William Carlos Williams: Svijet sažet na prepoznatljivu sliku, izabrane pjesme i pisma, (odabrao i preveo s engleskog Vojo Šindolić, HDP, Zagreb, 2020.)
William Carlos Williams, jedan od "najameričkijih" sjevernoameričkih pjesnika nakon Whitmana, autor koji je tamošnji pjesnički jezik na mala vrata no na dugi rok revolucionirao kontroliranim pripuštanjem zvučnih i ritmičkih obrazaca svakodnevnog, govornog jezika zajednice, kod nas je prevođen sporadično; svakako nerazmjerno njegovom utjecaju u matičnom, a posredno i globalnom pjesničkom polju. Postoji ipak opsežan Nolitov izbor s početka osamdesetih, u prijevodu Dubravke Popović-Srdanović, koji je domaćim čitateljima dugo služio kao temeljni orijentir po pitanju predmetnog pjesničkog opusa, a gotovo četrdeset godina kasnije dočekali smo napokon i (nažalost znatno mršavije) prvo zagrebačko izdanje. Izbor Voje Šindolića, u također njegovom, protočnom, ali na finese mjestimice nedovoljno osjetljivom prijevodu, donosi šezdesetak pjesama, izbor iz opsežne korespondencije s Ezrom Poundom te – kako je u opremi HDP-ove Beatblioteke i inače slučaj – iscrpne biografske, bibliografske i grafičke priloge. Bez Williamsova opusa, koji je na plodno tlo naišao prije svega u vlastitoj zreloj fazi, nakon Drugog svjetskog rata, s padom privlačnosti eksplicitnije modernističkih paradigmi Eliota ili Pounda, pejzaž poratne američke lirike svakako bi izgledao drukčije. Posebno se to odnosi na bitnike – kojima predstavlja jednog od neposrednih predaka i "duhovnih očeva" – mlađe objektivističke pjesnike te autore Black Mountain koledža i Njujorške škole. Šteta je što u knjigu nije uvršteno više pjesama iz kapitalnog, višesveščanog Patersona. Možda nedavni, popularni Jarmuschev istoimeni film ohrabri prevodioce i nakladnike za neki po tom pitanju ambiciozniji poduhvat.
Jolanda Kastanjo (Yolanda Castaño): Detaljni popis, (s galicijskog prevela Vesna Stamenković, Treći Trg, Beograd, 2019.)
Yolanda Castaño, koju smo već imali prilike slušati i čitati i u Hrvatskoj, pripada među viđenija imena mlađe i srednje generacije španjolskog pjesništva te predstavlja međunarodno vjerojatno najprepoznatiju predstavnicu suvremene galicijske lirike – idioma na kojem njezino književno djelo inače nastaje. Njezino prvo "dugosvirajuće" (termin ovoj autorici sklonoj multimedijalnim protegama i suradnjama iz više aspekata dobro pristaje) izdanje na našem jeziku prevedeno je, pohvalno, s izvornika, a ne sa španjolskog, na kojega se bilingvalna pjesnikinja sama prevodi. Ovaj dvojezično odštampani izbor uključuje trideset i pet pjesama iz različitih zbirki i faza, zaključno s nagrađivanom knjigom Drugi jezik. Tekstovi sasvim dobro podnose vlastito jezično izmještenje. Nije ni čudo, jer: svi su zagrljaji / prevodi.
Adam Zagajewski: Asimetrija i pravi život, (s poljskog prevela Đurđica Čilić, VBZ, Zagreb, 2021.)
Ovaj čitani i omiljeni poljski pjesnik umro je 21. ožujka tekuće godine, na prvi dan proljeća i UNESCO-v Svjetski dan poezije. Kod nas je od osamdesetih godina bio prepoznat i poprilično prevođen, isprve od strane Petra Vujičića (generacijsko kompilacijsko izdanje "Putovati u Lavov"), a u posljednje vrijeme u Zagrebu su se pojavila čak tri sveska u prijevodu Đurđice Čilić, dva od kojih u godini njegove smrti. "Asimetrija i pravi život" u jednim koricama donosi dvije pjesnikove posljednje knjige, koje poetički dobro reprezentiraju njegov cjelokupni opus, koji se, izuzmemo li nekoliko mladalačkih naslova, u svom dominantnom tonu i postupku i nije previše mijenjao. Zagajewski ispisuje specifičan oblik žive tužaljke, elegije za nekim svijetom kojega više nema, ili je, nasuprot tome i u isti mah, još uvijek tu, ali nezaustavljivo prolazi. Sastavci Zagajewskog tihe su – ne uvijek progresivne, ali pjesnički snažne – himne tom općem u pojedinačnom i pojedinačnom u općem, njihovom nenametljivom, svakodnevnom prožimanju u okviru velikih priča povijesti, politike i ideologije.
