U godini koju je obilježila pandemija mnoge zemlje vodile su bitke protiv dijela građana koji su odbijali nositi maske, uz tvrdnju kako im to oduzima slobodu. Švicarska je naizgled išla u drugom smjeru kada je 7. marta vrlo tankom referendumskom većinom (51,2 naprema 48,8 posto) izglasala zabranu potpunog prekrivanja lica. No referendum se zapravo ne bavi maskama propisanim zbog pandemije. Iako se to nigdje u referendumskom pitanju eksplicitno ne spominje, svima je tokom javne diskusije bilo potpuno jasno da se zabrana odnosi prije svega na odjeću kojom jedan maleni dio muslimanki pokriva svoja lica u javnosti. Kolokvijalno nazvan referendumom o "zabrani burke", novi zakon se zapravo odnosi i na "burke" i na "nikabe", pri čemu drugi tip odjeće pokriva samo lice, a prvi i oči. Referendum je predložila i za njegovo raspisivanje potpise prikupila organizacija bliska desničarskoj Švicarskoj narodnoj stranci (SVP), koja od 1999. redovno osvaja najveći broj glasova na saveznim izborima u toj zemlji. Ista organizacija uspješno je sličnom referendumskom inicijativom 2009. isposlovala zabranu gradnje minareta u Švicarskoj, naredne godine omogućila deportaciju stranih državljana koji su osuđeni za neko kazneno djelo, a 2014. izborila uvođenje kvota za doseljavanje pod parolom "protiv masovne imigracije". Nedavni referendum očiti je nastavak niza kojim se SVP nastoji prezentirati kao glavni predstavnik "tradicionalnih Švicaraca", onih koji se osjećaju sve nelagodnije u multikulturnoj zemlji s jednim od najvećih udjela stranaca u Evropi. No SVP-ove politike ne pogađaju, dakako, sve strane stanovnike jednako, već su osobito usmjerene protiv onih iz siromašnih zemalja te muslimana.
Baš poput ranijih, i novi je referendum uključivao propagandne poruke koje su jasno koketirale s rasizmom i islamofobijom. Jedan plakat tako prikazuje muslimanku preko koje je napisano "Stop ekstremizmu!" Organizatori naime – ne osobito umjereno – tvrde da je referendum nužan kako bi se pokazao "otpor pokušaju političkog islama da preuzme vlast". Savezna vlada, u kojoj sjede i predstavnici SVP-a, pozvala je birače da glasaju protiv referendumskog prijedloga, navodeći kako će zabrana ugroziti turizam iz naftnih monarhija perzijskog zaljeva i predlažući umjesto toga dodatno financiranje organizacija za zaštitu žena i obavezu otkrivanja lica samo prilikom identifikacije. Iako se referendum razvio u veliku nacionalnu polemiku, on se formalno odnosi samo na minijaturni broj ljudi. Broj žena koje nose nikab ili burku, karakteristične samo za dio srednjoazijskih muslimana i pripadnike selefijskih struja, u Švicarskoj se broji u desecima. Također, slična zabrana već godinama postoji u švicarskim kantonima Sankt Gallen i Ticino. U prvome nikada nije registrirana nijedna žena u burki, a u drugome se zakon koristio uglavnom protiv – nogometnih navijača.
No za mnoge švicarske muslimane, koji čine oko 5 posto stanovništva, sve je samo pokušaj da ih se još jednom dodatno i javno diskriminira, odnosno da ih se "stavi na mjesto". Pogotovo ih uznemiravaju tvrdnje prema kojima se islamski identitet izjednačava s terorizmom. Švicarska u svemu ovome uostalom nije usamljena. Desničarske stranke u mnogim zapadnoevropskim zemljama u kojima vidljiv dio siromašnog stanovništva čine muslimani predložile su slične mjere, unatoč tome što je i drugdje udio muslimanki koje nose burku ili nikab minijaturan. Zabrana burki na nacionalnom nivou tako postoji u Austriji, Danskoj, Belgiji i Francuskoj. Ni u jednoj od tih zemalja zabrana nije doprinijela smanjenju radikalizacije tamošnjih muslimana, ali su je zato brojne islamističke terorističke organizacije nudile kao "dokaz" kako je suživot s kršćanima nemoguć.
