Kako komentirate tužbu koju je protiv vas podnio ministar kulture Zlatko Hasanbegović, kao i početak suđenja?
Motiv mu pouzdano nije ono što stoji u tužbi, da sam mu povrijedio ugled i dobar glas i nanio moralnu štetu i druge one melodramatske koještarije koje je kao lopatom nabacao njegov odvjetnik. Ni Zlatka Hasanbegovića ni ijednog od njegovih obožavatelja, da se ne lažemo, neće uzrujati ako sam ja, poznati izdajnik nacionalnih interesa, o njemu štogod loše napisao, pa još u beogradskim novinama. Upravo kao što ni mene ne bi uzrujalo što god da Zlatko Hasanbegović kaže ili napiše o meni. Njegovo mišljenje meni je bezvrijedno, a sumnjam da i on do moga odveć drži. Negativan tekst u NIN-u Hasanbegoviću će, naprotiv, prije biti dokaz kako dobro radi svoj posao. I on ga je, uvjeren sam, tako i doživio. Sjetite se kako je onaj dan trijumfalno ušao u Vladu s NIN-om pod rukom i ponosno ga pokazivao Tomislavu Karamarku. Ne čini se, složit ćemo se, kao slomljen čovjek koji je prethodnu večer usnuo u suzama. Ne, njemu se upravo nešto lijepo bilo desilo. Ja sam Hasanbegovića ljudski počastio, a on mene, nezahvalno i glupo, tuži i pita pare. Tipična hrvatska priča.
Nakon tog teksta ste i fizički napadnuti?
Nema tu ništa čudno. Incident o kojem govorite u perfektnom je suglasju s njegovom ideologijom. Hasanbegović se neskriveno divi NDH, a NDH, kao što znamo, nije bila uzorna zapadnoeuropska demokracija s dugogodišnjom tradicijom slobode mišljenja i izražavanja. Bila je to jeziva diktatura, gdje je najrafiniranije polemičko oružje bio Luburićev čekić. Po mjerilima Hasanbegovićeve obožavane NDH još sam i dobro prošao. I njemu je zacijelo sve ovo sa suđenjem neviđena gnjavaža. Ako njega pitate, svijet je otišao kvragu. Tja! Zajebavaš se s piscima po sudovima, umjesto da ih lijepo daš strijeljati.
Optužuje vas da ste ‘vrijeđali njegovo pravo osobnosti’. Kakvu on osobnost ima s obzirom da svoje političke protivnike naziva ‘slavosrbskim opsjenarima’, ‘licemjerima’, ‘moralnim nakazama’, ‘salonskim apologetima’, ‘konjukturnim povjesničarima’ i ‘subverzivnim aktivistima na jaslama državnog proračuna i multinacionalnih korporacija’?
Njegova osobnost je, blago rečeno, neugodna. Osjetili su to mnogi kulturni radnici u njegovoj, srećom, kratkoj vladavini. Na veselje svih ustaških budaletina u ovoj zemlji, taj je tip nesmiljeno šibao i riječima i administrativnim mjerama, gradio se opakim i zajebanim, ali dočim je njega netko opatrnuo jednakom mjerom, rasplakao se kao curica.
Koliko u ovom slučaju Hasanbegović ide protiv izražavanja slobode mišljenja i govora u demokratskom društvu?
Nemojte sad vi krivotvoriti i klevetati. Hasanbegović ima mnoge zasluge za slobodu govora i izražavanja. On je, podsjetit ću, predložio smjenu Vijeća za elektroničke medije koje se drznulo kazniti televizijskog voditelja koji je odjavio emisiju riječima da u zagrebačkoj pravoslavnoj crkvi stoluju koljači hrvatske djece. Što više očekivati od toga čovjeka? Što bi Zlatko Hasanbegović, molim vas lijepo, još mogao učiniti da vas uvjeri koliko je zabrinut za medijske prilike u domovini?
Kakav ishod očekujete od ovog suđenja? Što je sve moguće?
Hrvatska je zemlja beskrajnih mogućnosti. Otkad je Zlatko Hasanbegović postao ministar kulture, ništa više nije nemoguće.
