Zoran Milanović konačno je prošlog ponedjeljka odvojio nešto vremena za posjetu Petrokemiji, kutinskoj tvornici umjetnih gnojiva čijih je, trenutno, 80 posto dionica u vlasništvu države. Pa ako i nije bilo jasno zašto je to propuštao učiniti u protekle tri i kusur godine mandata na čelu Vlade, dok je svečano otvarao manje privatne pogone ili veća skladišta, nema dileme da je sad poduzeo napor ponajprije zato što smo već zagazili u najvažniju, predizbornu godinu.
No svejedno je to dobra vijest za jednog od naših najvećih izvoznika, o čemu svjedoči i skok Petrokemijinih dionica na burzi istog popodneva od 15 posto. ‘Ovo je veliki industrijski kompleks sa znanjima i proizvodima kojih nema u okolici i ovo treba zadržati’, rekao je tad Milanović, a mediji su prenijeli dojam kako je riječ o prigodnoj generalizaciji. Ipak, dobro upućeni izvori bliski Vladi otkrili su nam da je posrijedi nešto bitno konkretnije, uspjeh koji je toga dana ekskluzivno zadržao premijerovu pažnju. Posljednjih mjeseci, naime, kutinski stručnjaci razvijali su eksperimentalnu proizvodnju određenog novog artikla i postigli izuzetno zadovoljavajuće rezultate.
Radi se o kemijskom spoju za čiju produkciju Petrokemija ima ponajbolje preduvjete u Europi i koji bi ispunio neke dosad teško rješive zahtjeve prihrane bilja. Za nj je izvjesni strani partner već uputio otkupnu ponudu velikih razmjera, što je i na Zorana Milanovića ostavilo snažan utisak. S druge strane, izostao je odgovor na neke kronične probleme koji guše Petrokemiju, a s kojima Vlada itekako ima veze. Nismo čuli kako će se primjerice izaći na kraj s činjenicom da Ina ovoj tvornici kao najvećem svom potrošaču i dalje apsurdno naplaćuje najskuplji plin i uzrokuje joj velike gubitke. Riječ je o glavnoj sirovini za proizvodnju umjetnih gnojiva, pa bi zbog nagomilanog duga Ina – kao i PPD, manji dobavljač – mogla zatražiti ulazak u vlasništvo nad Petrokemijom.
Ni o tome se žalosnom aspektu premijer nije očitovao, baš kao ni o bankama, prvenstveno državnom HPB-u, koji Petrokemiji već godinu i pol cinično uskraćuju kreditiranje, bez obzira na urednu otplatu ranijih kredita. Konačno, nije bilo govora ni o usklađivanju razvoja domaćeg agrara s poslovanjem kutinske tvornice, potencijalnog mu zamašnjaka. Počevši od PDV-a na gnojivo koji je u Hrvatskoj daleko veći od svih u okolnim zemljama. Ostaje ipak nada kako je sve to Milanoviću makar naknadno objasnio nadležni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, jer bez daljnje državne podrške – uz nedavnu dokapitalizaciju – Petrokemiji neće biti spasa ni uz pomoć novih hitova iz njezinih laboratorija.
