Udruga Institut za promicanje čitanja dobila je na natječaju Ministarstva kulture i medija za 2021. godinu 200 tisuća kuna za projekt "Nagrada mlade kritike", osmišljen po sličnim francuskim i norveškim modelima. Ideja je da srednjoškolci čitaju naslove suvremenih autora koje je izabrao stručni žiri, razgovaraju s piscima, dobiju njihove knjige besplatno te potom biraju onu koja im je najbolja. No naizgled hvalevrijedan projekt, zahvaljujući kojem je dvjestotinjak hrvatskih srednjoškolaca trebalo dobiti priliku čitati književnost drugačiju od propisane lektire te kroz radionice naučiti razmišljati kritički, prometnuo se u prvorazrednu sramotu kojoj se još uvijek ne nazire kraj.
Naime, pisac Semezdin Mehmedinović izbačen je s popisa autora zbog svoje nacionalnosti i jezika na kojem piše, i to nakon što su ga iz Instituta za promicanje čitanja prethodno bili obavijestili kako je njegova knjiga "Me'med, crvena bandana i pahuljica" jedno od pet izabranih djela koja će srednjoškolci čitati. A otkako su unatrag mjesec dana Novosti prvi put izvijestile o ovom sramotnom slučaju, koji je doveo do raspuštanja prvog žirija, odlaska dijela članova iz drugog koji ga je potom zamijenio i povlačenja nekih od izabranih pisaca iz projekta još uvijek nije jasno tko je, po čijem nalogu ili temeljem kojih propisa izbacio Mehmedinovića.
Ovdje se, izgleda, radi o imenu jezika, dakle o imenu pisca. A zna se kako se zove kad te netko isključuje zbog imena. To je neprihvatljivo i s ljudske i s profesionalne strane, nema se tu što dodati, govori Olja Savičević Ivančević
U kratkim crtama, Institut za promicanje književnosti formirao je žiri u kojem su bili fakultetski profesori Tomislav Brlek i Đurđica Čilić, pisci Ivica Prtenjača i Roman Simić te nastavnica Anđela Vukasović Korunda. Oni su izabrali djela Semezdina Mehmedinovića, Miljenka Jergovića, Olje Savičević Ivančević, Marka Pogačara i Kristiana Novaka, koji su zatim o tome obaviješteni. No nedugo potom Mehmedinović je izbačen zato što nije hrvatski pisac. Čilić se potom obratila ministrici Nini Obuljen Koržinek, a na sastanku ju je ministrica uvjeravala da je žiri nepažljivo čitao propozicije te da Mehmedinović ne może ostati među odabranim autorima jer nije hrvatski pisac i ne piše na hrvatskom jeziku. Čilić joj je, kako nam je ispričala, tad pred još trima osobama rekla da daje ostavku na članstvo u žiriju. Na ministričin poziv, žiri se još jednom sastao s ministricom i zaposlenicama Ministarstva. Ministrica je ponovila da je žiri pogriješio i apelirala da se nađe rješenje kako nagrada ne bi propala, ali je isključila mogućnost da Mehmedinović ostane među odabranih pet autora.
Potom su svi članovi žirija dali ostavke. Nakon toga formiran je novi žiri kojem je rečeno, kako su nam objasnili, da je došlo do razmirica u prvom, ne otkrivši im pritom prave razloge. U njemu su se našli kritičarka Jagna Pogačnik, spisateljica Dorta Jagić, Mirela Barbaroša Šikić iz Agencije za odgoj i obrazovanje, pisac Miroslav Kirin i, kao jedina članica iz prethodnog žirija, Anđela Vukasović Korunda. Oni su pak izabrali svoje favorite – ponovno Olju Savičević Ivančević i Kristiana Novaka te novih troje autora: Espija Tomičića, Evelinu Rudan i Renata Baretića. Novosti su potom objavile tekst u kojem je objašnjeno što se točno dogodilo s prvim žirijem te su Jagna Pogačnik i Dorta Jagić također dale svoje ostavke, a iz Ministarstva kulture i medija te Instituta za promicanje književnosti krenuli su nemušto sanirati štetu.
Đurđica Čilić (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)
Prvi je protiv nagrade javno istupio Ante Zlatko Stolica, koji je bio predložen kao zamjena za Mehmedinovića, a za Novosti je još prije mjesec dana rekao da je to odbio "vođen običnim refleksom da se ne nađem negdje gdje Semezdin Mehmedinović ne smije doći". Sudjelovanje u projektu odbio je i Espi Tomičić koji za Novosti kaže kako ga je nominacija iskreno veselila jer je mislio da će srednjoškolci i srednjoškolke napokon čitati o temama koje nisu zastupljene u obrazovnom sustavu, poput transrodnosti.
Ministrica mi je rekla da smo pogrešno razumjeli kriterije, da Mehmedinović ne piše na hrvatskom jeziku i nije hrvatski pisac. Apelirala je na mene i ostale članove žirija da umjesto njega izaberemo nekog pravog hrvatskog pisca, kaže Đurđica Čilić
– Nakon prihvaćanja nominacije sam vidio tekst u Novostima i informirao se o događaju pa sam istu odlučio naknadno odbiti. Nisu mi bili jasni kriteriji odabira, ne želim sudjelovati na bilo koji način u diskriminiranju bilo koga i ne želim biti negdje nauštrb drugih, a žalosno mi je što se djeci uskraćuje književnost zbog političkih pitanja. Zbog toga nisam mogao spavati i to je nešto što me duboko uznemirava, prvenstveno kao čovjeka, aktivista i pisca – rekao nam je Tomičić.
Olja Savičević Ivančević također se povukla iz projekta, a za Novosti je rekla kako joj je apsurdno objašnjenje da se radi o bosanskom, a ne hrvatskom jeziku.
– Jer ako ćemo tjerati mak na konac, kojim onda jezikom pišu brojni hrvatski pisci iz Bosne? Evo, moje su pjesme u nekim čitankama za djecu u Bosni i Hercegovini, iako nisam Bosanka. Ovdje se, izgleda, radi o imenu jezika, dakle o imenu pisca. A zna se kako se zove kad te netko isključuje zbog imena. To je neprihvatljivo i s ljudske i s profesionalne strane, nema se tu što dodati. Hvala i jednom i drugom žiriju, oni su svoj posao odradili časno i vjerujem da nitko od odabranih autora ne bi prihvatio nominaciju da je znao ili znala za detalje. Mi smo pisci, od nas se ne smije očekivati da ne stojimo iza onog što smo napisali u svojim knjigama i da ne stojimo iza svojih kolega kada ih se ponižava na ovaj način – zapravo smo svi mi ovim činom poniženi. A Semezdin će i dalje ostati i bosanski i hrvatski i američki, zapravo svjetski pisac, kao što je i cilj dobre književnosti da prelazi granice, a ne da se u zatvara u uske nacionalne torove i to je prelijevanje jezika i migracije riječi, na svu sreću, nemoguće spriječiti – rekla nam je Savičević Ivančević.
Olja Savičević Ivančević (Foto: Srećko Niketić/PIXSELL)
Ipak, netko je upravo to kroz ovu nagradu pokušao spriječiti, a mi smo pokušali doznati tko i na temelju čega. Prvi žiri dobio je prezentaciju projekta, koju smo dobili na uvid, a u njoj stoji sljedeće: "Nominirano može biti beletrističko djelo bilo kojeg žanra napisano na hrvatskom jeziku i izdano u 21. stoljeću od registriranog nakladnika, a od ukupno 5 nominiranih djela najmanje 2 su izdana u posljednje dvije godine." U istom tekstu piše i kako se radi o naslovima "suvremenih hrvatskih pisaca".
Čilić je za Novosti objasnila kako su na prvom sastanku članovi žirija razgovarali s predsjednicom udruge Institut za promicanje čitanja Ivanom Ljevak Lebeda te drugim predstavnicama o tome na koji način će se predlagati imena. Roman Simić je postavio pitanje što s autorima poput Miljenka Jergovića, Semezdina Mehmedinovića ili Andreja Nikolaidisa. Ljevak je odgovorila kako Jergović i Mehmedinović mogu, no Nikolaidis ne može. Potvrdili su nam to i još neki članovi žirija koji su željeli ostati anonimni. Nakon toga su matematički preciznim kriterijima uspostavili bodovanje.
– Kad smo dobili pet konačnih imena, Ljevak Lebeda je nazvala izabrane i njihove izdavače te ih o tome obavijestila. Nekoliko dana kasnije žiri je dobio informaciju da među pet odabranih više nije Mehmedinović, nego A. Z. Stolica. I nakon toga sam saznala da je izbacila Mehmedinovića. Kad sam je kontaktirala, nije mi željela reći tko joj je rekao da Mehmedinović ne može sudjelovati. Zamolila sam ministricu za sastanak misleći da ona o tome ništa ne zna. No ministrica mi je rekla da smo pogrešno razumjeli kriterije, da Mehmedinović ne piše na hrvatskom jeziku i nije hrvatski pisac. Apelirala je na mene i ostale članove žirija da umjesto njega izaberemo nekog pravog hrvatskog pisca. Ministrica je svoj stav argumentirala činjenicom da se Mehmedinović nije nigdje izjasnio kao hrvatski pisac, što je točno, ali nisam ni ja nikad rekla da sam hrvatska prevoditeljica pa to nitko ne dovodi u pitanje – prepričala je Čilić za Novosti detalje sastanka s ministricom Obuljen Koržinek. Ipak, iz Ministarstva kultura i medija tvrde kako je ministrica na sastanku apelirala da se nađe rješenje prijepora u interesu mladih čitatelja, ali je također istaknula da će prihvatiti bilo koju odluku koju donesu članovi Povjerenstva na temelju kriterija koje su autori projekta jasno istaknuli u natječajnoj dokumentaciji.
Jagna Pogačnik (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)
Ipak, na naš upit da nam dostave prijavu, troškovnik te ugovor potpisan s udrugom Institut za promicanje čitanja iz Ministarstva kulture i medija poslali su nam tekst koji su naslovili kao demanti prethodnog teksta kolege Viktora Ivančića "Ne zvati se Semezdin". Od Ministarstva nadležnog za medije bilo bi za očekivati da u najmanju ruku poznaju Zakon o medijima te kako, kada i kome se pišu demantiji, a kako se odgovara na pitanja novinara.
U istom odgovoru – ili demantiju – još jednom su utvrdili kako nije točna informacija da je bilo tko iz Ministarstva kulture i medija, a "pogotovo to nije ministrica Nina Obuljen Koržinek", odlučio da se promijeni odluka žirija o uključenim naslovima. Dodali su i kako Nina Obuljen Koržinek nije imala nikakve veze s odlučivanjem o odabiru članova povjerenstva, niti s uspostavljanjem kriterija natječaja, a kamoli s odlukom koje će se djelo čitati.
– Na prvom sastanku članova žirija nisu dovoljno detaljno iznesene propozicije projekta. Naknadno je utvrđeno da se autor Semezdin Mehmedinović ne uklapa u propozicije projekta. Institut je za tu pogrešku preuzeo potpunu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija nije sudjelovalo u ovoj fazi projekta – rekla nam je Ljevak Lebeda u ime udruge Institut za promicanje čitanja, koja je, da usput i to napomenemo, osnovana 2015. godine, no u posljednjih dvije nije imala nikakav projekt, da bi na ovogodišnjem natječaju za kulturne manifestacije Ministarstva kulture i medija dobila najviši pojedinačni iznos, kakav je dodijeljen jedino još dugogodišnjem festivalu književnosti Sa(n)jam knjige u Istri.
No ni Ljevak Lebeda nam nije željela poslati točne propozicije na koje se poziva zajedno s Ministarstvom kulture i medija, već nam je odgovorila da su članovima žirija bili poslani sljedeći kriteriji: pet kandidiranih naslova suvremenih, živućih, hrvatskih pisaca, čije je djelo objavljeno na hrvatskom jeziku uz prvo izdanje kod hrvatskog izdavača, a od toga dva objavljena u posljednje dvije godine te tri nakon 2000. godine.
Ante Zlatko Stolica (Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL)
Poslali smo joj upit tko stoji iza tog neodređenog trećeg lica koje je naknadno, nakon što su sami autori, među njima i Mehmedinović obaviješteni da su izabrani u projekt, utvrdilo da se on ne uklapa u propozicije, no nije nam odgovorila. A njene tvrdnje nisu u suprotnosti samo s onim što govore članovi prvog žirija.
Naime, iz drugog žirija izašle su i Dorta Jagić, koja nam je to potvrdila, te Jagna Pogačnik, koja je napisala i javnu reakciju, objavljenu na portalu Novosti, u kojoj detaljno objašnjava kako je poslala pismenu ostavku nakon što je shvatila zbog čega se raspao prvi žiri.
- Nije točno da se drugi žiri ‘raspao’. Ugovorne obveze drugog žirija završene su odabirom autora, što su i učinili i samim tim završeno je i žiriranje, odgovorila nam je Ljevak Lebeda. No prema toj logici i prvi žiri je bio završio svoje obaveze pa, vodeći se time, ostaje nejasno zbog čega je onda formiran drugi žiri. Pogačnik pak kaže kako neće dopustiti da se njeno ime i popis sastavljen u žiriju kojem je predsjedavala koristi i dalje.
Ljevak Lebeda uputila je i ispriku svima uključenima u projekt, a posebno autoru Semezdinu Mehmedinoviću čije je ime, tvrdi, "u konstruiranju i naknadnim interpretacijama iskorišteno na iznimno neugodan način". Iz Frakture, koja je izdavač Mehmedinovićeve knjige u Hrvatskoj, gdje je i premijerno objavljena, nisu željeli komentirati situaciju.
Ovaj projekt otvorio je tako nezgodno pitanje tko je hrvatski autor – onaj koji objavljuje u Hrvatskoj, a čiji jezik razumijemo ili samo onaj čije je ime hrvatsko? Ili je potrebno uvesti neki treći kriterij? Prvi žiri, zajedno s predsjednicom udruge koja je nositeljica projekta, ovo je pitanje razriješio. Ipak, nepoznatom nekome nije bilo po volji ime, jezik ili krvna zrnca Semezdina Mehmedinovića. A onda su cijelu situaciju pokušali opravdati pozivajući se na propozicije koje ne žele dati na uvid javnosti, iako se radi o projektu financiranim javnim novcem.
I zato, završnu riječ dajemo autoru kojeg su pokušali potiho ukloniti iz hrvatske književnosti:
– Ja sam nastojao na sve što se dogodilo gledati s vedrije strane, jer ima nešto vrlo komično u nespretnosti i diletantizmu koje su u cijelom procesu oko nagrade pokazali organizatori i ministrica kulture – rekao je za Novosti Mehmedinović.
– Proteklih 25 godina objavljivao sam u Zagrebu, a oni koji su odlučili o mome uklanjanju, sasvim sigurno, moje knjige nisu ni čitali, i ne mogu razumjeti kompleksan život tih knjiga u okviru hrvatske književnosti. Viktor Ivančić je napisao tekst koji ispravno ukazuje na problem koji je veći od brisanja moga imena s liste za nagradu. Zahvalan sam onima koji su javno stali na moju stranu. Hoću da vjerujem kako je ovo politika koju provodi sadašnje Ministarstvo kulture, i da će se to u budućnosti promijeniti – zaključio je naš pisac.
