za svoju zemlju kao na Evroviziji’, piše Roknić.
Uz tabloide, opet su se proslavile i ‘Večernje novosti’. Jedan od uobičajeno bombastičnih naslova je ‘Zagreb ponovo trese antisrpska histerija’, a sve to dokazuju Savo Štrbac i Vasilije Krestić. Dok Štrbac kaže da je odluka o odbacivanju tužbi samo ‘dolila ulje na vatru’ i uzrokovala ‘antisrpsku histeriju prisutnu na svakom koraku’ i nove ucjene Hrvatske, tezu lista o ‘antisrpskoj histeriji u Zagrebu’ objašnjava povjesničar Vasilije Krestić, kojega u tekstu svrstavaju među ‘istoričare i poznavaoce prilika između dve države kroz duži istorijski period’.
- Mržnja prema Srbima jedino je što ujedinjuje Hrvate poslednjih 150 godina. Čak i sada kada su proterali Srbe i sveli ih na minimalan broj, ostala je mržnja kao integrišući činilac. Ta mržnja postoji oduvek, a javlja se u talasima - kaže Krestić, posljednjih godina pomalo ‘zaboravljeni as’ nacionalističke scene koja je Srbiju vodila u ratove 1990-ih.
Bez obzira na očekivanja nekih da će ipak doći do poboljšanja odnosa Hrvatske i Srbije i da bi ova odluka mogla biti prekretnica u razmišljanju nacionalnih elita dviju država, činjenica je da srpski predsjednik Nikolić i dalje ide utabanim putem. Nije da više spominje čuvenu granicu Virovitica – Karlovac – Ogulin – Karlobag, ali zato dijeli ordenje šakom i kapom. Nije mu bilo dovoljno što je usred skandala s načelnikom Generalštaba Ljubišom Dikovićem, kojega se optužuje za ratne zločine na Kosovu 1999. godine, dodijelio istom Orden bijelog orla s mačevima prvog stupnja, već je odlučio i o novim odlikovanjima. Tako bi se uskoro trebali ordenjem okititi ruski redatelj Nikita Mihalkov i austrijski pisac Peter Handke, veliki ljubitelj srpskog naroda, zatim svima poznati Noam Chomski, ali i Smilja Avramov, povjesničarka koja je zajedno sa spomenutim Krestićem uoči i tokom 1990-ih pripremala teren za Miloševićevu razornu ratnu politiku.
Njima takvima nikakva odluka neće biti prepreka da i dalje pričaju svoje. Što bi rekao pisac Svetislav Basara, o ‘žalu za genocid’ se radi: objema stranama je žao zbog toga što nisu dobile – barem sudsko – priznanje da se baš njihovom narodu dogodio genocid. Žrtve, kao i obično, ostaju tek kolateralna šteta.
