Obrazovni sustav prožet je promoviranjem katoličkih dogmi od vrtića pa do studentske dobi, pravo na abortus sve se više osporava, javna radiotelevizija klerikalizirana je u samo šest mjeseci, na Filozofski fakultet vrši se katoličko-bogoslovni udar, a nakon homofobnog referenduma o braku, ‘Hoda za život’ i sličnih akcija iz stožera Željke Markić na red je došao i Obiteljski zakon, čije izmjene priprema Ministarstvo socijalne politike i mladih na čelu s ministricom Bernardicom Juretić, bivšom časnom sestrom.

Članovi radne skupine širenjem konfuzije nastoje zamagliti svoje namjere, tvrdeći da baš nisu mislili onako kako su to, crno na bijelo, napisali u objavljenim tezama

Na čelu jedanaesteročlane radne skupine za izradu nacrta zakona nalazi se Dubravka Hrabar, dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu i predstojnica Katedre za obiteljsko pravo, koja podupire rad Markićkine udruge U ime obitelji. U svojem govoru na donatorskoj večeri te udruge u travnju 2015. Hrabar je najprije ustanovila da ‘obitelj svoj temelj ima u braku, tom prisnom zajedništvu života žene i muškarca’, da bi nešto kasnije ustvrdila da ‘za Hrvatsku, razorenu moralno i demografski, obitelj mora biti i cilj i sredstvo’. To fantastično ogoljenje, sažimanje višegodišnjeg aktivnog rada klerikalne desnice, iznijela je mjesec dana prije nego što je postala dekanica, a točno godinu dana prije nego što će u travnju ove godine njena radna skupina donijeti ‘Stručno mišljenje’ po kojem je u interesu građana i građanki pokretanje postupka donošenja novog Obiteljskog zakona jer je ovaj postojeći, koji je donesen pod SDP-ovom ministricom Milankom Opačić, ‘nemoguće popraviti’. U radnu skupinu koja će pripremati novi zakon imenovana je i Aleksandra Korać Graovac, koju s Dubravkom Hrabar, uz rad na Katedri za obiteljsko pravo, povezuje također učestala suradnja s udrugom Željke Markić, a obje se zbog svojih doprinosa mogu pohvaliti i nominacijama za titule homofoba desetljeća i godine koje dodjeljuje Zagreb Pride. Štoviše, za člana šire radne skupine, koja broji 26 članova, imenovan je i odvjetnik Krešimir Planinić, predsjednik stranke U ime obitelji – Projekt Domovina, nastale kao produžetak Markićkine udruge. Radna skupina sastavljena je mahom od kritičara postojećeg zakonskog rješenja bivše ministrice Opačić, koji su Ustavnom sudu podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti Obiteljskog zakona, a za koordinatoricu radne skupine postavljena je savjetnica ministrice Juretić i nekadašnja pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević Vrsaljko, odvjetnica koja je kasnije surađivala s velikim brojem ženskih udruga, ali i gradska zastupnica s liste Milana Bandića.

Kako je pitanje istospolnih zajednica usko povezano s definicijom prava izvanbračnih, bilo kakve izmjene će se odraziti i na prava iz Zakona o životnom partnerstvu

Teze za izradu novog zakona Ministarstvo je prošlog tjedna dalo na javnu raspravu, a među njima su se našle ideje koje su odmah izazvale reakcije u javnosti, i to takve da članice i članovi radne skupine već danima nastoje širenjem konfuzije zamagliti svoje namjere, izmotavajući se na novinarska pitanja i tvrdeći da baš nisu mislili onako kako su to, crno na bijelo, napisali u objavljenim tezama.

U njima primjerice stoji da je ‘više nego dvojben sadržaj i učinak u pravnom sustavu norme iz članka 11. stavak 2. ObZ-a, prema kojem pravno uređenje koje se odnosi na izvanbračnu zajednicu iz stavka 1. proizvodi pravne učinke braka u obiteljskom zakonodavstvu, kao i u propisima koji se odnose na druge grane prava’. Da bi bilo jasnije o čemu je ovdje riječ, valja kazati da spomenuti 1. stavak definira uvjete za izvanbračnu zajednicu, a da radnoj skupini sporni 2. stavak izjednačuje tako definiranu izvanbračnu zajednicu s bračnom zajednicom, i to u pogledu osobnih i imovinskih odnosa bračnih drugova te odredbi drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Pitanje definicije izvanbračne zajednice pritom je u tezama skriveno zbunjujućim i prosječnom čitatelju teško shvatljivim rečeničnim konstrukcijama, ali je jasno da bi se određenim parovima taj status oduzeo, jer se navodi da je ‘potrebno preispitati određenje da se životnoj zajednici priznaju učinci izvanbračne zajednice, među ostalim, i ako je trajala kraće od tri godine, a nastavljena je sklapanjem braka’. Sve te izmjene pravdaju se ‘visokom razinom pravne nesigurnosti’ koju postojeći Obiteljski zakon tobože proizvodi jer drugi zakoni navodno drukčije definiraju izvanbračnu zajednicu.

Tako napisane teze sugeriraju da bi u promijenjenom zakonu izvanbračne zajednice mogle biti ograničene samo na pristup pravima strogo reguliranima Obiteljskim zakonom, kao što je podjela zajedničke imovine, dok je upitno što će se dogoditi s poreznim olakšicama, socijalnim koristima, zdravstvenim uslugama, pa čak i s pravom na posvajanje djece. Na upite novinara i kritičara iz radne skupine zasad daju podjednako zbunjujuće odgovore o tome što bi se moglo naći u nacrtu zakona, pa se stječe dojam da bi to moglo dosta ovisiti o reakcijama i pritisku javnosti, ali je već iz teza jasno kakva se obitelj vrednuje ispravnom i kakvoj se zajednici u Hrvatskoj daje na većoj važnosti – onoj bračnoj.

Još jedna teza izbila je u prvi plan rasprave, ona po kojoj će svi parovi, čak i oni koji žele sklopiti građanski brak, morati na obavezno predbračno savjetovanje. Ovako glasi ta, ovaj put sasvim jasno napisana teza: ‘U dijelu odredbi koje se odnose na prijavu namjere sklapanja braka nalazi se nužnim unijeti odredbu koja će propisati obvezu obligatornog (pravnog) savjetovanja budućih bračnih drugova (nevjeste i ženika) prije sklapanja braka, dakle, radilo bi se o uvođenju obveznog predbračnog savjetovanja.’ Predlaže se uručivanje edukacijskih materijala prilikom prijave sklapanja braka, dok bi ‘nositelji ove poduke mogle biti udruge civilnog društva, odvjetnici, obiteljski medijatori, obiteljski centri, vjerske zajednice, a sve u svrhu prevencije razvoda brakova…’ Prevencija razvoda kao funkcija države prisutna je i u drugim tezama, pa bi se u posredovanju prilikom razvoda ‘cilj postupka’ sastojao u ispitivanju partnera o uzrocima koji su doveli do poremećenosti njihovih odnosa, ‘uz nastojanje posredovatelja da se ti uzroci, ako je to moguće, otklone’. Slično kao i kod predbračne poduke, posredovanje bi pored centara za socijalnu skrb ‘provodili stručnjaci zaposleni u udrugama civilnog društva i vjerskim zajednicama, obiteljski centri, obiteljski medijatori’.

Spomenute teze samo su neki od nagovještaja izmjena Obiteljskog zakona, a pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić reagirala je ovih dana i na niz drugih zamisli radne skupine. U prilog procjenama da je pluralizam mišljenja koji je u radnoj skupini zastupljen kroz sudjelovanje ženskih udruga tek dimna zavjesa za namjeru kreiranja konzervativnog zakona ide i saznanje novinarke Jutarnjeg lista da nisu svi članovi šire radne skupine vidjeli konačan prijedlog teza. Nakon njihove objave predstavnica Autonomne ženske kuće, odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, izjavila je da će razmotriti ostanak u radnoj skupini, jer se ‘pokazuje da stavovi predstavnika udruga za ženska prava uopće nisu zastupljeni’.

Nakon što je o njihovim tezama pisano u medijima, članovi radne skupine sazvali su u ponedjeljak konferenciju za medije kako bi komentirali ‘sporne točke’ i završili tako da su se međusobno osporavali. Primjerice, Ljubica Matijević Vrsaljko bila je iznenađena što su se pojavili napisi da će ‘svećenici savjetovati buduće bračne parove i to pravno’. Odvjetnik Hrvoje Jukić, predstavnik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo, pokušavao je objasniti zašto je radna skupina predložila obvezno predbračno savjetovanje i rekao da ‘nije točno da vjenčanje neće biti moguće bez pohađanja savjetovanja’, iako to jasno piše u tezi koju smo ovdje citirali, kao što jasno piše i to da će nositelji edukacije biti i vjerske zajednice. Na još jednu novinarsku intervenciju, da se obligatorno savjetovanje eksplicitno navodi u tezama, odgovorila je Korać Graovac spominjući alternativna rješenja i relativizirajući oko toga što će u konačnici biti uvršteno u nacrt novog zakona.

Novosti su pokušale doći do mišljenja ministrice Juretić, ali ona nam nije odgovarala na pozive i poruke. Javila nam se pak Dubravka Hrabar, koja nam je prilikom pokušaja da joj postavimo pitanje o tome zašto će predbračno savjetovanje biti obavezno odmah rekla kako to ‘nije točno, kao što nije točno da će vjerske zajednice raditi savjetovanja’. Kada smo joj pročitali dio teza koji smo ovdje citirali, odgovorila nam je kako je ‘sve podložno promjenama’. Uslijedila je relativizacija.

- Prvo i osnovno, treba znati da je svaka rečenica u tezama teza, to nije nacrt propisa. Prema tome, sve je podložno promjenama. Drugo, bi li to bilo obvezno ili ne, za to teze upravo i služe, da bi 50 ljudi reklo da je protiv, a drugih 50 da su za. Osobno imam svoj stav koji je drugačiji i dala bih priliku da ide onaj tko želi - rekla nam je Hrabar, dodajući da je u javnosti ‘to sve prenapumpano’ i da se ‘tako jednoj bezveznoj stvari dalo na važnosti’.

Ona opovrgava i da će se novim Obiteljskim zakonom smanjiti prava izvanbračnih zajednica.

- Ne. Uopće ne znam tko je to plasirao. Mislim da onaj tko je to plasirao uopće ne čita teze, ili je zlonamjeran i izmišlja - kazala nam je Hrabar.

Za promjene do kojih će doći tvrdi da predstavljaju samo ujednačavanje propisa.

- Uvjeti koje zajednica žene i muškarca mora ispuniti da bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom morali bi po meni biti isti, a ne da vam se dogodi da po jednom propisu vi jeste izvanbračni drug jer ste ispunili te i te uvjete, a po drugome niste jer su uvjeti drugačiji. Zar vam nije malo čudno da po Zakonu o nasljeđivanju jeste, a po Poreznom zakonu niste? Pretpostavke moraju biti iste. Ili jeste muž i žena ili niste, ili jeste izvanbračni drug ili niste. Ili jeste roditelj ili niste. A ne da po jednom jeste, a po drugom niste - rekla nam je Hrabar, dodajući da nije istina kako će novim zakonom biti ograničeno pravo izvanbračnih zajednica na posvajanje djece.

- To je opet dezinformacija sa svrhom stvaranja panike, straha i unaprijed dezavuiranja ljudi koje čine radnu skupinu i za koje odgovorno tvrdim da su najkompetentniji stručnjaci za obiteljsko pravo u Hrvatskoj. Ne samo Dubravka Hrabar, nego svi mi koliko nas ima. To je jedna patka i ne znam tko ju je izmislio. Mislim, znam tko je izmislio, ali nije bitno - dodala je Hrabar, relativizirajući i negirajući tako sve ono što se da iščitati i naslutiti iz teza njene radne skupine.

Kako je pitanje istospolnih zajednica usko povezano s definicijom prava izvanbračnih u Obiteljskom zakonu, bilo kakve izmjene u tom pogledu odrazit će se automatski i na prava koja se stječu putem Zakona o životnom partnerstvu, ali Dubravka Hrabar nam je, kada smo je na kraju pitali i za tu poveznicu, samo odgovorila da to nema nikakve veze jedno s drugim. No jedino oni koji vjeruju da je homofobni referendum o braku bio pitanje ‘zaštite obitelji’ ili da je Markićkin ‘Hod za život’ imao neku drugu namjeru, a ne onu postupnog kreiranja klime za ukidanje prava na abortus, mogu povjerovati da se ista družina, koja se sada našla u radnoj skupini za izradu novog Obiteljskog zakona, naprosto bavi ‘usklađivanjem pravnih normi’. Akcijama udruge U ime obitelji gramzljivost neokonzervativne klerikalne desnice tek je počinjala, nikako završavala, a sada se kroz Obiteljski zakon odigrava posljednji u nizu prodora klerikalne desnice u najprivatnije sfere života. Cilj da brak u Ustavu bude definiran kao zajednica muškarca i žene na referendumu je ostvaren, stoga ga preostaje, kako je Dubravka Hrabar na spomenutoj donatorskoj konferenciji najavila, koristiti kao sredstvo. I to kao sredstvo u Katoličkoj crkvi blagoslovljeno.