Posljednja "bomba" koju je lansirao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, nakon povratka iz Srbije i nakon što je Generalna skupština UN-a usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici, bila je najava da će taj podrinjski gradić uskoro biti preimenovan. Sve to samo mjesec dana nakon što je na jednoj lokalnoj sarajevskoj televiziji ponudio dvije milijarde konvertibilnih maraka "za mirni razlaz" kao "obeštećenje Bošnjacima", naglasivši da bi u tom slučaju Potočari bili "prepušteni Federaciji" kao eksteritorij. Dugogodišnje prijetnje referendumima i otcjepljenjem Dodik je zamijenio pričom o "razdruživanju" od Federacije BiH, iako ostaje nejasno kako bi točno došlo do tog "razdruživanja", s obzirom na to da Bosna i Hercegovina po ustavu nije jednostavan zbroj entiteta, već – kako je u njemu eksplicitno navedeno – pravna sljednica Republike BiH, koja nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.
Šta se krije iza brzine kojom Dodik i ljudi oko njega sipaju ove i slične nebuloze? Još se nije ni ohladila prijetnja "razdruživanjem", a već se govori o "mirnom razlazu"; javnost u BiH se ne stiže oporaviti od negiranja genocida i veličanja zločinaca, a već stiže prijedlog o promjeni imena Srebrenice, koju su Dodikovi trabanti na terenu, poput načelnika Srebrenice Mladena Grujičića, ekspresno spremni staviti u proceduru, i tome slično.
Sugovornici Novosti smatraju da Dodik sve to ne bi mogao tako dugo ni tako efikasno sprovoditi u djelo, da nije podrške iz Srbije, pa Mađarske, a iznad svega Rusije, u koju Dodik putuje redovno, gdje razmjenjuje ordenje i riječi podrške s ruskim autokratom Vladimirom Putinom. U Rusiji je bio u aprilu i uskoro će ponovo u okviru Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu, a tijekom tog posjeta lider bosanskohercegovačkih Srba i predvodnik separatističkih težnji RS-a opet bi se trebao sresti s Putinom. Posljednja najava iz njegovog kabineta naglašava da će u Beograd, na svesrpski sabor 8. juna, doći direktno iz Moskve.
Politička analitičarka iz Banje Luke i naučna suradnica Fridrih Ebert Štiftung Tanja Topić objašnjava kako je opasno ideju o secesiji, mirnom razlazu ili osamostaljivanju, koja datira od 2006. godine, relativizirati i svesti na "pucanj u prazno" samo zato što se dosad nije realizirala. Ona naglašava kako su posljedice potenciranja te ideje dugoročno razorile bosanskohercegovačko društvo, a građane zatočile kao taoce straha, neizvjesnosti i stalnog pitanja o nekom novom sukobu.
- Dvije decenije živimo u stalnom strahu od potencijalnog novog rata, iako nismo izvidali rane od prethodnog - objašnjava Topić i dodaje da je u "međuvremenu taj pucanj u prazno postao iskonski nacionalizam i stvarno zalaganje za ujedinjenjem".
Ona smatra da je u ovom trenutku među Dodikovim pristalicama dominantno uvjerenje da je u tijeku stvaranje novog svjetskog poretka, u kojem će SAD propasti, a u kojem će Srbija i RS stajati rame uz rame sa Rusijom, a onda i da će pobjeda Donalda Trampa na izborima Srbima u RS-u donijeti nezavisnost, i tako unedogled.
- Održavanje u sedlu vlasti pratilo je osiromašenje cjelokupnog društva, baš kao i depopulacija prostora, uz enormno bogaćenje političke kaste. Za to vrijeme narativi poput proruskog i antizapadnog zarobili su svijest većine građana u srednjem vijeku, korupcija je postala stil življenja, tako da sulude politike iz dana u dan postaju dio populističkog folklora – smatra Topić.
Njen kolega iz Beograda, prekaljeni vanjskopolitički komentator Boško Jakšić, odgovarajući na pitanje da li je ovo dio Dodikove taktike kojoj je cilj skretanje pažnje javnosti s unutrašnjih problema, kao što su finansijska kriza i politička korupcija, ili dio šire strategije s ciljem promidžbe ideje o "srpskom svijetu" i potencijalnoj secesiji Republike Srpske uz podršku Beograda i Moskve, kaže da "za nekoga ko kaže da je genocid u Srebrenici izmišljotina, nije neobično da sada traži i da se promijeni ime mjesta te izmišljotine. Sve se to uklapa u dugoročnu i višegodišnju secesionističku Dodikovu kampanju, uz konstantnu i otvorenu podršku Vladimira Putina i šutljivu podršku Aleksandra Vučića. Potonji stalno govori o poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, a nikada se nije javno ogradio od Dodikovog secesionizma, čak i kada Dodik to govori stojeći pored njega. To je sve izraz jednog istog pristupa, koji se vidio i uoči a i poslije usvajanja rezolucije o Srebrenici."
Jakšić primjećuje kako su tenzije u cijeloj regiji dovedene do usijanja i da Srbija u ovom trenutku nema dobre odnose ni sa jednom susjednom zemljom, izuzev Mađarske, a i to zahvaljujući ideološkoj bliskosti dvojice autokrata – Vučića i Orbána.
- Činjenica je da je rezolucija dodatno podigla tenzije u regiji, ali je poremetila i odnose Srbije sa Zapadom, gurajući Srbiju sve dublje u izolaciju. Tu nema koristi ni za koga, osim za Vučićev politički rejting, koji on godinama uspješno prodaje politički polupismenoj srpskoj javnosti. Suludo je da su nam odjednom "karipska braća", kako ih je Vučić nedavno oslovio, bliža od braće iz susjedstva s kojom bismo trebali imati dobre odnose, ako ni zbog čega a ono zbog ekonomije. Ovo je katastrofalna politika, koja na kraju neće donijeti ništa dobro, a u tome će Srbija najgore proći - rekao je Jakšić.
On ipak smatra da od Dodikovih prijetnji neće biti ništa.
- Na sreću, ovo neće biti ni kraj Bosne i Hercegovine, a ni kraj Republike Srpske. Ostat će sve u okvirima Dejtona, dok god je Dejton na snazi, a niko u ovom trenutku nema ni hrabrosti, ni snage ni mogućnosti da Dejton dovede u pitanje. Nažalost, ova retorika nanosi štetu javnom prostoru, ostavlja ožiljke i to je epilog, koji će svoj nastavak doživjeti na nadolazećem svesrpskom saboru u Beogradu - zaključuje Jakšić.
Profesor Univerziteta u Sarajevu Enver Kazaz smatra da sve što Dodik radi u ovom trenutku ima svrhu liječenja rana.
- Njega je, kao i Vučića i druge srpske nacionaliste, na međunarodnom planu porazila rezolucija o genocidu u Srebrenici. Na svjetskoj razini to je simbolički i moralni poraz Srba, kako su to predstavili Vučić i Dodik, dok je u stvarnosti bilo riječi o svjetskoj moralnoj osudi genocida u Srebrenici. Radi se o porazu koji je Srbe, koji su ušli u 20. stoljeće sa jednim od najboljih simboličkih kapitala u Europi, uveo u 21. sa najgorim simboličkim kapitalom na svijetu. Taj poraz – i diplomatski, i moralni, i politički, i kulturno-identitarni – Dodik i Vučić nikako ne mogu svariti i to je naravno poraz srpskog nacionalizma, srpske diplomatije i srpske politike u cjelini. Ja sam očekivao puno žešće reakcije, a ne samo ove verbalne, ali ne treba gubiti iz vida da Dodik Bosnu i Hercegovinu u političkoj stvarnosti drži u nekoj vrsti talačke krize, odnosno u blokadi institucija, dok mu retoričke figure služe za unutarnju upotrebu, za jačanje srpskog nacionalizma, kao i za političku upotrebu, za jačanje vlastite pozicije na vlasti -smatra Kazaz.
Svi sugovornici Novosti slažu se da je u međuvremenu Dodik uspio ekonomski uništiti Republiku Srpsku koja se vrti ukrugu između opustošenih javnih resursa, devastiranih institucija, odlaska stanovništva, enormne zaduženosti, nacionalističke retorike, vrijeđanja i omalovažavanja Evrope, pravdanja ruske agresije na Ukrajinu, negiranja genocida, zaklinjanja u Dejton i istodobnu prijetnju secesijom.
- Taj krug se zatvara u promoviranju "srpskog svijeta" kao "legitimnog" političkog cilja i nečeg na što Srbi imaju pravo - zaključuje Tanja Topić.
