E, baš je to svijetu nedostajalo! Iz Amerike stižu vijesti o novoj aplikaciji pod nazivom Tablz, koja korisnicima omogućuje da biraju stol u restoranu, naravno uz plaćanje. Želite li mjesto do prozora, ili barem što dalje od zahoda – klik i nadoplatite, pa će vam takvo biti rezervirano. A koliko ćete rezervaciju platiti ne može se znati puno unaprijed, jer ovisi o tome koliko je drugih ljudi zainteresirano: kao i kod aplikacija za dijeljenje prijevoza, cijene na Tablzu rastu s potražnjom. Ima li poštenije od toga? "Možete poboljšati hotelsku sobu, rent-a-car, sjedala u avionu… Svaka druga industrija odredila je cijene putem takvih nadogradnji, osim restorana", komentirao je nedavno svoj ingeniozni pothvat suosnivač Tablza Frazer Nagy. Zračni promet je tijekom godina zaista postao najočitiji primjer te prakse. Prijava prtljage košta, odabir sjedala košta, stajanje u bržem redu košta. Avioprijevoznik Ryanair prije desetak godina gurao je i prijedlog naplate korištenja zahoda na kraćim letovima, naknade za koju bi se moralo izdvojiti jedan euro, da je zaživjela. Brojne kritike rezultirale su odgodom, a iz Ryanaira su u međuvremenu nabacivali i prijedloge o kabinama za stajanje i kabinama za sjedenje – kabine za stajanje bi, naravno, bile jeftinije. Siromašniji putnici koji žele vidjeti svijeta privezani bi se stojećke drmusali zračnim prostorom, dok bi im potplaćene radnice valjda objašnjavale da je prednost nezgode dočekati na nogama, kao što ih dočekuju i one.
Tablz je samo najnoviji primjer onoga što novinar Nelson D. Schwartz naziva "ekonomijom baršunastog užeta" (ciljajući na uže koje dijeli privilegirane od ostatka), iskeširajte dovoljno i možete biti prvi u redu posvuda, od koncerata i zabavnih parkova do prijevoza i bolnica. Nije da nismo znali, ali evo nam još jedne aplikacije i još jednog ekonomskog termina da podcrta društvene podjele u kapitalizmu. Inače, u istraživanju provedenom u SAD-u prije pandemije, 44 posto ispitanika izjavilo je da običavaju i uživaju jesti vani, u restoranima s punom uslugom (u kojima su posluženi nakon što sjednu, a plaćaju nakon jela). Ne može se zato baš reći da se promjene i poskupljenja restoranskih usluga tiču samo minornog dijela američke populacije. Naravno, prioritetnije je gledati prema onima koji odavno ne jedu po restoranima ili to nikada nisu ni radili. Sve je više onih koji, zbog krize i inflacije, ne jedu uopće. Prema podacima američkog ministarstva poljoprivrede, više od 10 posto američkog stanovništva, odnosno oko 33 milijuna ljudi, nema svakoga dana dovoljno hrane na stolu. Naročito je to slučaj u ruralnim područjima i manjinskim zajednicama. Takvima bi dobro došlo bilo što na table, a za Tablz će lako.
