GENOCID; planski pripremljena i sistematski provedena akcija s ciljem potpunog uništenja neke ljudske skupine ili njezinog značajnog dijela, po rasnoj, etničkoj, nacionalnoj ili religijskoj osnovi. Od grčke riječi génos (narod, rod, pleme) i latinskog sufiksa –cide (čin ubijanja), genocid je najbrutalniji, najokrutniji i najekstremniji oblik ratnog nasilja usmjerenog protiv naroda koji je u sukobu tretiran kao neprijateljski.
Definicija genocida formulirana je 1948. Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida: ‘Genocid je uskraćivanje prava na opstanak čitavim ljudskim grupama, kao što je homicid uskraćivanje prava na opstanak pojedinim ljudskim bićima. Takvo uskraćivanje prava na opstanak potresa ljudsku savjest, nanosi velike gubitke čovječanstvu koje je uslijed toga lišeno kulturnih i drugih doprinosa ovih ljudskih grupa i protivi se moralnim zakonima kao i duhu ciljeva UN-a.’ Genocid se najčešće povezuje s nacističkim stremljenjem ka istrebljenju Židova i Roma u 2. svjetskom ratu, a česte su reference i na ‘armenski genocid’ 1915. te genocid u Ruandi 1994.
Naša će tranzicija trajno ostati obilježena genocidom u Srebrenici u srpnju 1995., kada je Vojska Republike Srpske pod komandom Ratka Mladića u svega nekoliko dana pobila preko 8.000 Bošnjaka, a Mladić je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu 2017. osuđen na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici i ratne zločine počinjene tijekom rata u BiH. Međunarodnoj zajednici zamjerena je politika nemiješanja, odugovlačenja i odlaganja da se jasno i nedvosmisleno reagira na rat u BiH, a genocid u Srebrenici presudno je utjecao na odluku o vojnoj intervenciji. Vojna akcija u vidu NATO-ovog bombardiranja položaja srpske vojske bila je zakašnjela, napravljena tek nakon što je genocid već izvršen (iako treba reći da je ta akcija označila početak kraja rata u BiH i Hrvatskoj). Sve kasnije istrage i nalazi potvrdili su da se u sferama međunarodne politike vrlo dobro znalo što se sprema u regionu Srebrenice.
Utoliko su cinično, nemušto i besmisleno zvučala opravdavanja da ‘međunarodna zajednica nije imala mandat intervenirati u sukobu’ (što su onda tamo radile naoružane mirovne vojne snage UN-a?). Kasnija posipanja pepelom, isprike i mjere poslijeratne financijske i humanitarne pomoći nizozemske vlade – nizozemske trupe pod komandom UN-a bile su na području Srebrenice – kao i brojnih drugih zapadnih zemalja, te pokajanja oficira i vojnika koji su se tamo zatekli, nikada nisu pružili adekvatnu i dostatnu moralnu satisfakciju žrtvama genocida i njihovim obiteljima.
