Dugovi radnicima, dugovi vladi po osnovu poreza i doprinosa, dugovi gradu po osnovu raznih taksi, dugovi dobavljačima – to ostaje od Rudnika mrkog uglja Zenica nakon 140 godina rada. Radnici su već nekoliko mjeseci zarobljeni u okruženju u kome nema uslova da zarade plate koje su utvrđene kroz kolektivni ugovor, a stav sindikata je da nema više razloga da se odlaže i ne pristupi konačnom zatvaranju. No, konačno rješenje je ono koje izvršna vlast i uprava društva prolongiraju. Ne zbog toga što smatraju da RMU Zenica ima šanse, već zbog toga što to rješenje znači samo jedno: isplatiti zaostale plate i otpremnine, uvezati radni staž, i potom omogućiti radništvu samo dva prava: pravo da bude konkurentno na tržištu rada u drugim pogonima i rudnicima i pravo na sticanje statusa umirovljenika za dio njih. Preduslov je samo jedan: Vlada Federacije BiH i Elektroprivreda BiH moraju pokazati finansijski kapacitet za poštovanje odluke o trajnom prekidu rada. Izvršna vlast ne mora čak ni pokazati umijeće mapiranja problema i kreiranja rješenja jer su to uradili u sindikatu, upravi koncerna i resornom ministarstvu.

- Postoje poslovi koji se ne smiju prekidati kad nema proizvodnje. To je takozvana inspekcija, sprečavanje od poplave i šteta. Na tim poslovima angažovano je 200 ljudi koji i dalje zadržavaju prava i obaveze prema zakonu o radu i kolektivnom ugovoru, ona prava i obaveze koji se tiču zaposlenih u stalnom radnom odnosu. Ostalih 400 radnika treba da prima najnižu zagarantovanu platu od 619 KM (310 eura), po odlukama društva. Mi imamo situaciju da se to ne isplaćuje, da radnici ne primaju platu, i sad je to već plata i topli obrok i za maj i za juni. Donosioci odluka uopšte se ne pitaju šta danas donosi 619 KM mjesečno u ovim prilikama, a pogotovo se ne pitaju šta to znači kad se ni taj iznos ne isplaćuje redovno. To nije dovoljno za dostojan život - ocjenjuje Nedžad Duraković, šef pogona Raspotočja i zamjenik predsjednika sindikata u RMU-u Zenica.

Duraković kaže za Novosti da brojni ljudi koji su zaposleni u rudniku zbog dugogodišnjeg obavljanja posla imaju neki vid hendikepa. Oni ne mogu da rade kako bi zaradili za život, priča Duraković.

- Ne zna se kome je teže u ovoj situaciji. Ili ljudi koji rade, dolaze na posao, imaju dodatne troškove i ne primaju platu, ili ljudima koji su kući, ne mogu da rade i ne primaju čak ni onu minimalnu garantovanu platu po odlukama društva. Kada smo razgovarali o rješenjima sa predstavnicima vlade i društva, dogovorili smo kontinuitet i prihvatljivu dinamiku, a ovdje nema ni kontinuiteta ni dinamike. Ne znamo ni kada će biti isplata zaostalih plata, ni kada će radni staž biti uvezan, ni kada će ljudima biti isplaćene otpremnine. Stanje je teško i nismo zadovoljni, a znamo da konačno rješenje neće stići prije zakona koji će regulisati uslove za zatvaranje rudnika - kaže Duraković.

Dodaje da sindikat ne može uticati na brzinu tog procesa, ali može uticati na društvo da riješi situaciju u skladu sa odlukama koje je donijelo.

- Problem je što radnicima staž nije uvezan od 2009. godine I sad ne mogu da se upute na biro. Mogu, ako navodno svojevoljno napuste posao, čime bi ostali bez otpremnina. Ljudi su dali svoje zdravlje i svoj život, i sad su u situaciju da napuste posao bez otpremnina i uvezanog radnog staža. To je zaista teško očekivati od njih, gotovo nemoguće - zaključuje Duraković.

Sinan Husić, predsjednik Saveza sindikata radnika rudnika Federacije BiH, kaže da sindikat uopšte nije začuđen odlukom privrednog društva i koncerna da obustavi rad RMU-u Zenica. Nakon svega što su vidjeli u prethodnih osamnaest mjeseci, počev od kašnjenja plata do blokada računa, mora se prihvatiti da ovakvo preduzeće ne treba nikome, ocjenjuje Husić.

- Mora se prihvatiti i rješenje koje je jedino u skladu sa zakonom: da poslodavac ispuni sve obaveze kako bi radnici bili adekvatno otpušteni. Ti ljudi moraju biti konkurentna radna snaga na tržištu rada, i da to budu oni radnici koji ispunjavaju uslove da dalje nastave sa radom. Zakonom o zatvaranju RMU-a Zenica, koji treba da bude usvojen, oko 340 radnika ispunilo bi uslove za penzionisanje. Tražili smo rješenje da se obezbijede povoljni uslovi za penzionisanje radnika RMU-a Zenica, a to znači da radnik koji ima 25 godina staža i 20 godina staža u RMU-u Zenica može da bude penzionisan. To je prihvatljivo sa strane sindikata. Uradili smo analizu strukture radne snage i ovo su konkretne mjere koje moraju biti usvojene - ističe Husić.

U blizini su tri rudnika mrkog uglja kojima bi radna snaga Raspotočja mogla biti od koristi.

- Treba ispitati uslove pod kojima se dio radnika može zaposliti u drugim rudnicima mrkog uglja, a potom i uslove pod kojima bi ovi rudnici tražili radnu snagu. No, bez ispunjenih obaveza koje RMU Zenica mora da ispuni, ne možemo govoriti o preraspoređivanju. Ti zahtjevi su jasni: da bude uvezan radni staž, da budu isplaćene plate i da budu isplaćene otpremnine. Tad ćemo govoriti o radnoj snazi koja ima kapacitet dovoljan da može da bude konkurentna, a riječ je o vrlo potentnoj radnoj snazi - kaže Husić.

Sindikati nisu do kraja kompletirali prikaz o iznosu novca koji je potreban da se ispune uslovi radništva, prvenstveno zbog toga što ne znaju da li će plate za maj i jun biti isplaćene u ovom mjesecu. U međuvremenu, došli su do spoznaje da je dio radnog staža radništva uvezan putem sudskih presuda.

- Otpremnine su definisane kroz kolektivni ugovor i kroz zakon o radu. Mi više nemamo nikakva očekivanja da se zakon poštuje, mi imamo samo zahtjeve da se zakonska rješenja primjenjuju. Imali smo protestni skup u martu i postavili smo svoje zahtjeve. Kroz sindikalno organizovanje i djelovanje bićemo spremni da vršimo pritisak da taj proces ima željenu dinamiku. Sve ostalo je za nas neprihvatljivo - zaključuje Husić.

Napominje da će posebno pitanje biti odnos Bosne i Hercegovine prema energetskoj tranziciji s obzirom na to da je riječ o procesu u kojem se od države očekuje da se odrekne mrkog uglja u potpunosti. Čim se postavi to pitanje, sindikat će uzeti učešće u dizajnu javne politike, mapiranju rješenja i definisanju opcija, napominje Husić.