Kevin Costner veliki je ljubitelj žanra vesterna, što znači i da ga posebno zanima povijesno razdoblje i prostor kojim se vestern najčešće bavi – vrijeme nakon svršetka Američkog građanskog rata 1865. kad su buknuli tzv. Indijanski ratovi na području zapadno od rijeke Mississippi, na tzv. Divljem zapadu. Costner je kao tadašnja velika glumačka zvijezda za svoj redateljski i producentski debi 1990., "Ples s vukovima", izabrao upravo vestern, "klasično" povezavši građanski rat i postratne bjelačke sukobe s najvećim ravničarskim domorodačkim narodom Sijuksima i garniravši sve etnografskim momentima i političkom korektnošću.
Ta se formula pokazala senzacionalno dobitnom, iako nije donosila ništa bitno novo. Slijedila je, naime, davne zasade tzv. revizionističkog vesterna, no kako su dva posljednja desetljeća 20. stoljeća bila zatravljena političkom korektnošću koja je tada bila nov koncept, Costner i njegov film enormno su profitirali poharavši Oscare i okitivši se nizom drugih nagrada i priznanja, uključujući Srebrnog medvjeda u Berlinu.
Koju godinu kasnije, međutim, zvijezda slavnog glumca počet će iznenađujuće tamniti, no nipošto i njegov interes za vestern. Do sredine 1990-ih producirao je film "Wyatt Earp" u kojem je utjelovio naslovnog legendarnog šerifa te dokumentarnu TV-seriju "500 naroda" o domorodačkim Amerikancima i njihovom sumraku u srazu s bijelim kolonizatorima. Nultih godina producirao je pak i režirao svoj treći autorski film "Divlja prostranstva", o bivšem revolverašu koji je postao stočar (sam ga je utjelovio), a desetljeće poslije produkcijski je stao iza dokumentarno-igranog TV-filma "Billy the Kid: Novi dokazi", da bi zadnjih godina idejno-producentski podržao vrlo cijenjenu i popularnu TV-seriju "Yellowstone", svojevrsni neo-vestern u kojem i tumači glavnu ulogu.
No kulminacija Costnerove posvećenosti vesternu zbiva se upravo sada kad se, nakon premijere u Cannesu, u svjetskim kinima zavrtio njegov najnoviji ostvaraj, trosatni prvi dio planirane četverodijelne epopeje o osvajanju Divljeg zapada nakon završetka građanskog rata – "Horizont: Američka saga". Ako je suditi po "Prvom poglavlju" (drugo je već snimljeno i uskoro dolazi u kina, dok je treće u produkciji), bit će to najveći promašaj u Costnerovoj karijeri koja je ionako promašajima pristojno ispunjena, a ono što silno čudi jest kako se taj film uopće našao u kinodistribuciji. Dok Netflix producira kreativno ambiciozne filmove da bi ih primarno i dominantno prikazivao na svojoj platformi, u kina ih puštajući na kapaljku, Costnerov film, koji duhom zapravo uopće nije film nego nevješto maskirana TV-serija, ima redovnu svjetsku kinodistribuciju umjesto da publiku pokuša pronaći na televiziji, gdje bi njegove ogromne mane možda manje bole oči.
"Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje" je ,naime, zbrda-zdola sklopljena struktura od nekoliko posve mehanički povezanih narativnih blokova, bez trunke gipkosti zanatski urednih majstora nizanja međusobno povezanih fabularnih linija, a kamoli virtuoznosti genija takvog strukturiranja poput nekadašnjeg para Arriaga-Iñarritu. Nitko od Costnera ne očekuje virtuoznost u tako zahtjevnom prosedeu, ali da će polučiti scenaristički diletantizam i drvenu režiju garniranu bombastičnom glazbom i patetikom i sve to protegnuti na gotovo neizdrživa tri sata, tome se ipak malo tko nadao.
Naposljetku, "Ples s vukovima" i "Divlja prostranstva", koliko god precijenjeni, nisu bili loši uraci. "Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje" upravo je to – loš film čiji pokoji dobar prizor i generalno ekspresivne glumačke izvedbe ostaju izolirane vrijednosti jedne nevrijedne cjeline. Šteta, jer vestern je žanr koji zaslužuje ljubav, pogotovo danas kad ga smatraju anakronim, ali Costnerova ljubav ovaj put žanru ništa dobra nije donijela.
