Ma koliko nas telekom operateri moćnim marketingom uvjeravali da čim sjednemo za kompjuter postajemo dio svijeta, istina je drugačija. Da, postajemo dio svijeta, ali tolikom brzinom da se osjećamo kao fićo na autocesti koji podrhtava poput pruta na vjetru dok ga prestižu moćniji automobili, autobusi, pa čak i kamioni. Toliko je spor da bi mu možda bilo najbolje da skrene na neku sporednu cestu, ali izlaza nema. Autocesta, pardon internet mu je sudba.
Hrvatska je, naime, među posljednjim državama u Evropskoj uniji po brzini surfanja. U svijetu je 40., mjesto ispred Srbije. Prvi je Singapur, a najbrža evropska država je Švedska, inače druga u svijetu. Slijede Tajvan, Danska, Nizozemska, Latvija… U brojkama to izgleda ovako. Oko 40 posto korisnika ima ugovorene brzine od dva do deset megabita u sekundi, tek ih nešto manje ima mogućnost surfati između 10 i 30 Mbit/s, a oko petine korisnika ima brzine veće od 30 Mbit/s. Ovi posljednji su, naravno, u velikim gradovima gdje je infrastruktura izgrađena, dok ona prva, najniža kategorija u odnosu prema Zagrebu stoji otprilike kao Hrvatska prema Singapuru, u što se može uvjeriti svako tko ode primjerice na Kordun ili Baniju. Interneta ima, ali toliko da poželiš da bi bilo bolje da ga uopće nema.
Premda se godinama najavljuje ulaganje u infrastrukturu, telekomima očito ne pada na pamet stvarati gubitke i investirati u minus, jer gdje nema dovoljno korisnika – neće biti ni ulaganja. S obzirom na takav stav, u posao se željela uključiti država preko svoje tvrtke Odašiljači i veze kao nositelja projekta, kako bi iskoristila postojeću mrežu optičkih kabela postavljenu uz autoceste, plinovode, električnu mrežu i iznajmljivala je korisnicima. Međutim, već na najavu da bi OiV napravio tako nešto iz Deutsche Telekoma, vlasnika HT-a, digli su se na zadnje noge. Napravili su toliki pritisak da je svaki susret hrvatskih političara s njemačkom premijerkom Angelom Merkel započinjao i završavao tim pitanjem.
Začudo, vječna kancelarka u tome izgleda nije uspjela: zadnja vijest kaže da će država krenuti u taj projekt. Još samo treba naći četiri milijarde kuna u proračunu.
