Švicarska znatan dio blagostanja temelji na bankama, a njihovo poslovanje temelji na bankarskoj tajni. Ona je privlačna raznoraznim smutljivcima i zbog njega oni tamošnje banke izabiru kao one u koje će deponirati svoje mutno, pa i krvavo stečene novce. Usprkos brojnim pritiscima, odredbe o bankarskoj tajni u Švicarskoj su proširene. Provjera klijenata i porijekla njihove imovine je navodno stroga, a koliko uspješno vidljivo je iz netom objavljenih podataka.
Poslovni je to odnos koji odgovara svima: klijentima zbog tajnovitosti, a švicarskim bankama i državi zbog dotoka golemih svota u alpsku konfederaciju. Gubitnici su države koje, procjenjuje se, gube više od 20 milijardi franaka nenaplaćenog poreza godišnje. U ponedjeljak 21. veljače do javnosti su doprli podaci o računima 30.000 klijenata banke Credit Suisse, jedne od najvećih privatnih banaka na svijetu. Na računima je više od 100 milijardi švicarskih franaka, od toga na potencijalno sumnjivim računima barem osam milijardi. Klijenti Credit Suissea bave se različitim poslovnim pothvatima: mučenjem, trgovinom narkoticima, pranjem novca, korupcijom. Neki od računa otvoreni su 40-ih godina prošloga stoljeća, ali oko dvije trećine otvoreno je poslije 2000. godine. Banka tvrdi da je više od 90 posto računa zatvoreno ili je u postupku zatvaranja.
Kako je i red, banka sve odbacuje i tvrdi da su objavljeni podatci izvan konteksta. Podatke je prikupio zviždač koji ih je proslijedio Süddeutsche Zeitungu, a on ih je podijelio s Projektom prijavljivanja organiziranog kriminala i korupcije i još 46 uglednih redakcija. Zviždač je izjavio da su švicarski zakoni o bankarskoj tajni nemoralni, a zaštita financijske privatnosti je smokvin list za prikrivanje sramotne uloge švicarskih banaka. Navest ćemo tek nekoliko uglednih vlasnika računa u Credit Suisse. Među njima je Hišam Talat Mustafa, egipatski poslovni čovjek i milijarder koji je osuđen na 15 godina zatvora zato što je naručio ubojstvo svoje djevojke, libanonske pjevačice Suzane Tamim. Nakon devet godina zatvora Mustafa je 2017. pomilovan i nastavio je voditi svoju kompaniju. Omar Sulejman, pokojni šef egipatske obavještajne službe u doba Hosnija Mubaraka, na računima je imao više od 63 milijuna franaka. Sulejmana se smatra odgovornim za mučenje političkih zatvorenika i protivnika, a to je radio i na zahtjev CIA-e.
Račune su otvarali i klijenti iz pristojnih država. Šveđanin Stefan Sederholm, računalni tehničar, račun je imao otvoren od 2008. do 2013. – dakle i dvije godine nakon 2011. kada je osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog trgovanja ljudima, konkretno 17 žena. Najatraktivnije ime je jordanski kralj Abdulah koji se u sličnim curenjima podataka o računima, imovini i sličnom redovito pojavljuje u javnosti. Spominje se barem šest računa i deseci milijuna, a kraljevska palača sve demantira. Tvrdi da je riječ o nasljedstvu i novcu stečenom prodajom putničkog aviona Airbus A340 koji je zamijenjen znatno jeftinijim Gulfstreamom. Regionalne boje odlično zastupaju biznismeni i dužnosnici iz Srbije. Zoran Drobnjak, direktor Puteva Srbije, ima 300.000 eura, a taj novac nije prijavio niti se zna kako ih je zaradio. Bivši direktor Lutrije Srbije i beogradskog aerodroma Bojan Krišto na jednom računu ima više od 1,3 milijuna eura, veliki regionalni trgovac električnom energijom Vuk Hamović 11,5 milijuna, a bivši direktor ureda državnog Centroprojekta u Moskvi Dragutin Pihler 1,9 milijuna. Protiv njega se vodi postupak zbog zloupotreba vrijednih više milijuna eura.
Prijašnje slične afere završavale su ipak povoljno za švicarske banke. Ovom zgodom možda bude nešto drugačije. Europska pučka stranka u Europskom parlamentu je zatražila da se razmotre odnosi sa Švicarskom i mogućnost njenog stavljanja na listu zemalja povezanih s visokim rizikom financijskog kriminala, a takve su primjerice Sirija i Iran. Nađe li se Švicarska na crnoj listi perača novca to bi moglo biti pogubno za njen financijski sektor, pa ne sumnjamo da će potražiti rješenje koje će zadovoljiti sve uključene strane.
